Maradona ili igra prostornih metafora
1 min read
Dijego Maradona
Piše: mr Milorad Durutović
Drugi su šutirali loptu a Maradona ideju. Drugi su fudbal tretirali kao posao ili zabavu, a Maradona je plakao na terenu. Fudbal je za njega je bio način da se bori za pravdu u svijetu.
U antički amfiteatar su odlazili svi slobodni građani. Njihova sloboda se mogla dokučiti i razumjeti jedino kroz katarzu. Zato je i Maradona plakao na terenu, on je bio antički čovjek.
Kada je neuspješan dribling, on pada u samorefleksiju − što je prva pretpostavka katarze. Lako je provjeriti da su njegove fudbalske bravure proizvod dugih preispitivanja. Samo ih pažljivo treba posmatrati. On je razmišljao brže od lopte; imaš utisak da još nije ni stigla do njega, a on je već filigranskim dodirom osmislio kako da izigra četiri ili pet svojih nemilosrdnih čuvara.
Rimljani su već obesmislili slobodu i umjetnost kada su umjesto amfiteatra ustanovili arene. Refleks naslađivanja svođenjem čovjeka, pa još ratnika, na životinju živ je do dana. (Pa i savremena sportska zdanja nazivamo arenama!) Zaboravili bismo Rimljane samo da se u srednjem vijeku arene nijesu izlile na ulice i trgove. Ubiti i spaliti čovjeka na trgu, što će reći, negdašnjoj antičkoj agori, postala je poslastica. Avaj, moralo se s tim prestati, pa se opet stvorio arhitektonski krug unutar koga će se opet tući, istina fudbalskom loptom, za interes nekog silnika, za interes najbogatijih, ali ne znanjem i duhom, već zlatnim polugama, ili prstima političke moći.
Stadion je, koliko god uživali u njemu, postao prostorna metafora civilizacijske i kulturne dekadencije; korporacijski i medijski totalni (anti)teatar, koji u sebi sadrži nijanse rimske arne, srednjovjekovnog trga, ali skoro ništa od antičkog anfiteatra.
Pa ipak, jedan čovjek, El Pibe, nije se uklapao u takav svijet. Čini se da je u Napoli došao ne samo da igra lopte već da sruši „Rim”. „Božja ruka” ide, takođe, u red napora da se izbori dostojanstvo i pravda. Da, bio bi razapet ili spaljen na trgu kada u tom, vele kontroverznom pogotku, čak i Englezi nijesu vidjeli neku višu pravdu.
MARADONA je vise od igre,od zivita od smrti od svega,on ne moze umreti, on je besmrtan,on je vecnost!El Pibe je juce otrcao za loptom negde daleko,ka nebu,gde su travnjaci uvek zeleni gde sunce nikad ne zalazi i odakle ce nas svojim carolijama vecno obasjavati.Nije umro,to je laz,otrcao je za loptom!Dragi dijego,neka su ti tamo uvek puni stadioni,reeni besprekorni sudije postene a protivnici casni!Vecnost je sada tvoja!Hvala ti za sve!