Koliko Srbi mogu da podnesu: Tačka preko koje se ne prelazi
1 min read
Srpska akademska javnost se odavno bavi temom „trpeljivosti“ i odnosom koji građani imaju prema fizičkom bolu. Primjer tome je prof. dr Dragan Pavlović, koji je potvrdio tezu o velikoj trpeljivosti koja karakteriše Srbe. Naime, u zapaženom intervjuu koji je Pavlović, kao anesteziolog i načelnik Odeljenja anestezije Kliničko bolničkog centra „Bežanijska Kosa” i šef Centra za bol, dao Politici, navodi da su „Srbi nacija koja trpi: stisnu zube i spremni su da trpe i najjači bol“.
– Pacijenti u Srbiji su spremni dugo da trpe bol zbog loših socio-ekonomskih uslova, ali i loših navika (…) Naši ljudi ne prijavljuju bol lekarima nego se leče sami, pa se ako se iza bol krije neka ozbiljna bolest, lekaru za pomoć obraćaju kasno“, kazao je on ovim povodom.
Interesantna paralela s navedenim medicinskim faktima može se povući sa istorijskim dešavanjima. Podsjetimo se ovdje jedne od najsvjetlijih stranica iz srpske istorije u kojoj su Srbi „prelomili“ tačku bola i krenuli u odbranu i ozdravljenje – čuvene bune na dahije.
Januara 1804. godine janjičarske starešine – dahije, počele su „sječu knezova“ – ubijanje najviđenijih vođa srpskog naroda, u pokušaju da spriječe pobunu protiv njihovog zuluma. Teror koji su dahije zavele trajao je više od tri godine i nezadovoljstvo naroda bilo je ogromno. Zato i ne čudi što je među stanovništvom – trgovcima, starešinama, ali čak i nekim Turcima koji su živjeli na prostoru Srbije, počelo da se govori o organizovanom otporu. Vijesti o ujedinjenju potlačenih stigla je do dahija. Plašeći se većih nemira, oni su naredili pogubljenja viđenijih Srba širom Beogradskog pašaluka, naročito onih koji su se već istakli u borbi protiv janjičara. Ovaj potez samo je ubrzao izbijanje pobune. Na Sretenje, na Saboru u Orašcu 14. februara 1804. donesena je odluka da se podigne buna na dahije koja se kasnije pretvorila u Prvi srpski ustanak. Posle mjeseci otpora i borbi po pašaluku, a naročito oko Beograda koji je bio pod opsadom, dahije nisu imale drugog izbora nego da pobjegnu na dunavsko ostrvo Adu Kale. Borba za oslobođenje je nastavljena uprkos teškoćama s više strana i zapravo je sama bila uvod u veliki rat za slobodu koji će Srbi vojevati decenijama do potpune pobjede.
U datom primjeru „prelomna tačka“ za podizanje ustanka evidentno je bio pritisak koji su dahije sprovele, u namjeri da bunu preduprijede. Narodni otpor se pokazao svrsishodnim, te narodno „ozdravljenje“ nije izostalo.
Za razliku od navedene teze dr Pavlovića, na koju smo ukazali u uvodnom dijelu teksta, u Crnoj Gori niko se nije ozbiljnije bavio ovom temom. Prema podacima Evropske statističke službe iz 2014. godine, svaki građanin Crne Gore išao je kod ljekara u prosjeku sedam-osam puta godišnje, što je na nivou Srbije. Da li je ipak riječ o istom odnosu koji Srbi u Crnoj Gori i Srbiji imaju prema bolu – do sada nije pokazalo nijedno naučno istraživanje. S obzirom na povezanost socio-ekonomskih uslova u kojima živimo sa opštim zdravstvenim stanjem nacije, bilo bi svrsishodno predočiti građanima rezultate jednog ovakvog istraživanja.
Pa ako je po istoriji,mogu jedno 500, 600 godina da trpe, znaci mirni smo za dosta vremena….
Ako ne računamo one koji su od crnogorskog zuluma pobegli u Maticu. E ti su pravi Srbi.
Očigledno srbospartanci najduže i najviše trpe.
Pravo veliš!
Ne mogu srpstvu, sebi mogu, jadi ih znali!
… Zapadni južnosloveni u etnogenezi sa Ilirima!???
Zbogom pameti!
… Izvini majko što si me rodila!
Jesi li tu nauku kod miraša izučio!?
Znaju li ti otac i majka kakvu budalu od sebe praviš!
… Pa te jedni mrze, a drugi ti se sprdaju!
A mogao si da ćutiš, da se ne brukaš!
Koji dio Vam nije jasan…? Da pojasnim…
Đikane, to se zove: „anonimni“ opadač Srpstva! Niti ovakva anonimna olajavanja može da naškode Srpstvu, niti je bilo kome ovo važno. Nego eto, neko je morao da ovako izlije jed i frustriranost svoje male, anonimne dušice!
Koji dio Miroslave…? Pojasnicu…
Pojasni nam zasto ste ti,Cosovic,Adzic…crni kao djavoli a niste se mjesali sa anadolcima i ostalim crncima.Vjecna slava pravoslavnom Bob Marliju!
Slazem se za Boba:-)… ovo ostalo je glupost, slazes se…?!
Ljudi sa Rudnika,Divcibara,Kopaonika,Zlatara,Zlatibora…su znatno svijetliji od garavih montenegrina i dalmatinaca to je fakat i zato projektujete sebe na njih.
Ne zanosite se i ne brkajte babe i žabe. Najmlađa nacija u Evropi je sklepana na prevaru s početka 19 vijeka.
Onih Serva kojima Vizantija nađenu ime shodno njinom esnafskom statusu nestade u Srbiji s Drugom seobom Serbalja 1738. Ostade ih, po ističarima SANU, ne više od 60 tisućah.
Daklem, ovi današnji su NeoServi iliti Srbi. Nikakve sličnosti među njima…
Ih junače al nam spočita! Ja, iskreno, verujem svim izvorima istorijskih činjenica a ponajviše anonimnim. Takvi su jedinstveni!
Hm,zanimljivo gradivo.No kao dobar „povijesničar“,reci ti nama ko vama nađenu sva ta imena.Prvo Dukljani pa Zećani,zatim Crnogorci,pa Crveni Hrvati ,Montenegrini pa opet Dukljani…Kako koji okupator vas po’ara,vi mijenjate imena kao Šćiptar čarape :)Ko ste vi ?
Moras makar nesto znati… barem znati poredjati dogadjaje, sagovornice imena inostranog iz grada crnogorskog…
Šiptari.
Miloše, nešto si grdno pogriješio. Malo ko je nas poara. Ako nas je i poara kratko je to trajalo. Barem smo se trudili koliko smo mogli da to što kraće traje. Nekada smo u tome uspijevali a nekada malo manje. A i vas je malo protivnika aralo. Samo, vas kada su poarali arali su vas vjekovima. Vi ste na aranje navikli i tome se prilagodili. Malo kad ste se kroz istoirju aranju suprostavili. Arajlilje su vam promijenili kulturu, čak i rasu su vam djelimično promijenili, nametnuli neku novu tradiciju a i antropološki vas nijesu ostavili netaknute. Više puta su vas tjerali u zbjegove. Tražili se mir i sigurnost u drugim državama. Svoju teritoriju ste nekoliko puta ostavili skoro potpuno praznu. Na tu teritoriju su se naseljavali predstavnici susjednih nacija a dobrano (srpska riječ) i nomadska azijska plemena iz daleke Indije. Tu su poprimili jezik, dio običaja a Boga mi i inkorporirali dio svoje kulture, mentaliteta i štošta drugog. Stoga mislim da neko sa ovakvom istorijom nema baš pravo na ovaj način komentarisati. Ako je ovakav tvoj komentar posledica neupućenosti i neznanja onda je u redu ali ako je otkucan sa namjerom da uvrijedi to je već druga stvar… A to, ko nam je dao imena koja navodiš… Neka od njih su istorijska a neka vi nastojite predstaviti na pežorativan način. To je vaša stvar… Prema tome nastavite vi sa time, zanosite se i uživajte u tome. Duklja će, za one koji se razumiju u istorijsku nauku, uprkos tome biti jedna od država koja je nekada postojala na ovim prostorima. Zeta takođe… Montenegro… samo neupućenima treba objašnjavati što to znači i zašto nas u svijetu po tom imenu, oni koji nas poznaju, poznaju.
Obzirom da si i ti sin Srbskog Djoke, sve ovo sto si napisao kad bi bilo istina vazilo bi i za tebe, ako si mislio da je Crna Gora nekad u istoriji postojala bez Srba i da nije bila Srpska zemlja do prije 50 god onda si u velikoj zabludi. Cini mi se da ti je namjera i govorio si o Srbima u Ponizavajucem tonu, u smislu da se nikad nijesu branili od osvajaca,necu te demantovati, istorija govori drugacije pa shvatam da su ti namjere cinicne i sovinisticke,Kazes i da je sramota biti Okupiran kao sto su srbi bili, pitanje za tebe: Pa sta cete onda u Nato? U dobrovoljnu okupaciju?,Dali oni bombardivase Montenegro skoro? Vi sinovi Junaka iz junackih bitaka predadoste drzavu bez zrna Baruta,Ja cu vas nazvati pravim imenom, Vi ste Licemjeri, Sovinisti, i Poltroni, da ne korristim i neku tezu rijec i ako ste zasluzili.
Ko trpi, taj je slabo spreman da prašta!
… Ne bih ja da sam na mjestu “ nekih “ kad Srbin prestane da trpi! Dobro biti neće …