Godišnjica početka kontraofanzive slavne bitke za Moskvu

Na današnji dan, 6. decembra 1941. godine počela je kontraofanziva Crvene armije slavne bitke za Moskvu protiv Njemaca, koji su bili stigli na 25 kilometara od Moskve. Do kraja februara 1942. nemačke trupe pomjerene na 200 kilometara od Moskve.

Bitka za Moskvu je najveći i najkrvaviji sukob u istoriji čovječanstva u kojem je učestovalo sedam miliona vojnika, dvostruko više nego u bici za Staljingrad. Dvostruko je više bilo i žrtava, čak 2,5 miliona ljudi je poginulo, teško ranjeno ili zarobljeno od toga 1,9 miliona na ruskoj strani. Ova bitka je pomogla da se ishod Drugog svjetskog rata okrene protiv Hitlera.

Bitka je trajala od 30. septembra 1941. sve do 20. aprila 1942. godine i predstavlja prvi stvarni Hitlerov poraz u Drugom svjetskom ratu. Upravo je ovdje, pod Moskvom, prvi put zaustavljen Hitlerov blickrig i razbijen njegov san da će kao vihor preći preko Sovjetskog saveza. Poraz je bio i prvi signal da će Njemačka izgubiti rat. Fabijan fon Šlabrendorf, njemački oficir koji će se kasnije priključiti zavjeri protiv Hitlera, kazao je da je porazom kod Moskve uništen „mit o nepobjedivosti njemačkog vojnika“.

Njemačka strateška ofanziva nazvana operacija „Tajfun“ je predvidjela dvije ofanzive koje bi obuhvatile Moskvu u kliješta. Sjevernu operaciju protiv Kalinjinskog fronta trebalo je da izvrše 3. i 4. oklopna armija i da istovremeno presjeku željezničku prugu Moskva-Lenjingrad, dok je južna operacija bila uperena protiv Zapadnog fronta južno od Tule koju je trebalo da izvrši 2. oklopna armija, dok je 4. armija trebalo sa zapada direktno napreduje ka Moskvi. Poseban operativni njemački plan, pod imenom operacija „Votan“ je bio uvršten u poslednju fazu nemačke ofanzive.

5. decembra 1941. Žukov je lansirao masivni sovjetski kontranapad protiv njemačke vojske. Ofanziva se razvila na svim sektorima u rejonu Moskve 6. decembra. Tokom jeseni, Žukov je prebacivao svježe i dobro opremljene sovjetske snage iz Sibira i sa Ruskog dalekog istoka u Moskvu, ali ih je držao u pozadini, dok nije određen datum kontraofanzive. Važan momenat u dovođenju pojačanja sa dalekog istoka je bila činjenica da su Sovjeti obavještajnim kanalima došli do informacije da Japan ne planira invaziju na Sovjetski Savez. Čuveni ruski špijun, Rihard Zorge do ove informacije je došao kada je vidio da nove uniforme japanske vojske imaju kratke pantalone (i da stoga definitivno neće napasti Sibir).

Sada je neprijatelj bio suviše blizu Moskvi da bi se ignorisao, i Žukov je poslao pojačanja na njemačke linije, zajedno sa novim tenkovima T-34, i raketnim bacačima kaćušama. Nove sovjetske trupe su bile pripremljene za zimsko ratovanje, a uključivale su i nekoliko ski-bataljona. Iscrpljeni i promrzli Njemci razbijeni su i odbačeni na 100 do 259 kilometara od Moskve do 7. januara 1942. Sovjeti su konsolidovali svoje položaje u aprilu 1942., definitivno odbivši njemačku prijetnju od Moskve.

Ne uspjevši da poraze Sovjetski Savez u brzom udaru, Njemci su morali da se pripreme za dugu i krvavu borbu. Blickrig se nije dogodio.