Kako se zove društvo u kojem je svima sve dozvoljeno, samo je stidno reći da si pravoslavni Srbin

Piše: Božidar Rovčanin

Vidim, čujem, osjećam u vazduhu, mnogo se zamjera Premijeru na ovom narativu. Vrpolje se i s lijeva i zdesna, jogune iz centra i s periferije, iz palanke one najdalje i najblatnjavije. Daleko bilo da bi se moglo reći građanske. Pa čak i njima smeta da su samo Narod. Ako su Narod koji su?

Premijer bi da ih ujedini, ako već ne može u građanskoj nedozrelosti, makar u nešto široj, razudjenijoj definiciji. Nacionalisti bi htjeli da znaju kojem to narodu se obraća, jer, zaboga, nismo svi isti i ni zasluge nam nijesu jednake.

Građanisti bi htjeli nešto urbanije obraćanje. Navodno, ne bi da se vraćaju u vrijeme Poslanica Sv. Petra, jer Narod je anahronizam koji povrjedjuje avangardne, svilene uši. Htjeli bi nešto što dalje od gusala. Nešto bliže nekoj psihodeliji – ko da gusle nisu i to. Neki hard, fanky, tehno, rep…ko da gusle i to nisu. Bilo sta bi oni htjeli, samo da nije opet neko popovanje.
On bi da ih ujedini, oni bi da ih imenuje! Da li manjinskim imenima, da li imenima njihovog sodomskoga grijeha, svejedno.
Pamtim kada su poslanice počinjale sa „Drugovi i drugarice“, kada smo se „družili“. Proskribovano je bilo „Braćo i sestre“. To se čulo samo nedjeljom ujutro, u filmovima programa Dozvolite da se obratimo. U tim trilerima ubijali smo te kosmate i bradate, braću i sestre, te burazere svim sredstvima. Jer, znate kako, kada je ugrožena nasa kuća…kako reče posljednji skojevac. Nista nije bilo zabranjeno „osloboditeljima“, ni od čega nijesu prezali, njihova Savrsena ideja im je pravdala zločine diljem Balkana.
Dočekali smo zatim da su ubijeni ustali, jer smrt se dešava samo na filmu. Govori su otpočinjali sa „Braćo i sestre“.
Umjesto da se to „Poštovani Narode CG“ pozdravi kao pokušaj ujedinjena oko posljednje čovjecnosti , ono se karikira!
Bošnjaci se kunu u gradjansku CG, ali ni za šta ne bi iznevjerili svoju Bošnjacku stranku. Albanci prozivaju svakoga, ali ni za kakvu gradjansku državu ne bi založili ni plakar od Albanske alternative. Hrvati poštuju samo evropske vrijednosti, ali malo koji će da izadje iz HGI.

Samo su Srbi u Crnoj Gori založili svoju nacionalnu čapru za Demokratski front, za Demokrate, za URU, za Socijalističku narodnu partiju, za Pravu i opet im džaba. Svako gleda iz sebe, pa kroz svoje iskustvo neiskrenosti sumnja u drugoga. Svi se osjećaju ugroženo i nedobrodošlo, ali nisu spremni ni na planu ideja da založe neku svoju nacionalnu specifičnost.

U drugi plan, bar u ideološkom pogledu, da ostave neku svoju osobenost, da bi se zagrlili ko ljudi. Ne, toga nema ni u teoriji, ali je zato sveprisutno začikavanje i prozivanje drugoga i očekivanje da ce neko drugi napraviti gradjansku Crnu Goru u koju treba neka nacionalna manjina kao u topli jakuzi da pljusne svoju nacionalnu tjelesinu i da uživa u hidromasaži. E, pa, žao mi je!!! Ko hoće gradjanska prava i slobode, mora za početak da mu ne smeta obraćanje „Poštovani Narode CG!“, već da nadje svoje mjesto u Premijerovoj prostranom obraćanju, pa tek potom, u tišini svoga doma, bez velike količine decibela da pjeva svoje pjesmice i razvija svoje zastavice. U suprotnom, licemjerno je izigravati uvrijedjenu mladu i princezu na zrnu srpskog nacionalizma ili sveta u CG. Žao mi je, ali svi pod slabinama imamo po jedno ili vise zrnevlja graška, pa trpimo. Kakofonija jeste, i disharmonija svakako, ali i to je pravednije od selektivne pravde u kojoj je svima sve dozvoljeno, samo je stidno reći da si pravoslavni Srbin!