Goran Gačević: Pobjeda naše misli

Zašto je pobjeda naše misli izvjesna kao cvijeće u proljeće?

Zbog ljudi koji su njeni nosioci. Ličnost sa harizmom i živo slovo (logos) daleko najučinkovitije šire neku ideju i čine je primamljivom i poželjnom za usvajanje kod drugih. Na ličnostima i riječima Bogočovjeka i 12 apostola počiva čitava civilizacija od Vladivostoka do Los Anđelesa, od kraja Istoka do kraja Zapada.

Da nije bilo njihove žive riječi, da smo imali samo zapise na pergamentima i svicima, hrišćanstvo ne bi živo dočekalo 2. vijek, ni kao ideja, a kamoli kao organizovana zajednica. Riječ (slovo/logos) je najjače oružje koje pokreće civilizaciju, Riječ je taj „veliki prasak“ koji je pokrenuo materijalni i duhovni svijet, kako stoji kod proroka Mojsija i apostola Jovana Bogoslova.

Srpsku pravoslavnu ideju samo u Crnoj Gori i samo među kaluđerima i sveštenstvom nose Joanikije, Amfilohije, Metodije, Dimitrije, Arsenije, Rafailo, Gojko Perović, Momo Krivokapić, Predrag Šćepanović, i tako dalje. O duhovnicima i inteligenciji van Crne Gore i ne treba govoriti, ovi srpski sokolovi su naša dovoljna elita i aristokratija! (Što bi rekao Mihiz „imali pa bacali“, u jednom drugom smislu, na kritiku da su Srbi ubili svog Kralja bacivši ga s terase).

A ko su nosioci i afirmatori dukljansko – montenegrinske, novocrnogorske misli? Eks bokser – pisac Milorad Popović je jedan od njenih najfrekventnijih zastupnika u crnogorskim medijima. Moguće je da njegov literalni rad ima neku vrijednost, ne znam, međutim, taj čovjek ne zna govornički da nastupa, sasvim je lišen takvog talenta, on prosto bunca.

Ne ulazim u njegov opus, ali javni nastup mu je očajan, retorika i moć uvjeravanja vrlo slaba, a oni su glavni alat za podizanje na noge jedne ideje, ili kako bi se to danas reklo, jednog narativa. I koju će on omladinu da nadahne dukljanskim nacional – romantičarskim idejama (koje uz svu muku kasne 200 godina za ostatkom Evrope), kad se muči da porodi svaku treću rečenicu? Koja će to velika masa mladih, čuvši njegove riječi i riječi njemu sličnih dukljogenih propovjednika, da usklikne „Tako je! Ne damo (oni što su oni zamislili kao) crnogorski identitet, da je vječna Crna Gora! (kojoj, naravno, mi ekskluzivno imamo monopol da odredimo identitet, kretanje i sudbinu)“ ?

Njihov potencijal je slab iz dva razloga: prvo, malo ih je, obiluju velikim nedostatkom kadre inteligencije, i drugo, ideja im je vrlo plitka, gotovo bez sadržaja, određena je uglavnom negativno, kako kaže Tomaš Damjanović, „kao kontraidentitet“, odnosno anti-identitet (najčešće protiv i umjesto nečega, a ne za nešto). Zato, sve i da ih ima 10 miliona, teško da bi narodili toliko Tolkina, koji su u stanju da izmaštaju čitavu jednu milenijumsku priču.

Misaoni front je najvažnija linija borbe, kako nas uči Sveta Crkva. Ljudi prvo gube borbu na tom frontu, pa onda ubijaju i čine svako drugo zlo, a kada pobjede na tom frontu, tvore dobro. Kada (po)misli (ideje) pređu u djelo, čovjek tvori kulturu (u najširem značenju), i čitavo dešavanje prelazi u kulturni rat koji nastavlja da teče paralelno sa misaonim.

Na toj liniji Montenegrini ovih dana doživljavaju Kursk za Staljingradom. Darko Šuković to dobro i pravilno uočava, pa je u nedavnom razgovoru sa Mirom Lazovićem rekao da, ako u Crnoj Gori pobjede principi koje promoviše SPC, nezavisna Crna Gora (čitaj: obezličena kolonija Montenegro) neće imati smisla. To je tačno. On zna, našu djecu sigurno neće nasladiti dukljansko – montenegrinska riječ i neće se povesti za njom, a djecu Novocrnogoraca, simpatizera montenegrinštine, glasača SDP-a i čitaoca Monitora, mnogo će lakše „zavesti“ Gojko Perović i ostali frontmeni „litijaške kontrakulture“, mnogo prije zalazećeg Briselskog mita i otrcanih evropejskih fraza, nekoć sa „lepim imenom i šarenom odećom“ (kako kaže vladika Nikolaj za tamu tuđinsku), a danas sve više kao dotrajale krpe.

Zbog toga je najbolje da naš pokret potraje što duže, jer se tako linija nevidljivog fronta pomjera svakodnevno u našu korist, i tu dobijamo one najvažnije bitke, bitke za nasleđe, bitke za sutrašnje mnjenje, bitke za duše mladih ljudi. To je neuporedivo dalekosežnije od svih dešavanja dnevne politike, i to je najbolji metod da titoističku, ateističku, materijalističku, antisrpsku i antirusku, anticrkvenu i antihrišćansku misao, danas preobučenu u „bezalternativno“ evropejstvo i atlantizam, na koncu pošaljemo u ideološke muzeje, a njihovu političku dominaciju na povijesno smetlište.

Sviće zora!

(Izvor: Stanje stvari)

Pročitajte još:

Gorjanc Prelević i Muk: Nema zakonskih prepreka za učešće vojnika na litijama