Istina o Dritanu Abazoviću – Trideset godina mržnje i najljući čelik bi istopilo
Dritan Abazović
Piše: mr Goran Bjelanović
Uzmuvali se analitičari, kvazisociolozi, NVO zvezdočatci – nema ko nije svoju rekao u vezi sa rezultatima nedavno održannih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. Kako se to desi? Zbog čega? Koji su najvažniji faktori, a gdje leže odsudne prelomne tačke, promjene odnosa snaga na političkoj karti države pod Lovćenom?
Ostvarilo se čudo nad čudima, ali kako? Lako – da lakše biti ne može. Sveti apostoli kažu da se stvari dešavaju onda kad se poklopi vrijeme. I ono i skup toliko puta spominjanih faktora da ih neću prežvakavati ovim tekstom. O jednom bih činiocu da progovorim. Onome koji je najpresudniji, a ne spominje ga gotovo niko. Mržnja!
Trideset godina mržnje i čelik bi najljući istopilo, kamo li neku vlast. Bez obzira na njenu prividnu moć i nadmoć nad faktorima opozicije.
Ovo nedoba je lansiralo sintagmu „partijski vojnik“ kao oznaku najvatrenijeg pristalice „jedinog pravog puta“, svi ostali su hejteri, smetnja opštem progresu i napretku.
Sam termin „vojnik“, ma bio on i partijski podrazumijeva ratno stanje i mržnju kao prirodno osjećanje prema onome iz „drugog rova“.
Svaka politička akcija je legitimna, svaka ideja bi se mogla ako ne opravdati, a ono makar razumjeti, da mržnja prema onima koji drugačije misle nije bila pogonsko gorivo i hrana neumornim čuvarima tekovina demokratskog fašizma.
I ova oksimoronska, a toliko tačna sintagma, najbolji je ilustrator suludosti i neodrživosti ovakvog stanja stvari.
Demoni su, eterične sile zla, prisutne na svakom meridijanu, u svakom narodu i pojedincu. Nemaju oni bajkovita imena: Mefistofel, Belzebub…. Zovu se jednostavno: Mržnja, Pohlepa, Zavist, Laž, Podlost, Licemjerje… I tako do preksjutra.
Bez obzira na do detalja razrađene varijante: sicilijanke, daminog ili kraljevog gambita – ni jedna partija šaha nikada nije imala isti tok. Očekivano, toliko puta uspješno izvođena izborna strategija dosadšnjih vladajućih struktura, ovaj put je bila spriječena da povuče završni – pobjednički potez.
Dobro osmišljenim, pobjedničkim pohodom kroz tri velike kolone opozicija je uspjela da iznenadi protivnike i osvoji sasvim dovoljnu većinu.
U politici ništa nije završeno dok ne bude gotovo, pa je gubitnička strana promislila niz scenarija kojima bi cijelu stvar okrenula u svoju korist.
Doktor Zdravko Krivokapić – Crnogorac a vjeruje u Boga (drugo mu još našli nijesu, a kako izgleda i neće), Aleksa Bečić, Vladimir Joković i Dado Šćekić, Goran Danilović… U redu!
Njih je jednostavno stigmatizovati, etiketirati mržnjom prema Crnoj Gori i crnogorstvu. Pet puta ponovljena laž prerasta u neopozivu istinu. Kod nas je dovoljno i jednom. Istrenirani smo dobro u ovih tridesetak godina.
Igrajući na provjerenu kartu raspirivanja međunacionalne netrpeljivosti doktor Dritan Abazović se gubitničkoj strani nametao kao najslabija karika u opozicionom lancu.
I tu ih je sačekao „kovertirani potez“ koji su najmanje očekivali!
Doktor Dritan Abazović? Albanac, a ne mrzi! Ni Srbe ni Crnogorce, Hrvate ni Bošnjake ni Rome, Aškalije ni Egipćane…
Uistinu – ko je Dritan Abazović? Neki ga zovu „gejm čejndžer“. Slutim šta to znači ali ne znam do kraja. Neuporedivo više znam o precima Dritana Abazovića.
O jednome od njih vojvoda Marko Miljanov piše u „Primjerima čojstva i junaštva“:
( Parafraziraću) Poljem se usred noći za nekim siromahom nadala horda Turaka. Isukani im jatagani. Ovaj koliko ga noge nose bježi prema jednoj arbanaškoj kući. Domaćica kuće ga uoči, pa uleti pred domaćina:
– Čojku, evo se nadala sila za nekim siromahom, šta da radim, kukala?
– Otvori vrata tome što bježi zatvori onima što ćeraju!
Kratko i odlučno odgovori stari Arbanas. Potpuno je nebitno eventualno odsustvo krvne veze spomenutog junaka sa mladim doktorom nauka, gospodinom Dritanom Abazovićem.
Bili u srodstvu ili ne i površnim posmatračima savremenih političkih prilika mora biti kristalno jasno da je Abazović direktni potomak jednog takvog čojskog i junačkog genetskog koda.
U pitanje je mladić, građanske, kosmopolitske profilacije koji je čvrsto riješio da „otvori vrata svima onima koji bježe, a zatvori onima što ćeraju“.
Ne treba angažovati ni sociologe, politikologe ni profajlere. Ova priča iz „Primjera čojstva i junaštva“ gospodina Abazovića objašnjava – u potpunosti. Ništa drugačije i drugo se od njega niti može dobiti niti očekivati.
Svjestan je mladi doktor nauka Abazović, da se sloboda nikome ne poklanja, nego se mora osvojiti. Spreman je i da plati tu cijenu kroz izloženost: prozivanju, etiketitiranju, svim niskostima kojim se odlazeći silnici umiju i mogu poslužiti.
Ono što bi svaki građanin Crne Gore najviše morao da zna jeste da se Abazović ne bori za sebe. Čovjek njegovih godina i obrazovanja bi lako mogao da kupi avionsku kartu za: London, Pariz, Minhen… I briga njega za balkanske „torove i obore“!
Njegova borba se objašnjava istinski utemeljenom vjerom u srećniju i bolju Crnu Goru. Mladi doktor nauka i te kako dobro zna da je to borba za svakog slobodnog građanina u našoj državi, bez obzira na nacionalnu, partijsku ili vjersku pripadnost, pa i za one koji su odnedavno najviše protiv njega!
Ni to nije dovijek’. Kad budu oslobođeni mržnje kojom su zadajani više od trideset godina, razumjeće koliko zlo su nepotrebno nosili pod grudnom kosti, kako se bez tog Demona i ljepše i slobodnije diše.
Tada će valjda steći i demokratski kapacitet da priznaju greške koje su činili u ovome vremenu. Ovaj tekst je tek nagovještaj da je budućnost bez mržnje – već počela!
Ako ko nije znao Abazovići su porijeklom Srbi, pleme Drobnjaci, Gacko, Hercegovina….
Tako je….
Prozvali su se Albancima pod „pritiskom grdnih vremena“….
I neka im bude…. Izbor je njihov….
No nisu izgubili ono „vic“ u Prezimenu….
Abazovici su Ugledna Ulcinjska Porodica….
Djed Emro…. Morski Vuk…. Ribar….
Ma Gospodin Ljudski….
Prijatelje, bracu, kumove, ribare-drugove….
Imao je medju svim gradjanima naseg malog grada….
U ono Njegovo i Nase Srecno Doba….
Najbolji Prijatelj Capunovici, Kumovi ….
Sa tetkom Vahidom pohadjalii gimnaziju….
No Mnogo je Mutne Vode Proteklo od Toga Vremena….
Raduje me ako Dritan Ostane na Povrsini….
i Sacuva Ugled Svojega Djeda Emra….
Dritane, Sine, NE ZABORAVI PRAVI PUT….
ISTOCNIKE I VEDRE VIDIKE….
ONOGA DJEDOVOG i NASEG VREMENA….
@Potonja Nevjera,i sin Dzoa boma….a,ni jedan boem ne moze biti los covjek,zar ne?
PS.i,nesto licno:mnogo sam vremena provodio u Dzoovoj kafani i rado ga se sjecam 🙂
ops….jasno je da nedostaje slovo E u napisanom boma.
U posljednjem razgovoru je kazao da postoje dvije verzije porijekla njegove porodice.Prema jednoj da su iz Kroje,sela Abaza,a po drugoj ,da su iz Hercegovine.U sustini je nebitno,Drutan je Albanac iz Ulcinja,ali zaista,prije svega , – čovjek.
Lepo si to rekao, Gorane! Pogodio, kao i uvek, pravo u centar!
Sjećam se za vrijeme AB revolucije kada je Vasil Turpukovski nosilac dzempera iz Makedonije rekao da je protiv Srbije neprincipijelna koalicija, nosile su se njegove slike sve sa natpisom Čovjek kako to gordo zvuči.Vrlo brzo posle toga nam je udario k… c. Transformacije u politici su moguće. Tako ja gledam ovu transformaciju momka koji je tražio od DF da prizna genocid u Srebrenici pa da razgovaraju o koaliciji u Nikšiću. Do razgovora nije došlo kao odraz toga imamo gradonačelnika ustašu od Šavnika. Po prvi put mi se sviđelo njegovo delanje kad je pravim imenom nazvao Pajovića, Azru i ostale Tuponje, i drugi put kada je priznao da je pogrešio onaj put u Nikšiću.Mene interesuje samo kako će on uspjeti da balansira između onog što on stvarno misli i želio bi da politički sprovede, i onoga što žele Žarko R. i Miško P. stvarni vlasnici Ure. Neka mu je bog upomoć.
Dritan je čovek velikog srca! Kada bi svi bili kao on, na svetu ne bi bilo ni mržnje ni zla!
Ljudi su ili LJUDI ili neljudi.Nijje bitno koje su nacionalnosti, veroispovesti, ili boje kože.
Tako je, nepostoje nacionalne manjine svi su vecina ko posjeduje crnogirsko drzavljanstvo
Manjine su proizveli diktatori da bi lakse manipulisali i koristili razdor naroda u svoje svrhe radi licnog interesa. U nasoj Njemackoj ne posoje manjine svi smo isti iako sam porjeklom sa vasih prostora ,,zbog toga narode Crne Gore neprihvatajte da ste bilo kakva manjina Vi ste svi jena nacija i jedna zajednicka vecina.Gospodin Abazovic je pravi covjek na pravom putu koji postuje sve religije koje moraju da svi zajedno da cine jednu naciju a to je CRNOGORSKA
Bravo za tekst i odabir iz Primjera čojstva i junaštva!
Bravo za tekst i odabir iz Primjera čojstva i junaštva!
Bravo za tekst !
Bravo za Dritana Abazovića!
Dritan mrzi korupciju, mafiju i organizovani kriminal!
Veliki pritosak na buduce nosioce vlasti, posebno na godpodina Dritana. Sve sto sam procitala i vidjela ako nisi zlonamjeran je za postovanje za jednog mladog covjeka, od ljucke komponente do obrazovanja. Svaka cast na energiji i doslednosti. Narod vam je dao poverenje koje se mora postovat, velika su ocekivsnja, znate sta vam.je cinjeti. Sa srecom.
Kad bi stvari posmatrali sa cisto ljudske strane i vise znali o Arbanasima i njihovoj cvrstoj rijeci i cojstvu mnogo toga bi nam bilo jasnije.
Za pocetak oni koji nijesu citali Primjere cojstva i junastva Marka Miljanova neka to ucine.
Posebno preporucujem stivo o Djulji i Ivezi. Kao dijete sam to citao i nikada nijesam zaboravio.
Cijeni druge da bi i oni tebe . Bez gordosti, osionost i ponizavanja.
Postoje samo dobri i losi ljudi.
To je anegdota koja je nekad bila u citankama crnogorskih osnovaca. Kreatori novog montenegrinskog, iliti dukljanskog, morala, i bica uopste, izbacili su je jer se njene poruke, ocigledno, nisu uklapale u profil novog crnogorskog covjeka. Na srecu, misija im je propala! Hvala Gospodu!
Mnogo dobar tekst.desetka za dritana.
Fantastičan tekst !
DRITAN je ponos Istorijske Njegoseve Crne Gore.
Borac za slobodnu i pravednu Crnu Goru.
Smrt FASIZMU Nato montenegro.