IN4S

IN4S portal

Koprivica: Dukljanski daltonizam ili kako se pod zelenaškim srpstvom potura crveno hrvatstvo

1 min read
Na početku i na kraju "dokaza istinitosti" dukljanske, "nacionalno" određujuće srbofobije, koja je i autofobija, tj. sama po sebi patološki fenomen – stoji samo i jedino gola mržnja.
časlav koprivica

Časlav Koprivica

Kada Dukljani i zelenaši kažu „Crna Gora“, to ne znači isto, niti pod tim uopšte misle na isto. Dukljani su čeda diskontinuiteta, razdora, zaborava i posuvraćenja toka crnogorske povijesti, a nijesu nikakvi njeni nasljednici, čak ni nelegitimni. „Duklja“, to je najtežom duhovnom bolešću oboljela Crna Gora, i zato će ona u perspektivi ili evoluirati u hrvatstvo, u kojem nalazi uzorno obličje otpadništva, ili će kao autoimuno oboljenje, sama sobom biti umorena, reagovao je na tekst istoričara Novaka Adžića „Istorijske činjenice su neprikosnovene“, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Časlav Koprivica.

Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:

„Saznah da je na vašim stranicama polemiku sa mnom otvorio izvjesni gospodin Novak Adžić, pošto ste vi prethodno prenijeli moj razgovor s novinarom srpskoga Sputnjika, povodom 100 godina od ujedinjenja Srbije i Crne Gore.

Gospodin Adžić me velikodušno poduči da nema ništa od nauke, naročito istorijske, ako se ona ne zasniva na izvorima, pa toga radi već u prvoj rečenici svojeg dopisa izjavi da sam napisao ‘tekst’, na koji on, valjda potaknut domoljubnim čuvstvima dukljanskim, bi da reaguje. A nikakav tekst ja zapravo pisao nijesam, već je riječ samo o intervjuu, što bi g. Adžić možda i shvatio da se samo malo pregnuo na istoriografsko istraživanje, pa na istoj internetskoj stranici gdje je pronašao prepis razgovora,kojim slučajem spazio i izvor priloženoga transkripta. Tako g. Adžić započinje svoj prilog, za koji čitaoce obavještava da je ‘naučan’, da neupućeni, zar, ne bi pogrešno interpretirali prirodu štiva te slijedi.

A meće se g. Adžić u tumačenja događaja i fenomena složenih, dalekosežnih i poprilično zahtjevnih, naročito za nekoga ko ne vlada ni elementarnom aparaturom za orijentaciju, ne samo u nauci. Tako on u svojem ‘naučnom’ prilogu – ne jednom, da kogod ne bi posumnjao u znanstvene mu vjerodajnice – pominje da je Božićni ustanak podignut 6. januara po ‘julijanskom’ kalendaru. Nijesam istoričar, kao što g. Adžić, po prilici, hini biti, pa stoga ne znam posigurno, ali ne bi li već studenti početnih godina studija istorije (i ne samo nje), trebalo da znaju da je ovdje riječ o gregorijanskom brojanju vremena? Dakle, prema julijanskom računanju vremenu, Božićna pobuna počela je 24. decembra 1918. Neobično je da to nije poznato tako gorljivom zagovorniku – a stoga, pretpostavljam, i stručnjaku za problematiku – ‘obnove’ nekakve ‘Crnogorske pravoslavne crkve’, kako određene osobe imaju naviku da imenuju sada već ustaljeni besprizorni pseudoreligijski performans nastao iz putujućeg pozorišta apsurda i zastiđa.

Kao ključni dokaz svojih, uzgred nejasnih tvrdnji g. Adžić navodi jedan poduži dokument. Metaistorijski, pa i metatekstualno posmatrano, više je nego ironično da se individue poput g. Adžića pozivaju na navedene potpisnike, budući da je i njima (nazovimo ih ‘adžićevcima’), kao i svima nama, poznato da ove dvije skupine – Dukljani i zelenaši – ne pripadaju istoj naciji, istoj crkvi, ne govore istim jezikom, a i etički nazori su im nesamjerljivi, kao što im se ni intelektualna obzorja, što vidimo iz priloženoga, ne dotiču. Ako ništa drugo, a ono sam tok povijesti, u kojoj ono što biva najposlije vazda i ćutke ‘sudi’ onome šti bijaše prije, nesumnjivo je pokazao da zelenaši ne bijahu u pravu.

Naime, određene, gdje-gdje i ne tako sitne manjkavosti modalitetā – ne i činjenice – ujedinjenja, posijali su odmah po sastavljanju dviju srpskih kraljevina razdor po Crnoj Gori, koji je poslije iz osnova preoblikovan i stavljen na posve druge idejne, političke, emotivne i identitetske osnove, tako da se iz njega – posljedično, ne i intencionalno –izrodilo komunističko nacijotvorstvo u/od Crnogoraca, što je na samom poslijetku stvorilo i današnju ‘nezavisnu’, s NATO-om, raznoraznim ustašama, balistima i inima od tih fela… drugujuću Duklju, koje se srame svi živi i mrtvi naraštaji one istinite Crne Gore. No bez obzira na sve to, zelenaši ipak nijesu zaslužili da se na njih pozivaju takvi poput g. Adžića i adžićomislećih. Uz sve mane, i lične i pokreta u kojem su se prije 100 godina našli, jedino što je zajedničko zelenaštvu i savremenoj montenegrinštini jeste razdor. Ali, s druge strane, bez razdora od prije jednoga stoljeća, koji nije bio izazvan onim što se danas u Crnoj Gori, bezmalo eufemistički, naziva ‘identitetskim pitanjima’, vjerovatno ne bi bilo ni ove današnje, moralno posuvraćene zvanične Crne Gore. To je ključna stvar, i zato su zelenaši – zahvaljujući nikada predvidljivoj povijesti djelovanja (Wirkungsgeschichte) [prošlih ideja i poduhvata] – tragični junaci srpske/crnogorske povijesti, koji su se, bez svojega znanja – jer i bez mogućnosti da predvide šta će se izroditi od njihovoga pregnuća – našli na njenoj pogrešnoj strani. Da nije tako, ne bi se danas – bez ikakvog suštinskog, ali ne i bez formalnog prava – mogli na njih pozivati oni kojima je mrsko sve što ovima bijaše sveto, i koji su, naprotiv, kunu u ono što njima bi zazorno. To ne samo što nije isti soj ljudi, nego i kada Dukljani i zelenaši kažu ‘Crna Gora’, to ne znači isto, niti pod tim uopšte misle na isto. To je čvrsti povijesni bilans, nešto o čemu svjedoče baš istorijske činjenice, koje upravo u krajnjim, sveobuhvatnim zaključcima – kad se do njih može doći – pronalaze svoj smisao.

I još malo o g. Adžiću tako dragim, čak i ‘svetim’ činjenicama. On u pomenutom dokumentu pronalazi, i to u doslovnom smislu, i sljedeću sekvenciju ‘pravi azijum [za zelenaše] jesu Rovca’. U dokumentu je svakako moralo stajati ‘azilum’, tj. azil, pribježište, a ne nekakva „Azija“; ali, kao što već vidjesmo, kritička recepcija izvorā nije od najpretežnijih akademskih vrlina g. Adžića. Zapravo i ispravno navođenje onoga na šta se poziva nije zadatak s kojim se on umije uvijek propisno nositi.

podgorička skupština zelenaši i bjelaši
Velika narodna skupština srpskog naroda

Nadalje, g. Adžić je navođenjem dokumenata, koje on, ingeniozno, izjednačava s ‘istorijskim činjenicama’, zacjelo – pretpostavljamo, jer on to nije uspio da artikuliše – želio opovrći ono što, na tragu mnogostruko posvjedočenoga samorazumijevanja predaka savremenih Crnogoraca, i danas zasigurno znamo kao neoborivu, kolektivnom samointerpetacijom posredovanu činjenicu – da 1918. nije bilo pravoslavnog Crnogorca koji se nije smatrao Srbinom. Čak i da je tačno sve ono što navodi i na šta se poziva g. Adžić, to ne bi govorilo baš ništa protiv jednostavne, neoborive činjenice da nesrpski Crnogorci ne postoje prije 1945. Dakle, Dukljani su čeda diskontinuiteta, razdora, zaborava i posuvraćénja toka crnogorske povijesti, a nijesu nikakvi njeni nasljednici, čak ni nelegitimni. Oni su podjednako mlada ‘nacija’ koliko i, recimo, Makedonci, koji nijesu imali tu sreću da im bi na ‘raspolaganju’ zatečeno, časno kolektivno ime, već moraše poseći za tuđim. No dok Makedoncima tok povijesti njihovog prostora naprosto nije dopustio da se blagovremeno ili konstituišu kao nacija, ili da postanu dijelovi neke od susjednih, južnoslovenskih, dotle ja paradoksa Duklje u tome što je, usljed polustoljetne, uspješne kolektivnoidentitetske lobotomije, riješio da prestane biti ono što im preci bijahu više od hiljadu godina.

Uzgred, dokumente i činjenice koje g. Adžić nudi treba uzeti cum grano salis, budući da mu je, koliko vidimo, ključni ‘naučni’ autoritet u toj stvari ‘patrijarh’ (ili je možda politički korektnije reći: mula) dukljanske istoriografije, g. Šerbo Rastoder, koji – jednako kao i njegovi preci, koji su se, vazda i koliko god su mogli, borili protiv nekadašnje Crne Gore – i dalje tvrdo stoji na porodično mu zavjetno-tradiranom antisrpskom stanovištu.

Šerbo, dakle, nije odstupio od anticrnogorskog, na prvonačelnom otpadanju od srpstva počivajućeg nasljeđa svojih đedova, a ako se sada našao na istom poslu sa Đukanovićem, Markovićem, Dedejićem, i inima, ne bi li to ove potonje trebalo da pozabrine; da ne kažemo – nije li to pokazatelj da je antisrpsko stanovište u Crnoj Gori eminentno,neizbježno i anticrnogorsko?

Kako je onda moguće da ima toliko Crnogoraca koji to ne vide? Kakav je to ‘um’ koji je u stanju da ne razumije očiglednost predanjske neodvojivosti srpstva i crnogorstva, koja je stotinama godinama bila temelj kolektivnog identiteta crnogorskog prostora?

Pokušajmo da rekonstruišemo ono što bi se moglo nazvati pseudologičko-pseudopovijesnim nizom na kojem počiva Dukljanski identitetski „paralogizam“.

1) Polazi se od, zahvaljujući vatikansko-habzburško-komunističkoj promidžbi, usađene omraze prema a) Srbiji – b) srpstvu – v) srpskosti svojih predaka (a izvedeno i sebe samih; tj. dukljanska srbofobija je i autošovinizam);

2) namjerno i vrlo jednostrano se tumače događaji u osvit i tokom srbijansko-crnogorskog ujedinjenja, kao dijela procesa opštesrpskog, odnosno južnoslovenskog ujedinjavanja, pri čemu pod 1) pomenuta mržnja takvima daje ‘opravdanje’ da, prema potrebi, izumijevaju „činjenice“ i „dokumente“(kao što je povjesničar Šerbo svojevremeno slike austrougarskih smaknuća Srba u Trebinju „premjestio“ u Crnu Goru, potpisavši žrtve kao Crnogorce, a krvnike kao Srbijance), jer cilj – „Crne Gore slobodna od srbijanskog okupatora“ – opravdava baš bilo kakvo sredstvo;

3) time se „racionalno“ dokazuje početna, iracionalno uspostavljena, a ničim stvarnim nepotkrijepljena premisa – srbofobni realizam, jer Crnogorci, slijedi odgovarajući ‘zaključak’, ne mogu pripadati istoj naciji kao i Srbi, budući da ove potonje ovakvi ‘interpretatori’, kao ‘mjerodavni’ tumači crnogorstva,duboko mrze.

Dakle, na početku i na kraju ‘dokaza istinitosti’ dukljanske, ‘nacionalno’ određujuće srbofobije, koja je i autofobija, tj. sama po sebi patološki fenomen – stoji samo i jedino gola mržnja. Na tome počivaju sva njihova izumijevanja ‘činjenica’, te odgovarajuća ‘tumačenja’. To ne samo što nema veze s naukom – štaviše drži ih, za i mjerila svakodnevne predstavnosti, na stupnju predistorijske svijesti – nego predstavlja pokušaj proizvođenja nezdravog (kada je riječ o identitetskom statusu nosilaca dukljanskih autointerpretacija), odnosno destruktivnog (kada je riječ o njihovom odnosu prema nedukljanskim Crnogorcima, a zatim i ostalim Srbima) obrasca kolektivnog identiteta Dukljogoraca.

‘Duklja’, to je najtežom duhovnom bolešću oboljela Crna Gora, i zato će ona u perspektivi ili evoluirati u hrvatstvo, u kojem nalazi uzorno obličje otpadništva, ili će kao autoimuno oboljenje, sama sobom biti umorena.

Na početku (našem) bješe mržnja, i mržnja (prema nama) bi u neprijatelja naših, i primismo je od njih kao svoju, i počesmo mrziti na sebe, i na braću svoju te ne hotijahu mrziti na se.

Tako se, iz opačila, iz-rodi ‘Duklja’…“

Podjelite tekst putem:

26 thoughts on “Koprivica: Dukljanski daltonizam ili kako se pod zelenaškim srpstvom potura crveno hrvatstvo

  1. Crazy Milojko – na osnovu toga što su bili i Srbi i Crnogorci. Dvostruka nacionalna svijest. Kao što vidiš kasnije se to diferencira.

    1. Ništa se kasnije ne diferencira, Srbi ostaju Srbi bili crnogoski ili neki drugi,npr primorski! Samo vaša propagada i obmanjivanje neukih lažno diferencira i sjecka srtsvo ali uzalud, učeni znaju ko su a šljam su bili i poturi i nesrbski cgci i hrvati i šta sve ne.

  2. Istina je da Je Adzic predavac na studijskom programu za istoriju.Istina je da mu je bazicni studij pravo,dalje skolovanje je nastavio prema istorijskim naukama.Danas mozete da skacete na nauku“bez temelja sto je nekada bilo neshvatljivo ,danas je pozeljno..“Ovo je pojasnjenje Mitru da plivam u neistinama,naravno i pozdrav za laku noc.

    1. Pa jasno je da je Adzic najprije zavrsio Pravni fakultet, pa potom i magistarske i doktorske studije iz istorije. Podsjeticu da su Pravni fakultet zavrsili pa potom magistrirali i doktorirali iz istorije i cuveni istoricari prof. dr Branko Petranovic, prof. Dr Branko Pavicevic, dr Bogdan Krizman, dr Dusan Bilandzic, kao i dr Jovan R. Bojovic, a isto i dr Radoslav Raspopovic itd. Tako da Niksicanko oladite malo.

      1. I da dodam i veliki istoricar prof. Dr akademik, Djilasov najbolji drug, predsjednik Raselovog suda Vladimir Dedijer, sin dr Jevta Dedijera, je zavrsio Pravni fakultet 1938 pa potom magistirao i doktorirao na istoriji. Tako Niksicanko tvoja kritika na racun pravnika i istoricara Novaka Adzica rusi se kao kula od karata. Dakle, pricam o standardima. Hoces li jos tipicnih primjera i dokaza? Tu sam, izvoli.

        1. A dje je to doktorirao Dr. Novak. On je sebe potpisao nekoliko puta kao Dr, pa onda na direktno prozivanje pomenuo neku studije u Zagrebu. Ko mu je mentor kod kog je Novak doktorirao?

        2. Mitar – Završio je i onaj Mirašev bogosloviju u Osijeku za nekoliko mjeseci pa je sad na istaknuto mjesto isto kao tvoj Adžo u sred Zagreba, kao vrlo inteligentan je ekspresno završio nešto što se uči i usvršava cijelog života… Veze to nema sa mozgom.

  3. Negirati dominaciju srpske nacionalne svijesti u Crnoj Gori u pretprošlom vijeku je glupo. Narod nije uspijevao da se emancipuje u uslovima turskog okruženja i borbe za preživljavanje. Ni njima nije bilo jasno šta su. Bili su i Srbi i Crnogorci. Ali još gluplje je negirati dominaciju crnogorske nacionalne svijesti danas. To su dijelovi narodi koji nisu doživjeli emancipaciju i ostali su emotivno i kulturološki vezani za minula vremena Ali ima tu i stvarnih Srba.

  4. Ostrogot džaba se nadaš za „popa Rista“. Zdravlja je, hvala Bogu, dobrog, a i posle Rista biće novi Risto još zdraviji ljepši i mudriji. U inat vama crnogorskijeh ustaša koji za idola imate jednog mafijaškog NATO-duvan bossa, jednog udbaško-batinaškog šefa i jednog raspopa. Aferim!

    1. haha… Dobar si Anonimus… sampo josh da nadimak mozhesh dasastavish pa da te upechatimo..

      No dobraije ova i Posle Rista, isto… Risto… Njemu ka chetniku se nebi svidhjelo ovo kako si Broza umijesha u floskulu, i posle Tita Risto… hahah

      Nenadam se ja bogomi nishta… Samo sam zakljucijo… A zhnashi da su i Risto I Ja.naan.naankije… ( nikad ovo ime nemogu da izgovorim pravilno) Michovic istoga genotipa ? E-V13 Staroshjedilacko Balkanski Iliski gen aka Arbanasjhki genoptip… Nishta to nije bitno, no sampo kazhem… jeli?

      Velish i Nemanjichi su bili i Karadhjoz Vozh su bili isti E-V13 , pa shto? Imash pravo, nije ni krv voda koshto no nashi u Katunsku vele…

      No da se izdaljim malo Chaslave, pa da teh neshto preupitam.

      Kako chesh zvat Ukrajinskog Partijarha Danjeka kojega je Rigo zva Raspo do onomadne? Ocheshi ga zvat josh ubvijek Raspop? Nije bitno koliko je hitno, no samo reko, Tako che biti sa Patrijarkom Crnogorske Crkve… Zvachete ga vi zadugo raspop, i kad budnete nedhje na chamcu u srednjem Atlaniku plutali pod zastavom Srbija….

      Pokushavamo da ve dozovemo… ama izgleda vi ste naumili da poshjetite raznorazne otpade istorije… Ne tamo!! Kojekude!

      No… evo da te Krstim kad neoches sam, i dachuti ime „Onak koji je bez imena, i pishe srbskijem jeziko, sa Srbskijem rijechima zakljucuje text“. Offer him…

      No… dobroh!!… Pamet se nekupuje…

  5. Crnogorci su rezultat evolucijeii stvaranja, istina malo zakašnjelog, nacije. Ta nacija u viševjekovnom turskom okruženju i borbi za egzistenciju nije mogla da se ostvari. Logični je da se spas tražio u poistovjećivanju i savezu sa većim narodom. Zbog toga im je ta svijest bila dvostruka. I srpska i crnogorska.

    1. Crnogorski Betoven – More biti da su „crnogorci“ evoluirali od majmuna, magaraca, kamila i drugih rabota. Srbi nemaju ništa sa „evolucijom“ i ostali ono što su i bili vjekovima. Ovi što ti kažeš da su „evoluirali“ su ništa drugo do otpadnici i izrodi koji su okrenuli noževe prema svom rodu za račun šake povlastice od mnogobrojnih okupatora… Pošto ova tvoja sorta vrlo lako „evoluira“ i podložna je tim procesima, pazi se da se jednog jutra ne probudiš kao majmun… Smanji dozu, pobro.

  6. Nisam pobornik svega što piše Adžić ali ovakva arogancija i nekultura ovoga Koprivice je čisti bezobrazluk.

  7. Chaslav? samobi volijo pogledat toga c’heka u brk ko mu dade ‘vako ime. hahah Chush Caslav? No dobroh!! Svaki (g)aleb ima potrijebshtinu da uzleti malo, da se vine u visine… Pa i Chaslav…

    No… Bolji je odista od KoMnena Bechiragica koji je uzo Vizantinkso Ime a Tursko prezime, i doda mu ovo „ic“…

    Na drugu bandu Caslav je doda ovo „Slav“ na plemenitu kuchu balkanskijek starosjedilaca plemena Koprivica. Dhje to nasja Slav sad nije nibitno…

    No najbitnije je to da su se pojavile Nikshicanka i MORACHANKA u dublu. hahah Sad zajedno kucaju… Mala slova, velja slova… samo slova… ahah

    Ja sam se kulaaaaa toliko iznenadilaaaa jucheee kad sam vidhjela da je MORACHANKA napisala post sa malijem slovima. Nijesam moglaspavat, etooooh! Nijesam mogla povjerovat da nijesu velika slova… i da nije biloooo ono na kraju “ Neka nam Srbima Bog pomogne“…

    Koja feshta? Ja svaki ruchak provedem obambrechen od smija…. odhje…

    No ajde malo sad ozbiljno… Vidhjesteli Vi ono?
    Gledam Popa Rista, pa je neshto iznenadno oron’o, i posta je shjenka njegovoga selfa. ‘Es bogomi, su godine tun, ma bogomi onomadne ( srski priejvod= prije neki dan) kad je drzha govor u Kriptu, ocjanichki se drzha za onu binu sa obadva lakta. Vidhjesteli vi ono?

    Izgleda sva ova Buducnos’ koja zhestoko naliazi i rusi mu gnijezdo koje je pazhljivo tkao decenijama, ga je dobro poremetilo… Satrije ga shto bi Dhjiko reka….Izgleda mi ka chojek koji je turijo ruke uvis, a?
    Shto vi mislite?

  8. Istina je da Novak Adzic nije zavrsio istoriju.Prvo je zapoceo studije na grupi za Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Niksicu,pa posto tu nije mogao da se snadje, tj nije mogao da pokaze intelektualne sposobnosti ,napustio je i upisao Pravni fakultet Zavrsio ga je!?.Ozenio „predsjednicu „Draginju ,danasnju gospodju Stankovic koja je zavela znatan broj opozicionih glasaca i dobro uradila „zadatak od Dps-a.E,sad Novak jase po istoriji,lijeci komplekse,da dobije“priznanje i udje u anale Prvog Dukljanskog istoricara.Mogla bih jos srosra,ali da ne dosadim.

    1. Podji na sajt UCG i vidji koje predmete na odsjeku za istoriju u Niksicu predaje Novak Adzic i zaplivaj Naksicanko u moru vlastitih neistina

    2. Pa i blazenopocivsi prof. Fr Novica Vojinovic, Srbin iz Bosne, predavao mi je Istoriju drzave i prava na Pravnom fakultetu u Titogradu, bio je pravnik i istoricar. Taman kao i Adzic, iako su na suprotnim politickim i ideoloskim pozicijama bili.
      Mitre, zboris istinu, a „draga nasa Niksicanka“ trebala bi shvatiti da je Sekspir bio u pravu kad je napisao: „Ako te vrcenje u krug onesvijesti, vrti se obrnuto da dodjes do svijesti“

  9. NEKO KOME JE ISTORIJA U MALOM PRSTU KAKO PROFESIONALNO TAKO I MORALNO, NE MOZE SE POREDITI SA JEDNIM KVAZI ISTORICAREM BEZ IJEDNOG DANA ISTORIJSKOG UCENJA! VRLO DOBRO ZNAMO KAKO CRNOGORSKI NAZOVI „PRAVNICI“ DANAS DIJELE PRAVDU PO CRNOJ GORI!
    KAKVE TO ISTORIJSKE CINJENICE OD NIH MOZEMO SAZNATI KADA SU PRAVO SVELI NA NAJNIZI NIVO PRAVNE ETIKE!
    ISTORIJU SU OCIGLEDNO KANILI PREPISATI IZ HRVATSKIH UDZBENIKA I USTASKIH SVEUCILISTA , BAS ONAKO KAKO PREPISUJU I REFORMISU CRNOGORSKO SKOLSTVO POSLEDNJIH GODINA!!
    TESKO NAMA SRBIMA KAD NAM ISTORIJU PISU POTURICE I USTASE I KADA TO NASA DJECA I UNUCI UCE U OVIM PROPALIM CRNOGORSKIM SKOLAMA!!!

    1. Blagota Mitric ih je ucio pravu i pravdi.Kako ih je naucio ,vidimo evo godinu dana pa sve do danas koji su to kapaciteti u Visem sudu.

  10. Ta politika nekih Montenegrina ili Dukljana kako se zovu, a najbolje ih je nazvati AVETINJAMA ,je politika koja okuplja pljackase ubise glupake i idiote.
    Crna Gora i sve da je prava imala bi problema neresiv za svoju egzistenciju ii normalno funkcionisanje,ali to je ta gluparija i inadzija na vlasti,kojisu ubijedili svoje glasace da ako je njima na vlasti bolje da ce i njihovim sledbenicima biti bole,a najbolje je ipak podijeliti narod u dva dijela ,jedni neprijetelji a drugi patriote.Da su u ovom slucju zvani Montengroo zamijnilii uloge nije za cuditi,kada nijesmo znali sta cemo uvjk smo imali jos gore resenje koje je i dovdilo do siromastva i nestanka drzave i strdanje naroda.
    Ova drzava nema nista do lazi,na lazima nastanutla i lazi ce je nakraju upokojiti,to je volja tih DUKLJNA ili MONTENGRINA pomocu koji se nemogu stvorit ni nove investicije ni nova radna mjesta ,sem nekih novih borijeva u statistici i popisima.
    Aako se pogleda stistika i porats stnovnistva i sve drugo,njima daje za pravo u nekim djelovima.Tako je manje ljudi na Biroima za zaposljavanje,razlog napustanje naroda i odlaskom u inostrnstvo,ta mjesta koaj je neko napustio morao je neko popuniti,i to je taj porast zaposlenja.
    Struktura stanovnistva stri povecavju se oni u srednjem dobu a nestaju oni u mladjem dobu,negativan nartaliteti u 16 opstina je pokzatelj te politke koju vode i na kojoj istrajavaju.
    Niko se nije ni obogatio ni ekonomski ojacao na antrsrpstvu,cak ni NDH koja je imal i otetog zlata i kuce i imanja pobijenoh Srba,nece ni Montengro,pogledajte samo Sjever ili samo Cetinje,koje blagostanje i povecanje stnovnistva,vidljivi su sva „dobra“ djela vlsti i njihove politike,ako ovo nije
    neki pokazatelj sta bi drugo moglo biti,ili premijerski sat gdje Radijator svaku kucu mafijasa u Ulcinju proglasi hotelom,to je kaze ono cemu mi stremimo,mislio je naravno na TURIZAM.Cak se i velike zemlje brinu ako su u jednoj grani privrede prejaki kao Rusija zbog zavisnoti od gasa ili SaudiskaArbija od nafte,medjtim mi se nadamo dace nase posteljice i hoteli koji usred sezone koriste vodu iz bunara a nijesu prikljuceni naReginalni vodovod budu vodje u toj grani.To su ti lideri u turizmu i vodeca grana privrede u drzavi.
    O demokrtaiji kriminalu lopovluku ubistvima svercu i svemu drugome necemo trositi rijeci ,jer to je porimilo tolike rzmjera da se moze desit da se unesu kao nacionalni simboli,pa umjesto dosadasnje krvae zatve da se uvede gusarska crna a umjesto grba stavi amblem PIK PANTERA kao organizacije vjesta placki.
    Milivojević Sava, TV snimatelj
    – Čekajte, čula sam da vas ovdje neki zovu Sava, brat
    Slobodan, prezime Milivojević – vi ste Srbin?
    – Mene ženske zovuKurosava! A nekime zovu i Caba
    – po ćirilici. Ja vam imam novu naciju, a to je
    Zagrepčanin.
    – A po porijeklu ?
    – Ma, tata mi je bio Srbin, ali umro je prije
    dvadeset godina!
    – Dobro, što ste na kraju – Sava ili Hrvoje?
    – Slušajte, službeno sam Sava, ali od ovog rata
    više volim da me zovu Hrvoje. Uostalom nek’ me zovu
    kak’ hoće! Ja znam što sam.
    M.Š.: Nacija – Zagrepčanin!,
    Večernji list, 23.5.1993., Zagreb
    Tako moje Dukljese,kako god da se izasnjavamo nemamo nista zajednicko sa vama u pogledu shvatanja drzave i njenog funkcionisanja ,a vi vadite krv da dokazete da nam nijest braca,jer vam izgleda i pored svega sto radite nije dovoljno i to nego krvna slika i DNK .Ali ste zaboravili onu izreku: „Sve sto radite sebi radite“!

  11. O kakvom „hrvatstvu“ priča ovaj Koprivica ?
    Te budalaštine ne može reći ozbiljan čovjek , Crnogorci su narod kao i svaki drugi na kugli zemaljskoj , mi nijesmo ni srbi ni hrvati , koje gluposti .

    1. Vaši uzori su tvrdili da ste Hrvati i to nekakvi crveni, Drljević, Štedimilija i sl. srbski otpad. Ali ovi na koje se takođe pozovate, zelenaše, sa vama ne dijele istu naciju, jezik, pismo, crkvu… jednostavno on su crnogorski Srbi a vi ste Titova i papina a sada i NATO kopilad!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *