Feljton: Kad su vakat kaljali insani – nekad i sad (XVII dio)
Kako su kupovana imanja u Vranešu poslije 1924. godine?
Poslije stava, u referatu na javnoj tribini, da je „poslije pokolja ostalo samo jedno muslimansko domaćinstvo koje je prešlo u pravoslavlje“, odnosno, u predgovoru „nekoliko muslimanskih domaćinstava od kojih je dio prešao u pravoslavlje“, istoričar Rastoder podiže optužbe i prema stanovništvu koje se, kupujući imanja, doseljavalo u Vranešku dolinu poslije 1924. godine, a i prema onima koji su tu živjeli prije, a dolazili su u posjed imanja poslije nesrećnog vraneškog događaja.
Rastoder zaključuje: „Muslimani iz tih krajeva počeli su mahom da sele u Tursku, prodajući imanja budzašto.“
Ne iznosimo, dakle, stav koji će tvrditi da toga, moguće, da nije bilo, niti da, možda, neka imanja nisu, čak, kupljena ni „budzašto“. Ostavljamo mogućom i pretpostavku da neka imanja nikada nisu ni plaćena. Ali, ako činjenice o tom pitanju nisu utvrđene, ne može se izreći optužba upućena svom stanovništvu Vraneša koje je tu živjelo poslije 1924. godine, a i danas tu živi.
Međutim, da se u studiji istoričara Rastodera našlo poglavlje o stanovništvu muslimanske vjeroispovijesti u Vranešu poslije 1924. godine i njihovom iseljavanju i te bi se činjenice, naravno, kroz dokumenta, utvrdile.
Upravo zbog toga daćemo, kao prilog, dva dokumenta, nastala na osnovu zvaničnog kupoprodajnog ugovora, vezana za Rastoderovu tvrdnju „muslimani iz tih krajeva počeli su mahom da sele u Tursku, prodajući imanja budzašto“.
Ova dva dokumenta su, između ostalih, odabrana jer su datirana, prvi na 9. decembar 1924. godine, dakle, samo mjesec dana poslije događaja u Vranešu, a drugi na 24. decembar iste godine.
U dokumentima se radi o kupoprodaji imanja između Hadža i Mase Hasanbegović i barjaktara Rada Šestovića.
Prvi dokument naslovljen je sa „Obaveza“ i glasi:
„Ja Rade Šestović sa braćom za dolje navedeno kupismo imanje Hadža i Mase Naja Hasanbegovića za dinara 75000 slovima sedamdeset pet hiljada dinara.
Na ove rokove, sada gotovo 9000 dinara, do 25. 12. 1924. godine 6000 dinara, do Savindana 1925. godine 15000 dinara.
Od marta do Đurđevdana kada bude Hadžu i Masi volja da im damo 50 ovaca sa jagnjadima i 2 vola iz šest volova da izaberu i 1 konja iz dva pa kojega hoće.
Na dalje iz Muftijevstva i Agrara dužan je Hadžo sa Masom izdati potrebita uvjerenja a drugi troškovi koji budu potrebiti spadaju na braću Šestoviće.“
Pored datuma 9. decembar 1924. godine na dokumentu se nalaze potpisi svjedoka: Osman Didarević, Vaso D. Grujičić, Bešir (prezime nečitko) i Ragib Strujić pod A. Dizdarević.
Sa desne strane i na dnu su potpisi kupaca i prodavaca zemlje.
Drugi dokument je priznanica o isplati novca 24. decembra 1924. godine, odnosno isplata sledeće rate prije dogovorenog datuma.
Da li je održiva optužba istoričara Rastodera da su preci današnjeg stanovništva Vraneške doline do imanja dolazili „budzašto“, iz ovakvih i sličnih dokumenata se može utvrđivati.
Poslije takvog postupka, odnosno, kroz njihovo sagledanje i analizu, zaključak se tek tada može izvesti.
muslimani treba da prestanu saradjivati sa okupatorima, neka se sjete da zive sa srbima, ne njemcima i amerikancima.
ja mislim da ce im svakog puta biti gore jer su dokazani izdajnici.
A ti si, Srbine, dokazani muslimanski “prijatelj”!!! Da te pitam, ako ne sarađuješ sa neprijateljem jel se to zove izdaja? Istina je da muslimani žive pored Srba koji ih dokazano žele “etnički” sredit i treba da budu budale pa da im bezrezervno vjeruju.Razumije se da ima poštenih Srba ali takvi kao ti su primjerak Srbina kojem ne bih smio povjerit ni kučku na čuvanje a kamo li život.
„Ja Rade Šestović sa braćom za dolje navedeno kupismo imanje Hadža i Mase Naja Hasanbegovića za dinara 75000 slovima sedamdeset pet hiljada dinara. – Kupovali su ljudi i krvavo plaćali!
Kosta,Kosta, ne mlati bez veze! Zna se ko je krvavo platio!!!
Rastoder je mislio da nema nikakvih dokaza protiv onog što on piše i truje? malo se prešao!
“Rastoder…piše i truje”!? Očigledno ti iz Prijeloga si za to da se tih nekoliko stotina pobijenih “muva” zaboravi jer ih ne vrijedi pamtiti! Međutim, pamtiće ih ko i treba da ih pamti jer ko zaboravi svoju istoriju ponoviće mu se u još gorem obliku! Dokaz za to su ogromni još veći zločini 1943. u Pljevljima i 1995.u Srebrenici od strane velikosrba!
Rastoder zaključuje: „Muslimani iz tih krajeva počeli su mahom da sele u Tursku, prodajući imanja budzašto.“ – Laž! Evo sad Šerbu prilike da se kandiduje sa predsjednika Sandžaka sa sjeditem u Pljevljima… neka mu srce bude na mjestu! BRUKA!!!!
Neka neko iz sela Prijeloga raspita se kod starijih mjestana da li znaju kada je 1943.godine zarobljen jedan muslimanski civil i najvjerovatnije ubijen,posto se isti nikada nije vratio u obliznje selo sa desne strane lima.