„Kuma“ Stojanka – od „Orlovog leta“, preko „Acovog zlata“ do raporta „predsjednici“

Iako bi morale biti dvije strane u postupku, penzionisana specijalna državna tužiteljka Stojanka Radović obavještavala je nekadašnju predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu o stanju u predmetima, koji tužilac postupa po prijavama za koje se sutkinja interesovala, tražila od nje preporuku za prevodice u predmetima, žalila joj se da advokati iznose “ružne” navode za sudije…

To proizilazi iz njihove međusobne prepiske, objavljene juče, pronađene u telefonu Medenice koji je oduzet nakon što je uhapšena zbog sumnje da je zloupotrijebila službeni položaj i bila dio kriminalne grupe koju je formirao njen sin Miloš Medenica koji je u Spužu.

Stojankin „let“ od Abu Dabi fonda, Orlovog leta, „državnog udara“

Propuste prilikom saslušanja svjedoka u slučaju „Abu Dabi fond“ napravili su, raniji obrađivači predmeta.

To je utvrdio specijalni tužilac Vukas Radonjić prije kojeg su se Abu Dabi fondom bavile: njegova sadašnja koleginica Marija Raspopović i bivša specijalna tužiteljka – Stojanka Radović.

Prije par nedelja je objavljeno, da je Radovićeva, između ostalog, za RTCG, istakla da se ne sjeća da li je napravila propuste u radu.

Ta selektivna amnezija tužiteljke Radović nas je obavezala da se podsjetimo „rada i uspona“ ove tužiteljke.

Od „orlovog leta“ do „Acovog zlata“

Specijalno državno tužilaštvo repriziraće uzimanje izjava u slučaju „Abu Dabi fond“ i to zbog tužilaca koji su ranije postupali u tom predmetu, a koji o saslušanjima svjedoka nijesu obavijestili okrivljene i njihove branioce ali ni jednog svjedoka o njegovim pravima.
Skoro četiri decenije jedna je od ključnih figura crnogorskog pravosuđa je specijalni tužilac Stojanka Radović. Još od 80tih godina Radović je konstantno na različitim funkcijama u tužilaštvu.

U „sudsko-tužilačkoj“ ujdurmi koja traje u Crnoj Gori, po svemu sudeći, svoj uspon, između ostalog duguje kumstvu sa „vječnom šeficom crnogorskog pravosuđa“, bivšom stanovnicom Spuža Vesnom Medenicom.

Obavlja funkciju državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu, a bila je prvi Specijalni tužilac u Crnoj Gori.

Radović je, kako saznaje IN4S, tužilac u koga je bivši SDT Milivoje Katnić, imao najveće povjerenje, pa je tako od 2015. godine na njegov zahtjev upućena na ispomoć u Specijalno tužilaštvo.

Radila je na „od važnosti za državu“ slučaju, krađe kućnog nakita brata šefa države, Aca Đukanovića. Nakit u iznosu od nekoliko stotina hiljada evra, kako se sumnja, otuđila je kućna pomoćnica, mada je potpuno nejasno struci i laičkoj javnosti zašto se ovim slučajem bavilo Specijalno tužilaštvo.

Karijeru Stojanke Radović, obilježio je obračun sa protivnicima režima, pa je tako njen mandat kao prve specijalnog tužioca u Crnoj Gori ostao upamćen po slučaju poznatom kao Orlov let.

Orlov let kao „preteča“ čuvenog „državnog udara“, bio je montirani proces, samo shodno momentu i potrebi režima, „krivci“ su tada bili Albanci.

Destorica Albanaca osuđeni su u grupi od njih ukupno 17 za krivična djela zločinačko udruživanje radi protivustavnih delatnosti i pripremanje djela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Crne Gore, odnosno nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija.

Radović je imala i 2016. godine, jednu od ključnih uloga u montiranom procesu „državni udar“

Naime, iako je zakonom zabranjeno obmanjivanje osumnjičenog, to nije spriječilo tužioca Stojanku Radović da na saslušanju 16.10.2016. godine svjesno obmani Branku Milić, tvrdeći kako je u policija u Podgorici pronašla veću količinu pripremljenog oružja za potrebe navodnog državnog udara.

U video prilogu, koji je IN4S ekskluzivno objavio 2016. godine, Radović je, tokom saslušanja Branke Milić, za samo jedan minut, tri puta navela tezu o postojanju unaprijed pripremljenog automatskog oružja.

Tako Radović prvo saopštava Milićevoj da je „Sinđelić dao nalog da se unaprijed pripremljeno oružje raspodijeli članovima grupe“, potom dodaje da je „Dikić išao prema unaprijed dopremljenom, pripremljenom skrivenom skloništu oružja i municije“ i na kraju kaže da je „veliko oružje tu bilo uskladišteno“.

U pitanju je, međutim, teška neistina, odnosno klasično obmanjivanje, jer u Podgorici nije postojalo nikakvo oružje koje je trebalo da se iskoristi u navodnom državnom udaru, čime je Stojanka Radović svjesno dovodila Milić u zabunu.

Sjetićemo se da je to oružje, ostalo na dnu nekog jezera na Kosovu i Metohiji.

Nakon niza iskustava i „specijalizacije“ na obračunu sa protivnicima režima, Stojanka Radović je uzela aktivnu ulogu u obračunu sa poslanicima Demokratskog fronta. Tako je ona bila inicijator čuvenog protivustavnog “stavljanja u zatvor” Nebojše Medojevića i Milana Kneževića, jer njihova svjedočenja nisu zadovoljila njene visoke kriterijume.

Radović je predložila stavljanje u zatvor iako su poslanici imali imunitet, i iako u istoriji pravosuđa nije zapamćeno stavljanje svjedoka u zatvor.

Radović spada u red onih koji su od svoje servilnosti režimu imali i te kako koristi, pa se iz njenog imovinskog kartona vidi da su njena godišnja primanja 30.553,00 evra, vlasnica je stana od 86 kvadratnih metara.

Ali to nije sve, u julu 2019. godine javnost je svjedočila skandaloznom izboru kandidata za sudije Osnovnog suda, gdje je kćerka Stojanke Radović, Neda Vukoslavčević, za odgovor na jedno besmisleno pitanje dobila 19 od 20 maksimalnih bodova, pa je tako trenutno kandidat za sudijsku funkciju i čeka raspoređivanje, što znači da će se duga tradicija porodičnog služenja “pravnom“ sistemu nastaviti. U komisiji za ocjenjivanje nalazila se kuma Vesna Medenica, pa ovakav izbor i ne čudi.

Prije nekolike godine, Sudski savjet je predložio Miraša Radovića za predsjednika Vrhovnog suda.

„Opšta sjednica Vrhovnog suda Crne Gore je na sjednici održanoj 31.03.2021. godine, nakon obavljenog razgovora i tajnog glasanja, utvrdila predlog da se za predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore izabere Miraš Radović, sudija Vrhovnog suda Crne Gore“, saopšteno je iz Vrhovnog suda.

Radović je nekadašnji ministar pravde u Vladi Crne Gore, ali i đever Stojanke Radović.

Obavljao je tu funkciju u vladi Željka Šturanovića, u kojoj su svoje mjesto pronašli „doajeni“ crnogorske političke scene poput Milana Roćena, Milutina Simovića, Branimira Gvozdenovića…

Ipak, „ministrovanje“ u DPS-vladi nije jedina „pikanterija“ u biografiji sudije Radovića. Naime, on je 2009. godine kao ministar pravde od Vlade Crne Gore dobio stambeni kredit od 40.000 evra iako je imao stan od 86 kvadrata, a samo nekoliko godina nakon te pozajmice prijavio je da ima ušteđevinu od 58.500 evra. U MANS-u su uradili analizu Radovićeve imovine i utvrdili da je on nakon pozajmice od Vlade kupio dva automobila i opet uspio da ima ušteđenih skoro 60.000 evra.

„Pravno“ klupko porodice Radović će se tek odmotavati.