Izgleda da je ono najgore

Piše: Bećir Vuković

Pričajući sa jednim čovjekom. Između ostaloga i o politici. Evo neko doba kaštiga se sa Demokratama, pa i njih pomenusmo. Poslije izvjesnog vremena, sa vidnom neprijatnošću reče – izgleda da je kod njih ono najgore. Posavi glavu i opet uđe u molčanje. Ne mogu vam reći ko je, ali tom čovjeku ni žuč nije grka.

Ima ljudi kojima ne priliči da izgovore neku riječ, ali se nađe narodna formula koja bolje i preciznije definiše stvari od ikakvog imenovanja.

Udata Stanković poziva na okupljanje opozicije, ali se bavi i ‘političkom cenzurom’. Elem, ne okuplja opoziciju, nego dio opozicije. Da li je udata Stanković dužna da objasni zašto nije pozvala one, koje bi prvo morala pozvati. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što je to najbrojnija politička skupina. Udata Stanković, to bi morala pojasniti, da ne bi trpjela cenzura. Ili, udata Stanković misli da tako dodatno zaoštrava cenzuru. Mora li cenzura da ima još neki rekvizit.

Sedeći u najljepšem restoranu na obali Tare, takoreći šumi – terasi. Nije preporučljivo da pominjem ime restorana, moja reklama više bi štetila nego koristila. Sagovornik je bistra delija, i ne zazire šta će reći. (Radi jezika, ni njega ne pominjem). Nalakćen, kaže mi: beže, 50 žena iz Kolašina, otišlo je da radi u Ameriku. Pomjerio sam se sa mjesta. Čuo sam da omladina listom ode u inostranstvo – nekad se govorilo – odoh preko grane – ali, da i žene idu trbuhom za kruhom, nikad nisam čuo. Namah, zaboravih svu rajsku ljepotu terase. Dobro, kažem, to su, valjda, djevojke, a ne žene. Ne, ovoga mi, listom udate žene. Idu, jadnice, da tamo nešto beru.

Opet se vraćam na udatu Stanković. Što će, njojzi, ikakvo okupljanje, kad ne može prizvati ni bivšeg predsjednika. I on je, jadnik, onako smotan, digao ruke od nje. Umjesto, da se sada, udata Stanković, rasterećena, bavi finim stvarima. Koliko finih zanimacija. Ponekad, nije lako složiti ni dvije boje, nekmoli političke rogove u vreći.

Prof dr Milovan Bojić nije zaslužio Opštinsku nagradu Kolašina, a, Gojko, iskraj Breze, prvi put je primio nagradu, koju je dosad dobio pet puta. U prvom redu sedela je kćerka Vesna, predsjednica Vrhovnog suda. Dirljiva scena. Zaiskrila joj suza u lijevom oku. Na ovim prostorima, ništa nije postradalo ko patetika.

Prof dr Milovan Bojić podigao je crkvu u Lipovu. Doktor Bojić pomaže svom narodu – čini narodu – živi u Beogradu, i Srbin je. Znači – nema nikakvih šansi. Dobiće nagradu taman kad i ja od Mojkovca. Mijan, i ja, nikad Ništa nećemo dobiti. Nikad. Ni, tada, dodao bi naš ispisnik Nikaš. Ako ostane ovo ovako, ako potraje ova demokratija, i to nam je dosta. Nekome je dosta, i Ništa.

Mnogi su soroševci pali na Adi. Na toj destinaciji, pali su i mnogi intelektualci. I, novinari, i razni seljoberi. (Nikako da mi neko doturi čuvenu fotkicu dvojice nudista – intelektualaca, sa Ade). Važni su pogledi golih intelektualaca. Samo da znate – dok razgovaraju, goli intelektualci ne gledaju se u oči.

Ovih, nekoliko, naoko nepovezanih pričica, ipak, povezuje moguća nit. To je muka sa imenovanjem, i muka sa jezikom. Nisam imenovao čovjeka koji reče: izgleda da je ono najgore – kao što nisam rekao sa kim sam sedeo u restoranu. Često je nekulturno pominjati ljude, kao što ni monah neće reći neku riječ, a ljekar hoće  sve, ali tzv. medicinskim rečnikom. Poštar barata samo sa prezimenima, i tako dalje.

Udata Stanković kao da ne može  izgovoriti – Demokratski front. Ali, radi čega. Udata Stanković (košarkaškim rečnikom rečeno), pravi i namjernu grešku: neće  da pomene Front, radi Srba u Frontu.

Pratimo tanku nit: zašto pominjem udatu Stanković izostavljajući joj ime, a pominjem Vesnu, a izostavljam joj prezime. Ovu dijagonalu nije teško riješiti. I, Vi, imajte obzira, i ne pomišljajte štošta. U cijeloj priči najbolje je prošao „prvoborac“. Dovoljno je reći Gojko iz Kolašina. Pred njim mirno stoji i Zuvdija.

Na kraju, ostaju goli intelektualci na Adi Bojani. Znate jednoga i imenom i prezimenom, i pseudonimom – Seljober, tako da je pisac i više nego velikodušan. Ne mora se sve reći, mora i čitalac nešto da radi.