Milivoje doveo Ivicu do ivice

Objavljivanjem transkripta praćenih poruka advokata i optuženih u montiranoj aferi „državni udar“, specijalni tužilac Milivoje Katnić udario je poslednji ekser u sanduk u kojem su sahranjeni pravo i pravda u Crnoj Gori.

Protivzakonito, neljudski, van svih regula i propisa, Katnić je odlučio da režimske medije nahrani tajnim informacijama, zbog kojih bi neko mogao da završi u zatvoru.

Finfirani razgovori i poruke, uz nelogična i suluda objašnjenja tužilaštva, više nijesu smiješna. Ovo je poslednja kap koju su kriminalne strukture iz ANB-a, uz pomoć dijela medija i samog Katnića, usule u čašu žuči, koja prijeti da zagorča svima život u Crnoj Gori. Nezabilježeno je u svijetu, a samim tim i u nedoraslim demokratiji afričkim zemljama, da se radi ovo što radi SDT Milivoje Katnić, kao i oni koji ga podržavaju i guraju u ovaj opaki i suludi projekat.

Osiono, bahato, bez iakakve kontrole, bacajući pravo i pravdu pod noge, Katnić juriša na opoziciju, advokate, sjutra što da ne – i na novinare i sloboden intelektulace, ne birajući sredstva.

Tajno prisluškivati i pratiti komunikaciju između advokata i optuženih, a onda sve to objaviti na sajtu predstavlja svojevrstan skandal. Koliko je to zakonito, najbolje govori činjenica da sve ovo nije objavljeno i na sajtu Vrhovnog državnog tužioca. A VDT je iznad Katnića i specijalnog tužilaštva. Valjda je i taj detalj dovoljan da se dođe do zaključka da je Katnić zloupotrijebio svoju funkciju i krenuo da vodi, zaklonjen iza države, lične ratove.

Tužilac objavljuje transkripte prisluškivanih razgovora, poruka, javno komentariše detalje iz istrage, saopštava podatke iz predmeta, prije nego što je počelo suđenje. Taj čovjek svjesno krši zakon svakog dana i provocira sve ostale koji ne smiju da ga zaustave. Bacio je ustav i zakon pod noge, zajahao ovaj nesrećni narod, koji je DPS dobro osedlao. I ko sada može da kaže da svaka kuća u Crnoj Gori nije zatvor i Goli otok današnjeg doba?

Vrijeđa razum svakog slobodomislećeg čovjeka konstatacija tužilaštva da je advokat Goran Rodić kriminalac. Čovjek, od časti i profesije, legitimno pregovara sa eventulanim klijentima, stavlja na sto svoju ponudu da uđe u predmet. Uzmi ili ostavi, ponuda kristalno jasna. I sad tužilac stavlja prst na čelo i sam sebe i javnost ubjeđuje da je Rodić ustvari htio da uzme pare, pa onda vjerovatno da nudi mito tom istom Katniću. Bez ijednog jedinog dokaza, valjaju čovjeka kroz svoju kaljugu, pokušavajući da od njega naprave ono što su oni sami.

Sezona lova je otvorena, a Ivica Stanković i dalje ćuti. Katnić mu svakodnevno lupa šamare, kršeći zakon, a Ivica ćuti. Ni glasa da pusti. Ni da se pozove na zakon, a dužan je da štiti zakon. Ili da makar podrži Milivoja, ako je sve po zakonu. Njegovo ćutanje ipak govori nešto drugo. Ili ga je strah svoje prošlosti, ili je Milivoje njemu šef. Vrijeme je da se odluči. Poslednja je ura da Ivica zaštiti zakon. Državu. Narod. A bogami i sebe. Jer koliko sjutra, krenuće Katnić da vitla SMS-porukama Ivice i njegove žene. Ili, ne daj bože, ljubavnice. Ili SMS-porukama sa nekim kolegom iz suda. Ko smije da se kladi da ih Katnić već nema u nekom folderu spremnom za dalju distribuciju medijima? Naravno, onim podobnim.