Feljton: Njegoš i Lovćen (XXV dio)
1 min read
Doprinos kralja Aleksandra Karađorđevića izgradnji Njegoševe kapele na Lovćenu
Kralj Aleksandar naredio je da se izradi u Kragujevcu 70 revolvera u belim sedefskim koricama, za zaslužne stare Crnogorce, koji su se istakli svojim junaštvom u prošlim ratovima. Ti revolveri imali su na cevi zlatni žig Aleksandar I, sa krunom na vrhu, u specijalnoj futroli. Ovi revolveri podesni su za Crnogorce koji nose crnogorsko odelo, da ih drže za pojasom. Zatim je podeljeno pored manjih odlikovanja i još 30 najvećih odličja od kojih nekoliko Karađorđevih zvezda, za ljude koji su to zaslužili.
Sutradan, ja sam u Mitropoliji priredio ručak, za 25 zvanica, za kralja i kraljicu, patrijarha Dimitrija i prisutne episkope koji su uzeli učešća na svečanostima. Zatim za prisutne članove Kraljevske vlade, velikog župana Zetske oblasti Milovana Xakovića i druge ugledne ličnosti. Ja sam pozdravio kralja i sve prisutne. Zahvalio sam se kralju na njegovoj pažnji i njegovoj poseti kojom je odao priznanje Crnoj Gori svojim prisustvom sa kraljicom Marijom. Podvukao sam da će ova kraljeva poseta ublažiti mnoge nemile događaje, koji su se odigrali od 1918 godine pa do ovoga momenta. Zahvalio sam se lično kralju, što je izvršio svoju du-žnost prema svome srodniku i velikom srpskom geniju Petru Petroviću Njegošu i omogućio novčano da se sve ovo izvrši kako je bilo potrebno, kako bi se Kapela na Lovćenu osposobila da može da primi Njegoševe ostatke na večni počinak, kako je to bila njegova želja. Srbi Crne Gore srećni su što je kralj sa ovim doprinosom poklonio svoju punu pažnju narodu Crne Gore, koji je sve to sa zahvalnošću primio. Kralj je bio neobično dirnut mojim rečima i dobrodošlicom, koju sam podvukao u mome govoru kao mitropolit i naslednik svete stolice mojih slavnih prethodnika.
Kralj je odao priznanje Crnoj Gori i Srpskoj crkvi, meni kao mitropolitu, i svima onima koji su uzeli učešća da se ovo sprovede i izvrši u potpunosti, kako je to zaslužio Petar Petrović Njegoš. On je naročito naglasio, da mu se pružila prilika i lična mogućnost da sve ovo baš on izvrši prema velikom pesniku i svome krvnom srodniku. Podvukao je da je srećan da se sve ovo sprovelo u duhu želja kakve su bile kod velikoga pesnika u pogledu njegovih smrtnih ostataka i večnoga počinka na Lovćenu. Bilo mu je žao, što su prilike bile nepovoljne, te se dosta čekalo, dok se sve ovo u potpunosti nije izvršilo, onako kako je to trebalo da bude. Bio je zadovoljan što je ceo program izveden, koji najbolje odgovara zahvalnosti celoga našega naroda prema zaslugama i veličini duha Vladike Rada. Kralj smatra da je Vladika Rade to od svih nas zaslužio, a naročito od praunuka Karađorđeva, koji je sa ljubavlju izvršio svoju dužnost, u srodničkoj zahvalnosti, i priznanju Vladici Radu, čiji nas duh danas sve ujedinjuje u ljubavi, patriotizmu i osećanjima za jedinstvo i veličinu celoga našega naroda.
Kralj misli da je ova svečanost državna i narodna svečanost, ne samo dug i obaveza i zahvalnost celoga naroda i države, nego da je to za duh velikog pesnika najbolji dokaz i priznanje, u onome što naš narod najviše može da učini za svoga velikana. On će večito da živi u svim srcima ljudi, koji će se diviti njegovom duhu i njegovim pesničkim tvorevinama, koji su produkat jednoga velikog genija, nešto što je najviše jedan um mogao da dadne od sebe. Ispratio sam kralja i kraljicu, i njegovu svitu zajedno sa velikim županom i komandantom divizija na Cetinju, do Dubrovnika. Na našem rastanku kralj se još jednom od srca zahvali i izrazi svoje veliko zadovoljstvo, što je njegova prva poseta Crnoj Gori i njegovom rodnom mestu, bila u svemu trijumfalna. On je video da narod Crne Gore sa puno ljubavi i dostojanstva i odanosti prema njemu pokazuje koliko mu na srcu leži naše jedinstvo i državna celina Srba, Hrvata i Slovenaca. Na rastanku kralj je podvukao da je Crna Gora u svemu zaslužila svojom vekovnom borbom, i doprinosom za opštu državnu celinu, da se sada o njoj strogo povede računa, i da joj se stvore bolji uslovi za budućnost, kako bi se poboljšao standard njenoga života, koji je još vrlo težak, zbog ekonomskih prilika i saobraćajnih problema.
Sa ovim obnavljanjem Kapele, i prenošenjem Njegoševih ostataka na Lovćen, mi smo izvršili u potpunosti njegovu želju, izraženu u njegovoj poslednjoj volji, gdje je on sam izabrao svoj večni boravak na vrhu Lovćena, kao mestu koje mu je bilo najdraže u životu. Na ovaj način, ceo naš narod odužio se velikom geniju za njegov doprinos i njegovu veličinu koja je uzdigla srpsku rasu do vrhunca.
Srpska Pravoslavna crkva, tako isto odužila je svoj dug prema svome velikanu, na način kako je on to želeo i izrazio. Mi smo obnovili Kapelu u potpunosti kako je to njegoš bio zamislio; Srpska crkva do kraja je poštovala njegovu poslednju volju. Predlog kralja Aleksandra, da se na Lovćenu postavi spomenik projektovan od Meštrovića, nije bio prikladan, prema mišljenju Crkve, a pogotovo za jednoga vladiku. Mi smo to obrazložili kralju Aleksandru i on je to, bez opozicije, blagonaklono primio, kao opravdanu odluku Srpske crkve. Mi smo
obnovili Kapelu blagodareći kralju Aleksandru i time smo najbolje odgovorili potrebama i željama srpskoga naroda i Crne Gore, jer narod nije želeo da se postavlja nešto novo što nije u skladu sa njegovim običajima i njegovim mislima o Njegošu.
Na ovaj način sačuvan je u potpunosti duh zaveštanja, koji je Njegoš izrazio baš na dan svoje smrti”.
A vidm kako ova od Trna hulja brani i Mustafica Sulja.
Brat je Turcin svud jedan drugome.
Istina, uvijek branim ljude. Svi pošteni i časni ljudi koji ne znaju da nekog mrze samo za to što imaju drukčiju vjeru ili naciju su mi kao braća.Neljudi imaju pravo da se ljute al da mi se ne primiču!
Kurva o poštenju, vojnik o skraćenju!
Srećni ti badnjaci, Trne, sigurno si poranio jutros sa sjekirom preko ramena, zorom, po starom srpskom običaju!
Hristos se rodi, junače? Ajde nam malo pričaj kako se kod Miraša slavi Božić!
Jesi bio one godine kad ste se pozdravljali:
Tenda pade, vaistinu pade! – O, Trne, ne diraj mi Milenu!
Onda si mazohista kad uzivas u dobijanju batina. Samo si svojim trtljanjem izazvao lavinu negativnih reakcija. Na primer, Ivan Radovic te satro do te mjere da su te cak i tvoji dukljani stali sazaljevati. Nemas okosta, nego jadni trne, baci koplje u trnje.
Milena, da si Crnogorka a ne Srpkinja znala bi da pravi Crnogorac nikad ne baca koplje u trnje. Crnogorci su znali uvijek da se odbrane ,najprije od Turaka, pa i od vas koji nas okupiraste 1918. Vi ste drukčiji, navikli ste za 500 godina na trpljenje. Nema šanse da vam priznamo pravo da upravljate Crnom Gorom pa makar mi sad lupila hiljadu negativnih bodova. Nijesam mazohist jer ne dam nikome na sebe a pogotovu ako misli da me bije. Ja ovđe pokušavam da vas VS privedem razumu da živite s nama bez te vaše ogromne mržnje prema Crnoj Gori samo zato što vam se ne da da s nama radite šta je vama volja. Bolje bi vam bilo da shvatite realnost crnogorske nezavisnosti jer ćete se tada posvetit sebi i svojoj porodici i srećnijem životu sa svima nama u Crnoj Gori.
Moze se bez tvoga pozdrava. A koliko se zeljno tvoje otrcane price vidi se i po tome sto si svakako rekorder u negativnim ocjenama od strane citalaca.
U pravu si, ne pozdravlja se svak. Što se tiče mog rekorda u negativnim ocjenama od onih koji bi Crnu Goru najradije viđeli kao srbijansku provinciiju ili 27. izbornu jedinicu u Srbiji,veoma sam zadovoljan. Ja to i hoću, da se ne slažem sa njima.Odobravanja s njihove strane bi me duboko razočarala jer bih pomislio da sam i ja skrenuo na VS put koji je popločan svime što nije ljudsko. Nećeš vjerovat ali kad vidim što više negativnih poena ja sam zadovoljniji. Odobravanja očekujem samo od onih koji imaju moje ubjeđenje a to je prije svega da je Crna Gora crnogorska a ne ne znam recimo italijanska, bugarska, albanska ili srpska, svejedno, a oni su ovdje velika rijetkost.
podvio si rep ,nema te da braniš Sulja
Kakvo olaksanje danas u ovom nastavku bez one napasti Trna!
Pozdrav Mileni jer se ipak neđe u duši zaželjela da me čuje ali to kazuje na ovaj način!
Evo na donjem linku pjesme Radovana Bećirovića Trebješkog o posjeti kralja Aleksandra Crnoj Gori 1925 radi povratka Njegoševog praha u obnovljeni hram na Lovćenu:
http://guslarskepesme.com/component/option,com_mtree/task,viewlink/link_id,26945/Itemid,99999999/
Kad se samo pomisli koliko je prosuto laži i kleveta na kralja Aleksandra od strane komunista i njihove dukljanoidne i druge nakoti i napasti, samo zato što je ispunio jednu od svojih najsvetijih dužnosti, obnovu Njegoševe kapele na Lovćenu!
Nek se opet uz zvuke gusala začuje pjesma barda Trebješkog ispjevana u slavu kralja Aleksandra, obnovitelja krune Lovćena, urne Njegoševog praha:
http://www.youtube.com/watch?v=al74BrTjAYg
Prave reci, Komnene, to sto onda pisa zauvek vazi.
Doista, kao što pisah u svom SLOVU O LOVĆENU, izašlom u Ninu 10 decembra 1989, „…kralj Aleksandar, praunuk oca Srbije, zapalivši one dvije voštanice u Dečanima, utažio najveću boljku srpsku i Njegoševu, i povrativši Njegošev hram i prah na Lovćen, kao simbol uskrsnuća srpskog naroda iz strahota Prvog svjetskog rata, ispunio svoju dužnost nacionalnu i vladarsku, ljudsku i rodbinsku, budući da je po majci bio od loze Petrovića i rođen pod Lovćenom…“
„Borba za Lovćen Njegošev“, Svetigora, 2002, str.71
Mi smo
obnovili Kapelu blagodareći kralju Aleksandru i time smo najbolje odgovorili potrebama i željama srpskoga naroda i Crne Gore, jer narod nije želeo da se postavlja nešto novo što nije u skladu sa njegovim običajima i njegovim mislima o Njegošu. – Divno!
Evo istorije ,,crnogorskog pištolja“ , bravo Komnene! Korice na kojima je pisalo ime kralja Aleksandra, sad će neki reći, pod ,,prisilom“ ih je kralj darivao Crnogorcima, pod ,,prisilom od NATO-a i EU“, kao što ovi danas rade!