Lakićević za IN4S: Svaka nezavisna Crna Gora mora biti antisrpska
1 min read
Dragan Lakićević
Vlast u Crnoj Gori pristala je na tuđinske političke ideje među kojima je najpogubnija ona o nesrpskoj, odnosno antisrpskoj Crnoj Gori. Svaka nezavisna Crna Gora, naročito posle iskustva Jugoslavije, mora biti antisrpska. Zašto bi inače bila nezavisna, i od čega, rekao je u intervjuu za IN4S Dragan Lakićević, glavni i odgovorni urednik Srpske književne zadruge.
Glavni i odgovorni urednik ste Srpske književne zadruge, naše najstarije izdavačke ustanove, jedna od malobrojnih kulturnih institucija srpskog naroda osnovanih u 19. vijeku. Da li, za čitaoce portala IN4S, možete reći kroz kakve je sve teškoće i iskušenja prolazila ova ustanova, posebno tokom ratnih godina 20. vijeka?
-Srpska književna zadruga je od samog početka dijelila i snosila sudbinu Srbije i srpskog naroda gdje god da je živio. Kad je narodu bilo teško, teško je bilo i ovoj ustanovi. Lako nije bilo nikad. Možda je, na trenutke, bilo nekih olakšanja – recimo u onom predahu, kada je SKZ osnovana, kada prosvećeni intelektualci, pod Obrenovićima, osnivaju ustanove kulture, visoke škole i uopšte institucije na čijim temeljima se drži narod… Dvadeseti vijek bio je vijek ratova i pokušaja života sa drugim slovenskim narodima. Srbi su tom pokušaju dali sve što su imali, a iz zajednice izašli poklani i prognani… Što smo im više davali, više su nas mrzeli… SKZ je najviše stradala u ratovima i to se videlo, ali teško preživljava deobe – to se sada vidi. Najteže se podnose deobe u biću sopstvenog naroda. Čim se narod dijeli, to je znak da ga vode rđavi ljudi, dok tuđin diriguje preko svojih emisara tipa one Babe iz „Gorskog vijenca“: „Te pomutit hoćah Crnogorce…“
Bolje su se snašli oni bez kulture i škole
Kako vidite savremenu srpsku književnost danas, da li se umnogome razlikuje od nekih srećnijih vremena, ako imamo na umu da danas svako može da piše i da promoviše svoje knjige?
-Savremenu srpsku književnost čine i oni koji su nedavno otišli s ovoga sveta – upamtio sam ih uživo, a čitam ih više nego dok sam ih mogao sresti: Andrić je šetao Tašmajdanom, Crnjanski je gostovao na Filološkom, kod Desanke, Ćopića i Mihaila Lalića bio sam u kući, sa Vaskom sam se sastajao u bistrou „Moskve“ – naš termin je bio od 13 do 14, onda dolazi Bora Radović… Strah i trepet je bio Momir Vojvodić – vodilo se računa kako će on reagovati na reči i postupke… Raičković Brana Petrović, Rakitić, Novica Tadić… Sad Beogradom šeta i posvuda dospijeva Matija – kao zlato sjaji svaka njegova riječ i pjesma… Bez dobre škole, nema razumevanja književnosti, pa ni ljubavi za nju… Nestali su ljudi-institucije, a nestale su i mnoge kulturne, književne, informativne i izdavačke institucije koje su davale mjeru stvari u novoj književnosti – urušio se njihov značaj, i to često nije bilo slučajno. Praksa je potvrdila da su se bolje snašli oni s manje škole i kulture, pa su škola i kultura prezrene, pogasili su se ili osiromašili književni listovi i časopisi, izdavači su privatni i ne polažu računa nikome, najmanje nacionalnoj kulturi i budućnosti, jer profit ne zna za kulturu… U uslovima tržišta i tendera, pisac i knjiga gube sve pozicije – sami svoje knjige izdaju i poklanjaju, a poštarina je preskupa da bi je poslali u drugi grad ili u drugu državu. (Upamćeno je kako je knjaz Nikola oslobodio poštarine knjige Srpske književne zadruge kada su stizale u Crnu Goru…) Ali, književna reč i misao ne posustaju i nikad se ne zna gde će da zablista novim sjajem!
Rođeni ste u Crnoj Gori, živite u Srbiji, kako vidite sadašnju situaciju u Crnoj Gori, koja se tiče Srba, srpskog jezika, a evo sve prisutnijih zahteva da se Njegoš izbaci iz udžbenika jer ga Bošnjaci smatraju „genocidnim pjesnikom“?
–Imao sam povlasticu da se rodim u Jugoslaviji, Beograd je bio glavni grad naše domovine. Tada su u Beogradu živeli i moj stric i moj ujak – odlazeći na studije, ostao sam u istoj zemlji i u istom jeziku… I danas u Srbiji živi dvostruko više Crnogoraca nego u Crnoj Gori – a režim u Podgorici za svoj tor izmišlja novi narod i novi jezik, nauku po kojoj su Crnogorci nešto drugo, i to ne od dana kad su to preduzeli nego i ranije… Vlast u Crnoj Gori pristala je na tuđinske političke ideje među kojima je najpogubnija ona o nesrpskoj odnosno antisrpskoj Crnoj Gori. Svaka nezavisna Crna Gora, naročito posle iskustva Jugoslavije, mora biti antisrpska. Zašto bi inače bila nezavisna, i od čega? Zvanična Crna Gora, već dvije decenije, zasniva sve svoje programe na antisrpskoj politici – i prema Srbima u Crnoj Gori i prema Srbiji (ne računajući privatne poslovne resurse oligarhije)… To se postiglo starim metodama i koncepcijama srpskih neprijatelja: naročito zloupotrebom karaktera i osećanja. Plemeniti lokalpatriotizam pretvara se u patološki nacionalni autizam i vodi u nukleuse ustaštva – sačuvaj, Bože!
Naročito je u rđavom položaju srpski narod u Crnoj Gori, jer su mu silom promenili ime i jezik i pismo, atakuju na veru. Nije u mnogo boljem ni onaj dio našeg naroda koji javno podržava politiku režima, jer se za to dobija služba i plata – i oni to osjećaju, ali se protiv te ucjene ne može... Biće to velika istorijska sramota, mada se nadam da se ljudi opamećuju i da cirkus neće dugo trajati… Ne vjerujem da pametni i pošteni Bošnjaci (kako god se zvali) traže da se Njegoš prepravlja i izbacuje iz lektire. Biće da je i to nečija politička i zlonamerna potreba. I novocrnogorska vlast je protiv Njegoša, jer je Njegoš najveća prepreka njihovom programu. I ne samo Njegoš, nego i Ljubiša i Marko Miljanov. O Vuku Karadžiću, Andriću i Meši da ne govorimo!
Pisali ste o rušenju Njegoševe kapele i rekli ste: „Za moju generaciju nije bilo potresnijeg događaja i nacionalne tragedije od rušenja Njegoševog groba i zavjetne kapele na Lovćenu“. Da li mislite da će neke buduće pametnije generacije Crnogoraca vratiti kapelu i ispraviti pogreške iz proteklih decenija?
-Pogreške se teško ispravljaju – važno je biti ih svestan. Treba se i pokajati – u ime svih, pogotovo naših, koji su griješili… Kapelu je na Lovćen nemoguće vratiti – nije to više onaj vrh Lovćena. Ali pravi, duhovni vrh Lovćena nije umanjen. U dašem duhu kapela je tamo gde je i bila – na njegoševskoj visini uma i mišljenja. Treba je vratiti u grb, na naslovne strane udžbenika, u likovne i pjesničke motive… Već je podignut niz njenih replika – kapela je sada isto što ikona…Bili smo tada mladi – Njegoš je za nas bio vrh, visok kao Lovćen. Obaranje toga vrha smatrali smo udarom na svetinju vjere, pjesništva, ponosa, simbola… Da li smo uopšte slutili u šta će se izroditi i čega je to predznak… Najprije su zlodusi evropske politike prevarili obične ljude: da najvećem pjesniku podižu najveći spomenik – djelo najvećeg kipara. Posle rušenja pjesnikovog groba počeli su da ruše pesnikov narod, jezik, pismo i zavet: Kosovo!
Kosovo – temelj srpskog bića
Kosovo – naša „najskuplja riječ“: Kosovo – zavjet Lazaru i Milošu? Šta za Vas lično znači ontologijska riječ „Kosovo“?
-Mnogo više od pojma „južne srpske pokrajine“, mada je to veliki dio Srbije, a ogroman dio, i temelj srpskog bića… Kosovo ima ogromne i duboke dimenzije – istorijske, kulturno-umetničke, crkveno-narodne…Na Kosovu su se Srbi opredijelili za svet dobra: slobode, viteštva, trajanja.To opredjeljenje je počelo zavjetom kneza Lazara i njegovih vitezova 1389. godine i nije prestalo do danas.
Naše trajanje, duhovno osećanje i postojanje – u znaku je Kosova… Kosovskom zavjetu i opredjeljenju temelje je udario Sveti Sava sa svojim ocem i svojom braćom, a slijedili su ga svi plemeniti Srbi – na planu riječi i misli (Stefan Lazarević, Njegoš, Sterija, Zmaj, Desanka, Popa, Vojvodić) i na planu podviga (Mišar, Čegar, Vučji do, Cer, Mojkovac, Kajmakčalan, Kadinjača, Sutjeska)… A sve naše razumijevanje Kosova blijedi pred sjajem i homerskim visinama srpske epske poezije: „Svi ostaše, gospo, u Kosovu, / đe brat brata izdati ne šćede, / dokle gođe jedan tecijaše…“ U toj poeziji, kaogod u „Gorskom vijencu“, uzdiže se Srbin Obilić, vitez bez mane i straha, „k svetom grobu besmrtnog života“: U pesmi još stoji: „On ostavi spomen rodu srpskom, / da se priča i pripovijeda, / dok je ljudi i dok je Kosova…“ Evo i mi pripovijedamo – bolje nego o ičemu drugome!
Nad nama je veliki mrak sile i nepravde. Ali pod tim teretom, i kad se ne vidi svjetlost, razgoreva se srpski nacionalni plemeniti žar, baš kao u Njegoševoj „Posveti prahu Oca Srbije“: „Plačne, grdne pomrčine – mogu l’ one svjetlost kriti? / Svjetlosti se one kriju, one će ih raspaliti.“
Komlen izjavi mrtav ladan da su Srbi zaslužili Jasenovac i da su sami za njega krivi. Čovek je za duševnu bolnicu ili za zatvor.
Koja je razlika između njega i Hitlera ja zaista ne znam.
A baš me zanima šta je to falilo Hrvatima u kraljevini Jugoslaviji, ajde objasni nam ti bolesni čoveče.
Hrvati su imali jedini svoju nacionalnu banovinu koju ničim nisu zaslužili, koja je teritorijalno bila veća od današnje Hrvatske, koja je ekonomski bila nezavisna, imala svoje vojne odrede, svoju himnu.
U kraljevini Jugoslaviji je Dalmacija bila prvi put pod hrvatskim imenom i hrvatskom upravom pošto je pre toga Hrvatska bila pod upravom Budimpešte, a Dalmacija pod Bečom.
I opet Komlen kaže da smo terorisali Hrvate i da smo sami krivi za Jasenovac.
To je crnogorski ustasa,pomiri se sa tim.Zapravo,ti ispadas smijesan pokusavajuci da objasnis proslost u svijetlu istorijskih cinnjenica.To sa crnogorskim ustasama provjereno ne radi.Njih ili iznabijas na qrac ili ih zaobidjes.Oni su ovdje ili na zadatku ili sa takvim kao ti,razloznim i pametnim,hrane svoju poremecenu psihu.
Bravo!
Nijesu terorisani samo hrvati, terorisani su svi u Hrvatskoj: hrvati, srbi i nacionalne manjine. Rezultat toga je formiranje seljačko-demokratske koalicije između hrvata i hrvatskih srba, usmjerene protiv Beograda. Ta koalicija protiv Beograda je trajala sve do 1941. i borila se za demokratiju i ravnopravnost. Priča je slična današnjoj: “Slovenija, Hrvatska i Vojvodina plaćale su znatno veće poreze a državna ulaganja bila su znatno manja. U državnoj administraciji je bilo 90% srbijanaca, radilo se protiv interesa ‘prečanskih’ krajeva, predlagano je ukidanje fakulteta u Zagrebu.
Kada je teror postojao i u CG, zamisli kakav je tek bio na Kosovu ili u Makedoniji. VMRO je uostalom organizovao ubistvo kralja. Albanci su bili neorganizovani ali su zapamtili kako se sa njima postupalo i prvom prilikom se osvetili. Kako ste radili, tako ste i prošli. Pogledaj ko su danas glavni ili otvoreni neprijatelji Crne Gore – jedino intelektualci, političari, novinari i običan narod iz Srbije. Zbog nekih međunardnoih odnosa to su i rusi, ali oni to negiraju i rade prikriveno. Otvorena mržnja se čuje jedino iz Srbije.
Oli malo Komlene?
Baš mi je žao što će gospodin Lakićević , a i vi sa njim zajedno , čitav život provesti u nezavisnoj državi Crnoj Gori , ili kako je vama milije u nezavisnom Montenegru !“, članici NATO saveza a uskoro i EU !
J..o te montenegro!
Najbolji pas mđu nama,dakle onaj koji je sproveo narodno ujedinjenje ispunjavajući zavjet predaka,uradio je to bez oklijevanja znajući da je svako drugo istorijsko grananja put u izopačenje Crne Gore.Ovo čemu smo svjedoci danas. to i dokazuje,a protjerivanje srpskih pjesnika je tačka u kojoj je izopačenje preraslo u ludilo.Šminkanjem mrtvaca – plavetno avetna narodna zastaa,uklanjanje dva zadnja stiha državne ojkalice ili borba za Moraču i Taru – Srbi neće promjeniti činjenaicu da je svaka nezavisna CG po definiciji antisrpska odnosno politički zombi podignut da služi antisrpskim centrima moći.
.Popravke braćo tu nema jer bacač plamena nije ta vrsta alata.
Srbi,svoga posla.
Ne mora nezavisna Crna Gora da bude antisrpska.
Bila je i ranije nezavisna, pa je bila srpskija od Srbije.
Crnogorski Srbi, kao državotvoran narod koji se sam izborio za svoju nezavisnost, imaju pravo da odlučuju o Crnoj Gori, pa čak i da odluče njenu nezavisnost i niko im ništa ne može reći.
Bravo Archie, najzad si se dozvao pameti. Samo da te podsjetim koliko je monstruozno bilo ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom 1918-te. Išlo se tako daleko u zatiranju Crne Gore da je i njeno ime ukinuto, ime koje je opstalo vijekovima kao jedino ostrvo slobode. Izmišljeno je nekakvo ime ‘Zetska banovina’, a za bana su postaljani neki anonimci za koje ni danas niko ne zna kako su se zvali. Za cijelo vrijeme postojanja kraljevine SHS a kasnije kraljevine Jugoslavije, ime Crna Gora nije postojalo. Naravno, to u narodu nikada nije zaživjleo, ali samo svjedoči koliko su kreatori tih ideja bili nezreli ljudi i koliko su ti projekti bili na staklenim nogama. Možeš onda zamisliti kakav je odnos bio prema Hrvatima ili šiptarima i kako i zašto se to srbima vratilo onako kako se vratilo. Za Jasenovac i nezavisno Kosovo zahvalite Karađorđevićima ili Pašiću (kako vam volja).
Komplene, zamisli dokle je išla Srbija, koja je nakon toga IZGUBILA ime, samoukinula se! Komplene, bedni lažljivče, je li ti ovo bilo poznato?
Sjajni Lakićević je jasan sa dvije teze u vezi crnogorske nezavisnosti:
– … naročito poslije iskustva Jugoslavije, i
– Zašto bi inače bila nezavisna, i od čega?
A ja vas pitam: da li je ikada u svojoj istoriji Crna Gora bila manje nezavisna nego danas?!
Ovaj skromni Moračanin je jedna od najpametnijih i najmudrijih glava u našem narodu.
Nezavisna CG od koga i od cega?
Crnogorska mafijaska vlast je alatka u tudjim rukama.
Grupa ucijenjenih razbojnika preko poltrona i ulizica obavlja prljave poslove za racun nasih vjekovnih neprijatelja. Drsko i bezobzirno omalovazavajuci volju gradjana.
Bravo za Lakicevica