Kad ne misli, Pura čita i zapomaže da u pomoć dođu „Lovćenske straže“!

Piše: dr Momčilo D. Pejović

Poslije nešto više od mjesec dana „pauze“ u crnogorskoj skupštini ponovo se ču(o) glas vremešnog poslanika Andrije Popovića, od milja zvanog PURA, doduše bez nekog glasnijeg podsmijeha od strane njegovih kolega, što je za pohvalu i referencu sa kojima će (o)kititi svoju dugogodišnju političku i parlamentarnu karijeru i biografiju!

Sada je kao puki čitač bio mnogo opušteniji i rasterećeniji, ali u mnogo radikalnijoj „pozi“! Naravno, u svome stilu, opterećen brojnim strahovima, noćnim morama, raznoraznim njemu svojstvenim priviđanjima i vizijama, koje su na osnovu toga svega prevazišle i najbujniju političku maštu ukazavši opet na „opasnosti“ koje „prijete Crnoj Gori“ iz samo njemu vidljivih budućih dešavanja! Doduše, bilo je sve dato iz ugla sluganskog odnosa jednoga opozicionog privjeska i lidera sa malobrojnim članstvom, koji nikako da se oslobodi koalicionog šinjela „najjače stranke“ D(R)PS-ovaca i njihovoga nesmjenjivog političkog lidera i ujedno „predsjednika svih građana“!

Svakako, imajući na umu moj prethodni tekst o njemu, objavljen prije nešto više od mjesec dana, pod naslovom: „Misli“ Pura „da je počela okupacija Crne Gore“, Pura je sada htio sebi dokazati da uvježbanim čitanjem teksta zna i umije drugačije izvesti omiljenu njegovu „fintu“ mimo bazena kao njegovog omiljenog sportskog terena i okruženja!

Isključio je za njega taj prenaporni i neomiljeni misaoni proces pribjegavši „uključenju“ dugotrajne vježbe – trening čitanja „lakših tekstova“ bez komplikovanijih termina i složenih rečenica. Naravno, rezultati su bili vidljviji i mjerljivi na polju zvučnijeg reagovanja i radikalnijih mjera sa kojima treba preduprijediti „opasnosti“ koje su se nadvile nad Crnom Gorom, od onih koji su porazili dotadašnju nesmjenjivu diktatorsku vlast i „najjaču stranku“ D(R)PS-ovce sa koalicionim privjescima, i poslije tri decenije poslali ih u opozicione klupe!

Pura je jasno i glasno pročitao stav Liberalnog saveza rekavši da „neće podržati program“ mandatara za sastav 42. Vlade i naravno iznio svoju „argumentaciju“i (obraz)loženje!

Uspio je Pura da samog sebe prevaziđe time što je odbacio „misaoni proces“ i prešao na njemu prihvatljiviji način „komunikacije“ u crnogorskom parlamentu, čitajući na(r)učeni tekst i iznoseći svoje primjedbe, projekcije, (pri)viđenja na program mandatara gospodina Zdravka Krivokapića!

Pura je napisano i uvježbano čitanje teksta na zadovoljavajući način pročitao sa samo jednim „propustom“, koji se desio kada nije na tren čitao, prilikom „prisjećanja“ na ne baš korektno citiranje poslanika N. Medojevića, da nije siguran da će nova Vlada mandatara – premijera biti izabrana, jer „(…) ne vjerujem da će poniženi podržati tlačitelja“! Opet je sprovozeći i sporomisleći Pura otkrio svoje nedosatke kada je u pitanju „misaoni proces“, ali se ipak „pribrao“ i to dosta bzo, i vratio uvježbanom čitanju vjerujem (ne)na(r)učenog teksta?

Ipak, Pura je „ne misleći“ već čitajući prešao i napredovao rangirajući i gradirajući stepen „opasnosti“ po Crnu Goru od „da je počela okupacija Crne Gore“ prema „(…) Crna Gora je u opasnosti da upadne u krug anarhije i još većih političkih podjela (…) u opasnost od nacionalizma (…) crkvenih krugova (…) popisa stanovništva brutalnom asimilacijom (…) Crna Gora je u opasnosti da uđe u permanentnu političku krizu zbog samog sastava buduće Vlade, njenih nejasnih konstituenata, programa (…) uz stalni puzajući državni udar (…)“! Dakle, kada Pura zamijeni „misaoni proces“ sa čitanjem (ne)na(r)učenog teksta onda je to vidan „napredak“ koji ukazuje na veliku „opasnost po Crnu Goru“ i to od svih onih koji su sada u opozicionim klupama.

Otišao je Pura još i dalje u svojoj opsesiji da je „Crna Gora u opasnosti“ i da će biti u „permanentnoj političkoj krizi“ pa je pokličem zavapio za pomoć tražeći da dođu „Lovćenske straže“ i njihov komandant „najveći živi crnogorski pjesnik i akademik“ u Crnoj Gori da po stare dane stane na branik Crne Gore i odbrani je od „ugroženosti i državnog nestanka“! Napravio je Pura previd kada je za sebe i svoga „predsjednika svih građana“ donio odluku za odlazak u šumu, koji nije „prihvatljiv“ ni za mnogo po godinama mlađe osobe, jer je zaboravio da je prošao „Mitrov danak hajdučki rastanak“, tako da mu preostaje da sačeka „Đurđev danak hajdučki sastanak“ i za sada potraži sklonište kod svojih vjernih jataka“!

Nije Pura imao hrabrosti da javno da izjavu i obeća da će se i on pridružiti svome „predsjedniku svih građana“ i poći sa njim zajedno u šumu pridružujući se „Lovćenskim stražama“, već je ostao na pokliču i pozivu upomoć! Takođe, nije Pura u baš mladalačkim godinama da bi mogao zimski period provesti daleko od bazena i pod vedrim nebom na čelu sa komandantom „Lovćenskih straža“ i „najvećim živim crnogorskim pjesnikom i akademikom“, a koji je ipak u veoma ozbiljnim starosnim godinama trećega doba!

Bio je Pura na riječima više nego „spreman“ da ih sve pozove u pomoć bez obzira na njihov neznatan broj i da se osloni na njih, a posebno na „najvećeg živog crnogorskog pjesnika i akademika“ iako mu zimski period i vremenski uslovi u šumi i planini nijesu baš povoljni za boravak pod vedrim nebom ili u nekoj od „pripremljenih“ zemunica!

Ujedno sa pokličem i pozivom za pomoć „Lovćenskih straža“ htio se Pura još jednom dokazati i dodvoriti kao vjeran i odan politički sluga svome političkom ocu i „predsjedniku svih građana“, samo da bi zadobio njegovu naklonost i pridružio se „patriotama i komitama“, koji će zajedno sa njim ne „ako zatreba“ već hitno ako treba poći u šumu i iz nje braniti „ugroženost drzave Crne Gore“ ili njihovg „mnogo voljenog“ Montrnegra!

Svojim pokličem i pozivom „Lovćenskih straža“ za pomoć u odbranu države Montenegro, a na čelu sa njihovim komandantom i „najvećim živim crnogorskim pjesnikom i akademikom“, od „predsjednika svih građana“ očekuje Pura ne medalju već još jedan koalicioni mandat sada već u opozicionim klupama, uprkos upitu koji se sam po sebi nameće: Zna li Pura da je njemu i njegovima konačno stala ura“?