Kad se unutrašnjeg avnojizma riješimo i prodišemo, nećemo se trošiti na zabrinute komentare
1 min read
o. Darko Ristov Đogo
Piše: o. Darko Ristov Đogo
Svi smo pročitali saborsko saopštenje, sutra bi već trebalo da dođu makedonski arhijereji na prvu zajedničku liturgiju u Beograd. Očekivano je da su reakcije razne jer je makedonsko crkveno pitanje dugotrajan proces, započet i prije rođenja mnogih od nas.
Ipak, u kontekstu sveopštih međupravoslavnih odnosa i nametanja fanarskih rješenja, čini se da slovenske Crkve i narodi ispoljavaju i kanonsku svijest i osjećaj sposobnosti da svoje odnose urede bez stranih tutora. Naše je da se molimo da zaista ono raskidano tkivo i kost dugogodišnjim raskolom zaraste i da obnova jedinstva bude istinska. Daće Bog, našim zajedničkim molitvama, da sve bude dobro i da, kao što ranije napisah, makedonska braća osjete da ih među Srbima uvijek čeka iskreni zagrljaj.
Što se tiče komentara političke prirode, ovdje odavno postoji pravilo da prorokovanje najgoreg scenarija obezbjeđuje solidnu vjerovatnoću da ćete biti u pravu.
Ali treba, ipak, znati da crkveni život Srpske Crkve nije samo ispunjavanje želja i prijetnji KPJ/SKJ i Evropskog parlamenta. Jeste, da se pitaju oni koji bi da nas dezintegrišu, sve bi bilo drugačije.
Ali prije nego što napišete pogrdne komentare (možda iz sasvim dobre namjere ili potpunog neznanja) o tome da slijedi dalja dezintegracija SPC, informišite se malo. Saznali biste čudesne stvari.
Recimo, saznali biste da nema nikakve šanse ni za kakvu HrvPC, CrPC i BosPC.
Ustaška Hrvatska pravoslavna zajednica koja danas postoji u Hrvatskoj okuplja minoran broj ljudi na čelu sa bugarskim raspopom.
Miraš Dedeić, raščinjeni stari pajac, uz sav politički trud DPSa i svih independističkih političara nema za sobom nikoga u CG – pogledajte samo slike sa dolaska Patrijarha Porfirija u Nikšić, pa će vam mnogo šta biti jasno. Jeste da se borba nastavlja, ali SPC je jedino tijelo u Crnoj Gori koje je u stanju da sabira sav srpski narod u otporu asimilaciji i depolitizaciji, uz sve pritiske i uz naše loše procjene. Te hiljade ljudi koje vole srpskog patrijarha sve su nam i vam rekle.
U Republici Srpskoj Srpska Pravoslavna Crkva uživa ugled i ima društveni status kakav, na žalost, nema ni u Srbiji: nama srpska država ne ukida vjeronauku na mala vrata, PBFu u Foči ne prijeti se izbacivanjem sa Univerziteta, već predstavljamo jedan od najcjenjenijih fakulteta u Srpskoj. U materijalnim okolnostima nepovoljnijim u odnosu na Srbiju brinemo se i o našem narodu u FBiH, uz pomoć i nas iz Srpske i Srbije. Crkve su pune mahom mlađeg svijeta (toliko o Bos.PC). Nije ovo, mili moji SRBiH iz 1974, mada mnogima, izgleda to nije jasno.
Dakle, prije nego što napišemo neki komentar na društvenim mrežama ili bilo gdje drugdje, ispunjeni strahom od avnojevizacije SPC, vrlo je važno da pobjedimo avnojevsku svijest u sebi i da znamo kako stvari stoje. A one stoje bolje od onoga što nam neprijatelji žele i bolje od onoga što se ograničenim pogledima da vidjeti.
Daće Bog da se mi iznutra riješimo avnojevskog provincijalizma i titoističke lažne pobožnosti „ja sam ti vjernik i sve znam i ne idem u crkvu (jer sam bolji od onih u crkvi) ali imam svoj komentar“. Kad se unutrašnjeg avnojizma riješimo i prodišemo, nećemo se trošiti na zabrinute komentare već će naše stanovište i vitalnost govoriti za sebe.
Pa da…jeste tako..ali ima tu jos mngo problema.dace Bog da se i to resi .jeste unutrasnji avnojizam veliki ogroman problem ali netreba zanemariti jos mngo problema kod srba
Dragi prijatelju, ne vole patrijarha, to mi liči upravo na avnojizam, nego vole Vjeru i Pravoslavlje, a to je ogromna razlika.
Isuviše je zgodno sve srpske promašaje svaljivati na komunizam; komunizam je svojim djelovanjem uvela crkva razbijanjem povoljnog Trojnog pakta, za račun Engleza. Komunjare/Englezi su iz mase klicale „Bolje rat nego pakt“, a na podijumu je Dožić pozivao Srbe da ponovo stave glavu na panj za „Carstvo nebesko“, a tek su bili izašli iz holokausta iz Prvog sv. rata.
Mudžahedniskom, šuckorskom krvniku Ademagi Mešiću u crkveno-karađorđevićevskoj kraljevini, u međuratnom periodu, nije falila ni dlaka s glave. Čovjek je još bio politički angažovan, poslanik u Parlamentu. Naravski, u NDH je dogurao do mjesta doglavnika.
I na koncu, Majski prevrat, sudbonosna tačka bez povratka po srpski narod, teško je mogao proći bez amina crkve. Zvjerski pogubljen kraljevski par nije imao pristojnu sahranu. Crkva se nije udostojila da odradi obred kako dolikuje.
Prešao si s DANa ovdje. 🙂 Imaš zanimljivih opservacija. Stalno se pitam koji ti je đavo. Sad vidim da si fašista 🙂 Tj. nacista. Oni su mrzjeli Crkvu. Ali i Slovene. Nemoj da si naivan, crni ‘Anibale. Nadam se da si, ipak, samo „nedićevac“. Za Ademagu smo saglasni, o, i te kako, kao i za još par njemu sličnih. Jednog je ubila jedna hrabra Srpkinja.
Naravno, toliko toga „pretpostavljaš“. Recimo, da je uz „amin Crkve“ ubijena kraljica Draga i suprug joj, Aleksandar. Užasan je to zločin, ali su tvoje pretpostavke, blago rečeno, nategnute.
Ne možeš da znaš šta se dešava ovdje i sad, a kamo li tamo i tada. 50% samo pogađaš, ali to je neka mjera kad neko kao ti (i Medo) beskrajno često iznosi prognoze.
Anglosasi nisu komunjare. Oni su prosto – oni.
p.s. Bolje da se potrudiš i ti i drugi što komentarišete (mrziš Crkvu, ok, tvoj problem, nešto pogodiš, ali nemaš info) da ne dopustite novim Ademagama prilike za djelovanje.
Ti si neznaven, nepismen i politički angažovan na portalima, a mene proganjaš svuda. Nisi u stanju da polemišeš s iznesenim argumentima, već napadaš na ličnoj osnovi. Tipično botovski. Kažeš da sam fašista i nacista, a slažeš se sa mnom oko Mešića i sramnog držanja karađorđevića i crkve (vladajuće „elite“), koji su mu ne samo dopustili da preživi, nego su ga unaprijedili, omogućivši mu čak i da neometano politički djeluje, iako je kao vođa šuckora klao i etnički čistio Srbe od Krivošija do Mačve u Prvom sv. ratu, a kasnije u NDH kao doglavnik, ono što je propustio.
Vidim i da ti je koncept odgovornosti potpuno nepoznat, pa je ne pokrećeš prema crkveno-političkim kvazielitama niti onda, kad je srpski narod bio žrtva Holokausta u oba svjetska rata, a ni sada, kad smo kao narod žrtva, s jedne strane od uvedene, zavjereničke političke (samo)marginalizacije od navodnih „predstavnika“ bez mjerljivih rezultata, a sa druge strane – ujedinjenih antisrba, kojima je taj posao maksimalno olakšan.
Ne mogu zamisliti niti jednog Srbina iz Republike Srpske koji bi dopustio da mu neki sveštenik nekakve B(akirove)PC dolazi svake godine da osvešta kuću ili da mu porodicu sahranjuje… Takva ideja prije bi prošla na Saturnu nego u Republici Srpskoj.
Kad se oni koji u Crkvi odlučuju oslobode od unutarnjeg avnojizma i jevrounijatizma, oslobodiće se do kraja i narod…
Ispisujemo li to i iz makedonskog naroda one koji su ga stvorili i decenijama zločinstvovali prema srpstvu u Makedoniji, Brozove otimače srpskih svetinja i njihove obmanute obmanjivače koji su ubijali svaki trag predačkog srpstva u životu i dušama novostvorenog naroda, kao što smo ustaše ispisali iz hrvatskog naroda, oslobodivši Hrvate kao narod svake krivice, opet bez pokajanja?!
Ovakvo širokogrudo ozakonjenje svih posljedica sedamdesetogodišnje bjesomučne šovinističke torture i aboliranje od svih zlodjela mržnje makedonštine prema srpstvu u Makedoniji, pa i najbezobzirnije otimačine svih srpskih svetinja koja je utrla put montenegrinskim razbojništvima, ozakonjenje posljedica sedamdesetogišnjeg zlotvorstva BEZ POKAJANJA I IKAKVIh IZRAZA POKAJANJA onih koji su zlo činili, neshvatljivo je mnogim našim vjernicima, kao i ovo potalaušeno prećutkivanje bezakonja pape Fanara i čitave Turske.
Reci ti nama hoće li ovim činom, avnojevski Makedonci postati ono što su bili tj Srbi ili će i ono malo njih koji se izjašnjavaju kao Srbi postati avnojevski Makedonci. Hoće li vratiti ić u prezimenu ili će nastaviti sa ski??? Hoće li nastaviti da djeluju u okviru autonomije ili će poslije određenog vremena u kanonskom jedinstvu i autonomiji zatražiti da im SPC prizna autokefalnost.