Kovačević: Nikada nije bio problem ništa što sam rekao, već ja, moja politička organizacija, narod i crkva kojoj pripadam

Marko Kovačević (Foto: ZBNK)
Nikada nije bio problem ništa što sam ja rekao, već upravo ja, moja politička organizacija, narod i crkva kojoj pripadam, saopštio je na Fejsbuku predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.
On se oglasio povodom navoda da je Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo krivičnu prijavu protiv njega za krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje zbog govora na Grahovu.
„U zemlji u kojoj skandiranje da se pripadnici mog naroda ubijaju prolazi sa mlakim reakcijama i ćutanjem, u zemlji u kojoj mediji zbog političkih razloga i razlika opravdavaju ubistvo Čarlija Kirka, preko godinu dana pokušavao se vršiti neprimjeren uticaj na institucije kako bih se ja procesuirao zbog govora povodom obilježavanja bitke na Grahovcu. Možda i nije loše što smo u godinu dana vidjeli mržnju jednih i dvostruke aršine kod mnogih“, objavio je Kovačević.
On je naveo da „posljednji dani u kojima smo imali skandiranja na Maksimiru i onakvu reakciju na jednoj privatnoj televiziji povodom ubistva jednog mladog čovjeka u Americi su ih u potpunosti ogolili”.
„Nikada nije bio problem ništa što sam ja rekao već upravo ja, moja politička organizacija, narod i crkva kojoj pripadam. Oni jednostavno mrze, imaju moć da kroz medije naprave priču i pompu i izvrše pritisak na institucije. Nekada im to uspije, a nekada ne. Za spas Crne Gore nadam se da će im uspijevati sve manje. Idemo dalje“, poručio je Kovačević.
Gospodine Kovačeviću, ranije ste, na nekom skupu rekli da ćete finansirati postidplomske studije studentima SRPSKOG jezika, koji uzmu temu vezanu za djelo Vladimira Mijuškovića. A skoro, na otvaranju prostorija Književne zajednice „Vladimir Mijušković“ rekoste da ćete finansirati postdiplomske radove studentima FILOLOŠKOG fakulteta i ne pomenuste SRPSKO govorno područje nego „ovo NAŠE govorno područje“?! Šta bi u međuvremenu sa studentima srpskog jezika i sa srpskim govornim područjem? Zar se samo tako – prilagođavanjem, može opstati u Crnoj Gori?!