Manifestacija Ćirilicom: Njegoš – iskra besmrtna
1 min read
Druge večeri kulturne manifestacije „Ćirilicom“ u Budvi, čiji su organizatori Narodna biblioteka iz Budve i Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore, održano je pjesničko veče posvećeno jubileju 170 godina od štampanja Gorskog vijenca na kojoj su govorili pjesnici, članovi Književnog društva Njegoš: Milica Bakrač, Milutin Mićović, Bećir Vuković i Andrija Radulovića. Sinoć je održan i okrugli sto „Ćirilica-latninica“ na kojem su govorili profesorica Božena Jelušić, profesor Siniša Jelušić i profesor Aleksandar Jerkov, saopšteno je iz Art presa.
Na početku pjesničke večeri, govoreći o Njegošu, pjesnik Milutin Mićović je citirao Njegoševe stihove: „A ja što ću, ali sa kime ću, sirak tužni, bez igdje ikoga…,“ ističući, da je to osnovna pozicija pjesnika, duhom nebeskim nadahnutim.
„On je usamljen i sam, ali je i sveobuhvatan. On govorima postiže vlajanije nebesko i tako snishodi i silazi ta nebeska energija, do nas uspavanih, zaboravljenih, umračenih, ujađenih, nikakvih. Da nije te besmrtne igre, doista bi takvi i bili, ostavljeni ništavilu. Ali, zahvaljujući Njegošu, toj iskri besmrtnoj, čovjek ima tu moć da se uzdiže i da otvara svoj duhovni vid i, da postane istinski čovjek. Ovo što je Njegoš pronio visoko i posvjedočio, jeste, kako postati čovjek, kako postati božiji čovjek koji sabira kulturu svog naroda,“ istakao je Mićović.
Crna Gora pod tihom pamučnom okupacijom – a taj pamuk davi
„U pomračini ovog svijeta, ove Crne Gore najcrnje, iako nije bila svjetlija Crna Gora Njegoševa. Bila je pod otvorenom silom, divljom silom i okupacijom, ova naša Crna Gora je pod tihom, mekanom, pamučnom okupacijom, a taj pamuk davi. Pamuk je najubitačnije sredstvo za davljenje. I oduzimanje života ljudi,“ kazao je pored ostalog pjesnik Milutin Mićović, pitajući se, kako biti čovjek, biti pjesnik, nositi duh i biti slobodan u ovom vremenu vremenu.
Okrugli sto „Ćirilica – latinica“: Ćirilica neće nestati
U okviru programa kulturne manifestacije „Ćirilicom“, sinoć je održan i okrugli sto pod nazivom „Ćirilica – latinica, iskušenja multikulturalnosti, u kontekstu EU“, na kome su govorili: profesorica Božena Jelušić, prof. Siniša Jelušić i prof. Aleksandar Jerkov, saopšteno je iz Art presa.
„Ovo, kao i mnoga druga pitanja služi, ne samo da bude kulturološko pitanje, već je ono, na neki način političko i dio pravljenja jednog konstrukta, provokativno je i o njemu treba ozbiljno razmišljati i govoriti,“ istakala je Božena Jelušić i dodala:
„U Evropskoj uniji (EU) ravnopravni su svi narodi i ta pozirika Savjeta Evrope podrazumijeva, da svako ima pravo, da se školuje na svom jeziku i izzražava svoj identitet. Međutim, meni ta priča o multikulturalizmu, pomalo izgleda, kao očuvanje sfera moći. Oni najveći narodi i dalje ostaju najveći, a oni mali narodi budu neka vrsta folklora, koji u toj iigri moći, po pravilu, više gube nego što dobijaju.
Priča o ćirilici i latinici i uporno vraćanje na iskustva multikulturalnosti, čini mi se, da skreće pažnju sa mnogo ozbiljnijiih problema i naroda i jezika. To pitanje je prvorazredno pitanje na našem terenu… Ćirilica nije uslov našeg identiteta. Ona je ravnopravno pismo, kojim se možemo koristiti, kao i latinicom, a pitanje učestalosti je je pitanje tehnoloških inovacija, pitanje vremena i konteksta u kome živimo i u kome mislimo.“
Ona je ocijenila da je pitanje latinice i ćirilice zgodna tema „za ove naše nacinalno izdijeljene i osiromašene prostore, za ovaj naš policentrični, jedan jezik sa četiri centra: srpskim, hrvatskim, bosanskim i crnogorskim“.
„Zato je uvijek dobro potegnuti pitanje identiteta, jer onda se nećemo baviti mnogo bitnijim životnim putanjima građana,.“ kazala je Jelušić i istakla:
„Meni lično je ćirilica ljepša, a nekima nije. Mislim da je to lično pitanje, da to nije pitanje nacionalnog identiteta i da ga tako ne treba posmatrati.
To pitanje ne treba dramatizovati, jer se ćirilica neće izgubiti. Ona će jednostavno imati manju učestalost, nego što će će imati latinično pismo.“
Eliminacija ćirilice je eliminacija duhovnog nasleđa
„Pojam multikulturalnosti podrazumijeva različitost kultura, odnosno kulturnih identiteta i uključuje pitanje odnosa među tim kulturama, čiji je prevashodni cilj, stvaranje uslova razvoja posebnih kulturnih identiteta,“ primijetio je profesor Siniša Jelušić i dodao:
„Zanimljivo je što se ovaj termin multikulturalnosti, može primijeniti na Brodelovu definiciju – da li se u tom smislu primjer Crne Gore ili crnogorskog primorja, može nazvati multikulturalnim? Po mom to nije isto, zato što ovdje imamo ovaj ključni termin, gdje se sve suprotnosti prožimaju.
Ne ppostoje, strogo izdvojeni kulturni identiteti, u okviru kojih postoji ta potreba, stvaranja posebnih kulturnih idenntiteta. Ovaj prostor bi se mogao preciznije odrediti, pojmom interkulturalnosti, jer, uključije kontakt, kao ostvarenje kulturne komunikacije, razmjene i zajedničkog sudjelovanja u ostvarivanju novih vrijednosti.
Eliminacija ćirilice je eliminacija duhovnog nasleđa, što je nedopustivo i toga moramo biti svjesni,“ naglasio je on.
Kako to da se niko ne pita zašto Grci ne pišu latinicom?
Profesor dr Aleksandar Jerkov iz Beograda smatra, da je situacija mnogo mučna.
„Kako to da se neko ne zapita, zašto Grci ne pišu latinicom? Kako to, isti razvoj dođaja u istoj Evropi, u istom svijetu ne vodi ka tome, da Grci danas pišu latinicom? To uopšte nije tema, niti to Grcima pada na pamet,“ naglasio je Jerkov.
On je napomenuo da ćirilica neće nestati, i ljude ne treba prisiljavati na njeno korišćenje.
„Ako se u jednoj državi, u jednom društvu, preko noći, političkim aktima nešto uspostavlja i iznuđuje, onda je otpor takvoj praksi, više nego legitiman, ukazao je prof. Jerkov i naglašava da ni to neće sačuvati ćirilicu.
„Vidimo, koliko tastatura za kompjutere ima na ćirillici. Jedna elementarna stvar, koja košta deset evra, nije prilagođena za nas, da bi smo je mogli koristiti. Koliko treba truda, da natjerate telefon, da piše na nekom pismu,“ zapitao se on, ističući, da su to pitanja, o kojima treba misliti, jer su to „nonsensi naših života“.
„Ipak, i pored svega, ćirilica neće nestatti. Ako je ne sačuvamo mi, učiniće to neki drugi ljudi,“ napomenuo je Jerkov, prenosi Art pres.
Braćo Budvani, doskočite do pod Orjen, u Herceg Novi na Trg od ćirilice, da vidite šta znači ćirilica i kako se o njoj zbori…
Kao i sve prevjerice, i Montenegrini, kao i u Srbiji ”drugozerbijaneri”, tvrde da ”ćirilica nije uslov (ne smije ova Božana da izgovori srpskog) identiteta”, da ”mož’ da bidne, al ne mora da znači”, i lažu da je sve pitanje tehnologije i tobož lakše komunikacije,i uče nas da možemo mi još bolje prolaziti sa latinicom, jer nam je tako više hljeba, para i igara od Vatikana i Jamerike. Vjekovni san rimskih papa i papista na Jadranskom primorju konačno se ostvaruje, jer poslije više od 1100 godina najkrvavije borbe Rima, Venecije i Austrougarske protiv srpske ćirilice zvanično pismo na cijelom jadranskom primorju, slovenskome i arbanaškome, postala je latinica. Bruka za ovo ćirilično veče u Budvi, ova bogoneznavenka bi za dobru apanažu zacijelo prodala i ćirilicu i vjeru pravoslavnu i svo ćirilično nasljeđe skupa..
Je li ovome skupu prisustvovao bomboncic BECIC.
Dobra i postena bozena
Mudro zbori
Ko te ne zna