Kuća je kao crkva, majka je kao igumanija!
Piše: Donko Rakočević
„Odakle njima prava da onako tretiraju nečiju kuću? Da se onako ophode prema nečijoj imovini? Knjigama, slikama, garderobi, uspomenama, decenijama rada, ulaganju? Preko kuće Kneževića rečeno nam je sve. Ni porodične kuće im svete nijesu. Ovako će nam i oltari crkava prolaziti, zapanu li u njihove ruke…“, napisa juče moja „jurodiva“ Fejsbuk prijateljica Đurđina Turković.
Sjetih se jednog teksta koji sam nedavno objavio na „Sedmici“ – o našim kućama kao o crkvama, i o našim majkama kao o svojevrsnim igumanijama!
Sredinom 19. vijeka, slavni austrijski putopisac Feliks Kanic, koji je pohodio i naše krajeve, ostavio je i svjedočanstvo kojim je iznio utisak da je u ono vrijeme svaka srpska kuća imala svog sveštenika. Pod ovim je podrazumijevao srpske majke i žene, koje su i tada, kao i danas, bile glavni čuvari i baštinici duhovnosti u srpskom narodu.
Ljubav njihova prema Bogu i svome porodu činila ih je i čini najrevnosnijim svjedocima i propovednicima Hrista Vaskrsloga.
Poznato je da su zapravo naše majke bile te koje su tinjajući plamen svetosavlja održale neugašenim i sasvim neutuljenim i kroz sve kasnije naraštaje kako bi ga i nama predale na dalje čuvanje i održavanje.
Nepravedno bi bilo ne sjetiti se svih onih pogurenih i zabrađenih baka koje su se, u suzama molile, dok su njihovi muževi i djeca bili na frontovima mnogobrojnih bitaka i ratova na balkanskim prostorima. Suze njihove kapale su, osvještavale našu stvarnost i natapale podove svetih hramova i onda kada nikoga osim njih i sveštenika u njima nije bilo.
Njihova nepokolebljiva vjera ravna je onoj vjeri desetorice gubavaca, i zato im dugujemo vječitu zahvalnost.
Lišene visokih škola, teoloških znanja, i naučnih zvanja, Duhom Svetim one bjehu uvedene u razumijevanje materinstva kao prije svega duhovne a ne puke biološke kategorije.
Korijen ovome leži u činjenici da je u samu srž shvatanja porodice u pravoslavlju utkana svijest da je ona ni manje ni više no – domaća crkva. U toj osnovnoj ćeliji zajednice, očevi bi imali da obavljaju dužnost episkopa, majke – sveštenika, a djeca naroda Božijega, uzvodeći jedni druge u više sfere postojanja, u naručju Majke naše Nebeske.
U svemu rečenom nas utvrđuju reči blaženopočivšega patrijarha Pavla koji ostavi svojevrsni zavjet svakoj ženi srpskoj: „Žena treba da bude sveštenica u domaćoj crkvi – u porodici.“
Zato, braćo i sestre, ne dajmo svetinje! Ni crkve ni kuće!
Što reče Vlado Georgijev, oni znaju šta su biznisi i kakvi su šverceri, ali ne znaju šta je Crkva i kakvi su vjernici! Ne znaju da možemo, ne još mesec, ne još godinu, nego do kraja svojih života – braniti naše svetinje, izlazeći svakog četvrtka i nedelje na litiju, pa ako treba i svaki dan, zašto da ne.
(SEDMICA)
Pretresose ili ikoga u vezi onih brojnih obracuna
klanova u CG? Eto mu pravna drzava! Puko je!
Ovo ponasanje silnika prema majci M. Knezevica i u kuci brata od strica pred djecom, bolesna cerka i majka, je sramotno i ispod svakog nivoa.
Tako rade fasisti. Neoprostivo. Ja odavno znam da tamo njima nista nije sveto sem njihovih dzepova i racuna.
Pogani. Ovo su im zadnji poganluci.
Dje su tuzioci i sta radi sudstvo? U misju rupu sram ih bilo, lakeji i posluga rezima.
Sve je prolazno i promjenljivo pa i oni.
Treba ovi kreteni da procitaju Gundulicevog Osmana. Ne znam dal su te neznalice i losi djaci uopste culi za njega. Nije to u domenu kriminala i trgovine drogom, ljudima, oruzjem i raznim nepodopstinama koje oni savrzeno dobro znaju. To je svera njihovog interesovanja.
SVAKA ČAST ZA TEKST!
MAJKA JE BILA, JESTE I BIT ĆE SVETINJA SVAKOG NORMALNOG DOMA! O TOME KOLIKO JE „ONA“ DANAS U CRNOJ GORI PONIŽENA I OMALOVAŽENA GOVORI I TA ČINJENICA DA SU OVI BEZBOŽNIČKI SINOVI UPRAVO SINOVI ONIH „TAKOZVANIH MAJKI“ KOJE SU ZABORAVILE NA SVOJU SVETU I BOŽANSKU DUŽNOST I ULOGU U SVOME DOMU!
SAMO TAKVI SINOVI I OD TAKVIH MAJKI, MOGU DA RADE OVO ŠTO DANAS RADE, DA NA NAJPRIZEMNIJI I NAJOKRUTNIJI NAČIN UDARAJU NA DVIJE NAJVEĆE DVIJE SVETINJE U CRNOJ GORI, NA „MAJKU“ I NA „BOGA“! SRAMOTA!!!
Ovo je klasicna diktatura potpomognuta sa prevarantima i olosima sa zapada.Samo uporno i hrabro do slobode.
Ne mozemo odustati od ove borbe. Ako svetinje izgubimo bicemo samo jedno beslovesno stado. Zato ni po cijenu ne damo svetinje.