Lament Đurišić nad pozajmnicom i vježbankom

Mi smo zaista besudna zemlja. Možeš da činiš šta ti volja – da svaštočiniš i da istovremeno javno dižeš glas da si ti zaslužni građanin države. Umjesto da, takav, svako malo pogleduješ telefon očekujući poziv novog VDT, pošto ti je dojučerašnji svojta, ti se javno čudiš što te nijesu izabrali u Vladu.
O čemu govorim?

Pročitasmo juče u nezavisnim i u svemu komercijalnim „Vijestima“, Zoran Baki Đurišić leleče što mu se sva Crna Gora ne divi sto je sa uzajmljenih dvije i po hiljade maraka i vježbankom otetom Miličinom đetetu, osnovao Montenegro Erlajns koji je, ne radnici nego njegovi direktori, za skoro 25 godina poslovanja pozobao makar deset puta više miliona evra naših para. Sikće Baki u njemu partnerskim „Vijestima“, sa kojima je imao dugu i „plodnu“ saradnju deceniju i po, što sud nije prihvatio 60 i kusur hiljada evra njegovih „zaostalih potraživanja“ od MA.

Stečajni mu priznao samo deseti dio. Umjesto da Baki zebe kakvi se sve kastizi mogu naći u njegovoj zaostavštini, on se čak jedi što iako je prijatelj, gotovo intimus, sa potpredsjednikom Abazovićem, ne može dobiti visoku državnu funkciju jer je čoče nekada u MA primao platu 10 hiljada evra. A to su trunji i trošice u odnosu na to šta mu se sve može iskopati.

Iako u besudnoj zemlji zvuči iluzorno pozivati na odgovornost valjalo bi da se neko ozbiljno pozabavi poslovanjem MA pa da postavi nekoliko pitanja i Bakiju i svim direktorima nakon njega.
– Zašto za čitav jedan period poslovanja kompanije nema pisanih tragova – nema papira,
– kako su kupovani avioni u Brazilu,
– šta si činio Baki i sa kime si se družio u Brazilu skoro mjesec kad si išao da pazariš Embaere.
– o čijem trošku si se zlopatio u zemlji karnevala?
– jesi li pokatkad u docne sate znao dići avion da sevdišeš među oblacima iznad Maganika i jos da drugarima na zemlji interfonom prenosiš utiske i zvukove,
– koliko je koštao super- luksuzni mercedes koji si kupio 2011.godine, a radnicima su tada kasnile dvije plate,
– kome si od drugova iz partije, čiji kažeš nijesi član, podijelio 38 revolvera koje si kupio „za potrebe MA“, kao da ste prevozili novac…
– je li na tebe mislio pokajnik Sveto Marović kada je nedavno u svojim ganutljivim ispovijestima rekao da je veliku muku vidio dok je od apsane spašavao muža koleginice iz partije, a njega danas niko ne vidi..
– jesi li ti bio preporuka svojoj desnoj ruci i najodanijoj saradnici, gotovo intimusici, Aleksandri Gardašević Slavuljici da je nedavno postave na poziciju pomoćnika ministra ekonomskog razvoja Milatovića?

Valjalo bi da su ti ova i mnoga druga pitanja postavili ‘nezavisni’ iz „Vijesti“, ali neće, znaju oni da zapamte ko im je valjao. Tu su isti kao Đukanović, a i isti je to esnaf.

Vozilo se, zapošljavalo, namještali poslovi…

Samo jedna slika plodne saradnje Bakija i MA u druge familije. Jedna od njegovih najodanijih uzdanica, doduše ni primaći Slavuljici, bio je Dejan Bojanić koji je pokrivao sve moguće funkcije u MA, putovao, dobijao pilotsku platu i tamo zaposlio dvije sestre. On je suprug direktorice „Vijesti“ Marijane Bojanić. Dok je on bio u MA, a Marijana bila „nezavisni novinar“ u Monitoru dobijala je mjesečni honorar za pisanje tekstova u reklamnim publikacijama MA.

Ali šta tu ima čudno za drugu familiju. Sa njima se o svemu možeš dogovoriti ako nijesi tvrd na paru. Od svega su nezavisni osim od novca. Na njega reaguju pojačanom salivacijom.

Naposledku, o Bakijevim i nepočinstvima njegovih đaka i naslednika Ristića, Banjevića i ostale svite, koji sada od stecajne mase namjeravaju da otmu stotine hiljada eura, pisaćemo narednih dana. IN4S prikuplja obimnu dokumentaciju za serijal tekstova čiji je radni naslov – kako je proćerdan MA. Rasipništvo, zapošljavanje „rođaka“, prevoz glasača, bolovanja, kadriranje, kupovina skupih slika i pistolja samo su neke od tema koje će biti u fokusu našeg interesovanja.

Anastasija Nenezić