Krvavi zločin u Velici – u udžbenicima istorije za njega nema mjesta!
1 min read
Ilija Bajović
Piše: Ilija Bajović, prof. istorije
Selo Velika nalazi se na istoku Crne Gore, na teritoriji opštine Plav, na padinama planine Čakor. Ono po čemu je poznato ovo selo, nažalost je zločin ogromnih razmjera koji se dogodio jula 1944. godine.
Nakon vojnog sloma Kraljevine Jugoslavije Italija će okupirati teritoriju Crne Gore 1941. godine, između ostalog Plav i Gusinje će pripasti tzv. Velikoj Albaniji.
Naime tokom Andrijevičke operacije pod kodnim imenom „Draufgenger“ koja je počela 18. jula 1944. godine nacističke snage i njihovi sateliti u cilju razbijanja partizanskih odreda vodiće žestoke borbe sve do 26. jula nakon čega se partizanski odredi povlače u Srbiju.
Sa druge strane prilikom povlačenja Princ Eugen divizije kao i Skenderbeg prema Kosovu ove zločinačke horde počiniće zločin nezapamćen na ovom prostoru prema srpskom stanovništvu Velike. Važno je navesti ko je učestvovao u ovom zločinačkom poduhvatu sa ciljem etničkog čišćenja. Tog krvavog 28. jula 1944. godine u Velici svoj doprinos u ubijanju nevinog stanovništva će dati vojnici iz 21. SS divizije Skenderbeg sačinjena uglavnom od Albanaca sa Kosova i Metohije, zatim Princ Eugen divizija, kao i Vulnetari (sastavljeni u najvećoj mjeri od Albanaca sa Kosova) kao i komšije Veličana koji će takođe ostaviti svoj krvav trag podno Čakora, tu mislimo na muslimansku miliciju koja je bila naci-fašistički satelit i koju su sačinjavali muslimani iz Plava i Gusinja predvođeni Osmanom Rastoderom.
Kada je u pitanju broj stradalih u Velici 28. jula 1944. podaci su različiti. Od toga da je u Velici stradalo trista trideset pet žena, djece, staraca pa do podataka koji su iznjeli oni ljudi koji su bili svjedoci tog događaja u kojima se navodi da je stradalo preko 600 ljudi. Važno je navesti da se na spomen obilježju koji je posvećen nevinim žrtvama u Velici navodi da je stradalo četiristo dvadeset osam žena, djece, staraca Velike.
Da se radi o zločinu ogromnih razmjera govori i podatak da je za nekoliko sati ubijeno preko dvjesta osamdeset žena, preko sto desetoro djece mlađe od osamnaest godina. Zlikovci nisu poštedjeli i tek rođenu djecu koja su bila žrtve njihovog zla. Brojni su primjeri brutalnosti u oduzimanju života Veličana o čemu svjedoče i preživjeli stanovnici.
Od silovanja žena do vješanja djece. U porodičnom domu Tomice Gojkovića našlo se dvadeset troje ljudi, što djece, žena i jedan starac od čega je samo četvoro uspjelo da preživi. Takođe u kući Živaljevića, Simonovića, Vučetića počinjeni su stravični zločini.
Posle Drugog svjetskog rata nije se mnogo pričalo o žrtvama u Velici kao i u Novšićima i Gornjoj Ržanici. Komunističke vlasti opijene Bratstvom i jedinstvom su pokušavale da zataškaju ovaj zločin i da na taj način izbrišu iz sjećanja ono što se dogodilo u Velici 1944. godine. Možemo slobodno reći da se do naših dana nije mnogo šta promijenilo kada je u pitanju odnos države prema sopstvenim žrtvama. U školskim udžbenicima iz istorije za zločin u Velici nema mjesta. Ali je naša obaveza da ne zaboravimo stradanje Velike jer na to nemamo pravo.
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve je maja 2017. godine kanonizovao stradalnike veličke i gornjepolimske.
Prosto ne mogu da vjerujem da ih je predvodio neki Rastoder.Pa oni idanas vedre i oblace Crnom Gorom .Vode politiku , pisu nam istoriju , o borbi protiv fasizma . Mozda ne treba sumnjati u njihovo ljudstvo .Vjerujem da svake godine razni Muhovici , Djeljosaji , Rastoderi posjete spomen obiljezje , poklone se nevinoj djeci .Takvi su oni .
Vrhunska kolumna. Bravo Ilija. Novi predsjednik DNP Nikšić !
Izgleda da je došlo krajnje vreme da se bilansiraju svi zločini na područiju bivše SFRJ i po istim kriterijuma da se tretiraju kao genocid. Od 1941 do dana današnjeg a ne samo Srebrenica. Pa da vidimo kome koza kome rog. Možda bi trebali da brojimo od 1900 ili 1800 ali možda i od 1389. Zanimljivo je kad kod upadne tuđa sila među nama dođe do pokolja. Jedni na tuđoj strani a drugi brane svoju slobodu.
Velika je selo gdje su se dogodili stravični zlolini nad nedužnim i bezpomoćnim narodom.U tom zločinu su pored ostalih učestvovali i komšije žrtava,muslimani iz Plava i Gusinja,šiptari iz Peći.Ubijeno je na najsvirepiji način između 500 i 600 ljidi.Jedan od vođa ovog krvavog pira Osman Rastoder kao nagradu je dobio glavnu ulicu u Petnjici.Drugi zlikovac izvjesni Čelja ima spomenik u selu Vusanje kod Gusinja.Pitam se kada će u Crnoj Gori ovi zločini biti zvanično osuđeni i dobiti mjesto u istoriji koje im pripada?Ova ista divizija je nakon Velike napravila stravične zločine u Pivi,gdje je stradalo preko 2000 nejači.
sttašno.
Skupštinska deklaracija po hitnom postupku za Pivu i Veliku.
Deklaracija za crnogorsku poharu Kuča, po naredbi
knjaza Danila , a etnicko ciscenje vršio, brat mu, vojvoda Mirko Petrović.
Zlikovce trajno obilježiti.
Batalite se vi koji nikakve veze sa velikom nemate ove price. Bilo ne ponovilo se. i nije tacno, ako je ko pisao o ovom pisala je komunisticka vlast. Bilo je i sudjenje nakon rata ucesnicima… samo svadjate ovaj nesrecni narod. Zivot jedan a kratko traje. Dalje ruke od ocih tema impotentni ka u glavu ka i u gace. Aut!!!
E tebe ćemo pitati o kojim temama da komentarišemo. Čibe!
ma nemoj kako si ti pametan
Gilgames ovo nije tacno, nikome nije sudjeno za zlčin koji se desio 1944. to su komunističke vlasti sakrile iz vise razloga. Sudjeno je za druge zločine u Velici i drugim selima, koji su se dešavali konstatno tokom Drugog svetskog rata, ali ne i za zlocin koji se desio 28. jula 1944. godine.
Sada ce biti ako Krivi ne bude drugi milo dj.