Istorijske lekcije: San Stefanski mirovni (ne)sporazum

Piše: Nemanja Popović

Nakon što je od Pruske poražena u trci oko njemačkog ujedinjenja (1871), Austrija je svoj fokus preusmjerila na Balkansko poluostrvo.

Ona je dakle, sa Rusijom već prije kraja rata (rusko-turski i srpsko-turski rat 1876-1878) dogovorila pravo na okupaciju Bosne i Hercegovine za garanciju nemiješanja u ratni sukob.

Za Srbiju i Crnu Goru su, u slučaju pobjede, bila predviđena određena teritorijalna proširenja, ali nikako po Bosni i Hercegovini.Time je bila zapečaćena činjenica da su teritorije zbog kojih su srpske kneževine i ušle u rat, za njih bile unaprijed izgubljene.

Crna Gora je u ratu bila uspješnija, jer su Turci tamo bili opterećeniji zbog ustanka u Hercegovini. Do ključne bitke došlo je na Vučijem Dolu 16. jula 1876. Tamo su Crnogorci bili maksimalno uspješni. Uspješni su bili i na Fundini, istočno od Podgorice, tamo je 4 550 Crnogoraca nadvladalo 50 000 turskih vojnika. Osim navedenih bitaka, značajne su bile i bitka na Miljatu i na Martinićima.

Vojska Kneževine Srbije je, s druge strane, bila po više frontova razdijeljena, pa ni na jednom nije imala potrebnu snagu, tako da je srbijanska ofanziva u startu bila problematična. Ali, u defanzivi, Srbijanci su se držali mnogo bolje. Na Šumatovcu su 11. avgusta imali adekvatan uspjeh. Njihov otpor, s kratkim primirjem je trajao sve do 17. oktobra kada su im Turci zadali težak udarac.

Rusija će po beogradskoj molbi, ultimatumom spriječiti dalje napredovanje Turaka i natjerati ih da otpočnu pregovore o miru. Mir je zaključen u februaru 1877. bez gubitaka teritorija za Kneževinu Srbiju.

Što se tiče Rusije, ona je protiv Turaka vodila borbe na teritoriji Bugarske i na Kavkazu. Mnogi Rusi su bili i na srpskim bojištima. Posle ruskih uspjeha kod Šipke i posle pada Plevne, i Srbija je ponovo ušla u rat, 2. decembra. Njena vojska se kretala prema Nišu, Vranju i Pirotu. Ovog puta ona prema sebi nije imala jakih turskih snaga, te je stoga napredovala bez većih smetnji. Turska nije mogla zaustaviti rusko prodiranje posle uspjeha na bugarskom frontu, tako da je zatražila mir koji je marta 1878. sklopljen u mjestu San Stefano, nedaleko od Carigrada.

San Stefanski mirovni ugovor je Rusija sklopila sa Osmanskim carstvom 3. marta 1878. Glavne odredbe ovog ugovora odnosile su se na Bugarsku. Ugovor je predviđao autonomnu bugarsku kneževinu (nominalno u okviru Otomanske imperije) na prostoru od 172 000 kvadratnih kilometara, koja bi se protezala od Dunava do Egejskog mora, od crnomorskih obala do albanskih planina, uključujući Skoplje i čitavu dolinu Vardara. U ovoj Bugarskoj predviđeni su takođe bili Pirot i Vranje.

Mir koji je marta 1878. u San Stefanu nametnula Turskoj stvaranjem velike Bugarske, bio je pokušaj Rusije da ostvari svoje davnašnje ciljeve. Pomenuta kneževina je trebala biti produžena ruka ruskog uticaja.

Ovakva Bugarska, na dva mora sa čitavom teritorijom Makedonije u njenom sastavu, postaće moderni idejni presedan za bugarske nacionaliste.

Za Crnu Goru je ovim ugovorom osim priznate nezavisnosti bilo predviđeno relativno veće širenje teritorije u odnosu na njenu dotadašnju površinu. Ova je teritorija obuhvatala gradove: Nikšić, Gacko, Bileću, Podgoricu, Kolašin, Žabljak, Spuž, Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Bar i Ulcinj.

Što se Srbije tiče, osim takođe priznate nezavisnosti, za nju je ovim ugovorom bilo predviđeno malo širenje na jugu i  jugozapadu u pravcu Novog Pazara. U Srbiji je vladalo veliko nezadovoljstvo ovim ugovorom. Jako se gledalo negativno na rusko držanje prema Bugarima i projektovanje bugarske države u onolikim grancama, čak sa teritorijama na koje Srbija smatra da ima veće istorijsko i prije svega etničko pravo.

Posebno je za Srbiju bilo bolno što ovo dolazi od tradicionalne zaštitnice Rusije.

Bilo kako bilo, teritorijalna rješenja mirovnog ugovora iz San Stefana su morala biti izmijenjena zbog nezadovoljstva Austro-Ugarske i Velike Britanije, tako da će on doživjeti reviziju na kongresu u Berlinu, jula iste godine.

Pročitajte još:

https://www.in4s.net/bokelji-za-spas-krstionice-peticija-za-zastitu-svetinje-na-bokeskim-trgovima/