Feljton: Kad su vakat kaljali insani – nekad i sad (XI dio)
Nema dokaza ko je ubio Boška Boškovića
U svom izlaganju na javnoj tribini istoričar Rastoder posle, kako kaže od strane istoriografije utvrđenog datuma događaja u Vranešu, tj. kako je on utvrdio noć 9. i 10. novembra, odbacujući stavove drugih istoričara da je datum noć 10. na 11. novembar, bez objašnjenja i dokaza već samo konstatacijom da to nije logično, nastavlja:
„Prethodno su 7. novembra 1924. godine crnogorski komiti ubili Boška Boškovića, načelnika kolašinskog okruga.“
Ko su crnogorski komiti koji su izvršili ubistvo se ne navodi, uz naravno materijalnu grešku koja je uslijedila da je Boško Bošković načelnik kolašinskog okruga. Jeste, ali bivši. U vrijeme ubistva Boško Bošković je bio inspektor Ministarstva unutrašnjih djela Kraljevine SHS za Crnu Goru, u penziji.
U predgovoru studije Rastoder potvrđuje ovaj svoj stav:
„Danas se pouzdano zna da su Boška Boškovića ubili kolašinski (rovačke komite), zna se i koji sveteći se zbog ubistva Petra Dulovića, koji je ubijen samo zato što je bio brat poznatog komite Todora Dulovića, inače pobratima ubica Boška Boškovića.“
Komiti na Brezi u Kolašinu 1918
Nekoliko strana kasnije u svom predgovoru, posle navedenog, istoričar Rastoder konačno otkriva i imena ubica:
„ …učesnici događaja decidno tvrde da su Boška Boškovića ubili crnogorski komiti Radoš i Drago Bulatović sveteći se za ubistvo brata crnogorskog komite Todora Dulovića koji je pobratim braće Bulatović.“
Ovo je, dakle, dovoljno da se “danas poudano zna“ da su ubice braća Bulatovići.
Panto Bogavac, jedan od učesnika događaja u Vranešu 1924. godine, u snimljenom razgovoru jednog broja učesnika sa generalom Danilom Jaukovićem 28. 8. 1973. godine u Mojkovcu, objavljenom u Rastoderovoj studiji, kaže:
„Druže generale, tačna je istina da kod Boška mrtva niko nije prije mene došao prvi. Ja sam tu čuvao buljuk koza i kad sam čuo da zapucaše puške, ču se povika, ja sam potrčao tamo. Boško se pored jednog šiba prevrnuo. Poslije vika – povika, dođoše drugi seljaci: šta bi, ko bi, ko ga ubi? Ubiše ga Turci. Ja odem za onu bukvu, vidim čaure iz italijanske puške. Ko ga ubi? Ubi ga Jusuf Mehonjić i Husein Bošković. Taj se glas pronio…“
Rastoder u ovom pasusu poslije riječi „bukvu“ stavlja fusnotu koja glasi:
„Autor je (Š. Rastoder, misli se na autora studije) u septembru 2011. godine obišao lokaciju na kojoj je ubijen Boško Bošković. Radi se o nepristupačnom, šumovitom, terenu na kojem nije teško bilo postaviti zasjedu a skoro nemoguće vidjeti onoga koji je u zasjedi.“
Na osnovu čega „učesnici decidno tvrde“ da su Boška Boškovića ubili Radoš i Drago Bulatovići?
Na osnovu čega se to „danas pouzdano zna“?
Kao prilog navešćemo i sledeća sjećanja učesnika događaja snimljena na istom razgovoru sa generalom Jaukovićem:
„Danilo Jauković: Kad ste vi otprilike saznali da su ga ubili Bulatović i ovaj Jelić, a ne Mehonjić i Bošković?
Svi u glas: Brzo posle njegove pogibije i događaja u Vranešu.
Panto Bogavac: Oni su ašili, ja sam ih pitao jesu li ga oni ubili, a oni su tvrdili da nijesu.
Nikola Jakšić: Kod mene su dolazili Drago i Radoš da se pravdaju kako oni nisu ubili Boška, ali oni lažu, te Turke siromahe pobismo prave – zdrave.“
(nastaviće se)
Od pocetka ovog feljtona je bio jedini cilj, da se dokaze pogresno pisanje,i kako nebi trebalo da se pise.
Medjutim kao i sve kod nas jave se ljudi sa svojim strastima i mrznjom da dokazu da su to bili Srbi.
Podjela na Srbe i Crnogorce tada nije bila to se barem zna Crnogorci kao nacija su rodjeni u dnevnom listu Borba bile su neke druge podjele,ali naucismo i jos ponesto posrbljeni Crnogorci ,nova rijec u novi jezik.
Ako shvatimo kako su nastali ovi novi Crngorci jos manje je mozemo prihvatit,il mozda ipak u nekoliko slucajeva mozemo.Evo recim ako se neko krstio prvi put u Grko katolickoj crkvi sto moze da se desi ovim nasim znastvenicima ,pa ga je iza toga Antonije ili Miras krstio takvi bi se mogi prozvati posrbljeni Crnogorci ,jer su im preci bili Srbi a oni eto svojim neznanjem ili voljom krstise se u Grkokatolickoj pa u Mirasici,tu se vec moze govoriti o posrbljenim Crnogorcima,ima nekih indicija da se Ranko tamo negdje tako krstio,za druge se to ne moze rci ili kriju svoje krstenje.
Zlocin se desio i niko razuman ga ne spori jedino treba razjasniti kao se desilo,izgleda da to Serbu nije uspjelo,a mozd mu je bilo stalo,ali slabe je saradnike imao.
A sto se tice Nolicice on je dobio porciju,tako da se sa nestrpljenjem ocekuje njegov sledeci znastveni rad.
Od tih Boskovica iz BP potice i ona rugoba i smrdara Draskovica, Dana…! Ko i Vuk Boskovic i ovaj sad minister vlasnik Pljevalja.
Uz Vukovica gradonacelnika svi dobro znaveni ko DPS il ti instant cetnici koji su pro vikenda isli u Bosnu i ubijali.. tamo je bahanalije pravio i Veljkan zvani tenkista.
U svakoj drzavi na svijetu oni bi biili i gonjeni pdn. procesuirani, ali posto su promenuli nacionalnost, sve su to na jedan pokvaren i podmukao nacin prebacili na teret nas- Srba.. iako se znalo da su krvci za SVE sto se desavalo tamo u tom kraju- oni jer su bili i ostali vlast.
Eno i brdo SMolovica iz Pv. koji podrzavaju gospodara im i glasaju kad kako uztreba..Piii!
Zalud vam je sva prica pogani lazljivi Srbi,znamo mi da ste vi sami palili svoje pogane crkve ,znamo mi da ste smisljeno sami sebi rezali vratove. Cak ste i kolektivna samoubistva izvrsavali samo da bi nas ocrnjeli. I to da smo vam djecu otimali i janjicare pravili i to lazete pasja mileti. Dokazace nas Nole,nasa uzdanica,dika nasa kakve nema na cijelom dunjaletu da ste prodavali vlastitu djecu samo da bi podvalu nama ucinili. Sve ce Nole dokazati,iskopace Nole iz najdublje jame da su sve ovo vase ujdurme i da ste sve ovo planski radili. Vlasi prokleti.
Evo kako je etnolog Andrija Jovićević 1911-te godine pisao u svojoj knjizi „Riječka nahija“ o „slavnim crnogorskim precima“ Novaka Adžića: „Latkovi sinovi bili su zlikovci i činili su Turcima svakojaka zla, zato beg naredi, da ih ubiju. Vukosav to dojavi ujacima, da bježe, pa i sam, kada beg s Turcima pođe, da one ubije, ukrade begu jednu skrinjicu s parama i uteče uz Sutorman sa ujacima. Kad su se vratili u Đinoviće, nasele se svi u Studenom Dolu, gdje se i Vukosav Adžić ostani. Od ukradenih para nije dao dijela ujacima, i oni i njihovo potomstvo za dugo su bili ijetki na Vukosava i njegovo potomstvo zbog toga. Možda su te pare i učinile, da se Vukosav ne povrati kod braće, da i njima ne dadne dijela. Od toga Vukosava vode porijeklo Adžići u Đinovićima i svi su se raselili iz Studenog Dola, kao i Latkovići; od ona tri brata u Pivi vode porijeklo Adžići u Pivi; a Adžića ima i kod Knina, koji su izostali tamo od onih koji se tamo iseliše. Ovo je moglo biti prije 180 god., jer Adžići broje do Vukosava 7 pasova.“
Zasto je ova tema uopste bitna bilo kome? Zna se da smo pobili turke, srusili im carstvo i protjerali ih i iz evrope. Bjazali su ka kokoske i juce i danas a sad se sile ponovo kad iza njih stoji nato.
Da su nam preci znali koliko su ove poturice otrovne i te preostale bi poslali u majku tursku.
Adile,kako ti mozes jednom Dimitriju,Nikoli,Dusanu,Milanu itd govorit da je „posrbljen„?Sram te bilo.To sto ti imas kompleks,i sto su se tvoji odrodili promjenom vjere od svoje nacije,i postali nesto nepoznato,to je tvoj problem.Ne mozes autohtono stanovnistvo Crne Gore nazivati posrbljenim,stanovnistvo koje je stvorilo Crnu Goru,kojom se vi najvise(uz nase komunisticke izrode) bucate.Ja mogu biti Crnogorac po svojoj drzavi,ali sam uvijek po etnosu Srbin(ne Srbijanac,no Srbin)kao sto su bili i moji stari vijekovima unazad.A tebe Adile bratski savetujem da ohladis malo usijanu glavu i ukljucis mozak.Nije lijepo ni da vas pravoslavci zovu poturice,jer vi nijeste krivi za proslost koja vam se desila
Niko se nije odrodio izborom nove vjere. Taj narod je i dalje ostao na svojim vjekovnim ognjištima baštineći samo novu vjeru islam. Dobar dio njih se danas osjećaju i izjašnjavaju kao Crnogorci. I vjruj, Zelenašu, veći su Crnogorci od tebe Srbina iz Crne Gore. Nijesu oni nikakvi poturice jer se nikad nijesu izjasnili da su Turci tj nijesu se nikad poturčili dok je kod pravoslavnih Crnogoraca koji se izjašnjavaju kao Srbi došlo očigledno u punom smislu riječi do posrbljavanja. Dakle da zaključimo. ovdje nema poturica ali zato ima dosta posrbica tipa ovog koji se piše kao Srbin ili Zelenaš. A to da su Turci bježali od vas kao kokoške je tvoj pusti san. Da ih nijesu savladale i prisilile evropske sile i propadanje same turske carevine iznutra ti bi bio gori od te tvoje kokoške.Međutim, danas posrbice ili tzv crbi prave Crnoj Gori ogromne smetnje da se stabilizuje kao samostalna država jer svim silama pokušavaju da je vrate u krilo Srbije kao srpski region ili dio planirane velike Srbije. U ime velike Srbije su u XX vijeku učinjeni ogromni zločini posebno prema muslimanima koje oni nazivaju turci.
Ti mene isproziva lijepo,iako pokusavam biti odmejeren,na provokacije vas podukljica i dukljanoida,moram grubo odgovoriti:Vasa cijena se vidi na primjeru Cetinja,dje se tovarni magarac kosta vise no jedan novopeceni dukljanin,koji vrjedi ka pola utovljena bravca.A o promjenama indentiteta,putesetviju od veljesrba do turbocrnogoraca,nase bruke i sramote,ne bih ovom prilikom.A ako si musliman,savjetujem te da bolje cutis,jer to sto su tvoji promjenili vjeru ne znaci da moras mrzeti svoje rodjake koji su ostali ono sto su bili tvoji preci-Srbi.
Evo kako se kockica po kockica; cigla po cigla otkriva tok zločina u Šahovićima. Ako se ovako nastavi neće ništa ostat tajna i ako su oni koji su krivi za zločin svim silama nastojali da svakog koji nešto o tome kaže ućutkaju. Nema te tajne koja zauvijek ostaje tajna. Sjetite se one priče „U cara Trojana kozje uši“. čobanin je iskopao rupu u zemlji i kazao tajnu. Nikla je zova od koje čobani napraviše frule koje su sviraje: „U cara Trojana kozje uši“.
…Bjelopoljski kraj i njegov dio – Gornji Vraneš bio je specifična sredina po mnogo čemu. Muslimani su bili povlašćeni od austro-ugarskog okupatora, jer su mu služili i stupali u njihovu policiju (šuckore) i sa Švabama počinili mnoga zlodjela. Težak zločin je i ubistvo sveštenika i prvog učitelja u Vranešu – Neša Joksimovića februara1916. godine. Tada su muslimanski odmetnici uz pomoć austro-ugarskih okupatora, na zvjerski način lišili života velikog prosvetitelja i slobodara Neša Joksimovića. Velika narodna skupština Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. na svom prvom zasjedanju, posmrtno je proglasila Neša Joksimovića za nacionalnog radnika.
Na Ceru 8. novembra 1924. godine je ubijen Boško Bošković . Bio je žrtva ondašnje separatističke politike. U istrazi je tražen njegov ubica, ali ne i organizator. Zato je ubistvo, kao političko, ostalo nerasvijetljeno. Ondašnji režim je to ubistvo pripisao muslimanima, čije su posljedice protjerivanje muslimanskog stanovništva iz Vraneša.
Eto, Mitke iz Podgorice (Još nijesam čuo da se u CG kaže Mitke već Mitko; Mitke se kaže u južnoj Srbiji) „uspio“ si da „naučno“ dokažeš opravdanost genocida u Šahovićima i Vraneškoj dolini. Stvarno ste vi Srbi čudo nad čudima kad počnete da izmišljate istoriju i štimujete je prema svojim potrebama i simpatijama. Samo jedna primjedba: da su Turci radili tako kako ti pričaš da su brojni kao Kinezi potpuno bi nestali i pod njihovom vlašću nebi pretekla ni jedna crkva. Kad su sve živo poturčavali i ubijali onog ko neće otkud sad ovoliki pravoslavni narod? Mitke, Mitke, nešto nije u redu s tobom. Pokvaren si,brate Mitke!
Od autora mr Petka Boškovića:
Do prve veće seobe srpskog stanovništva Vraneša došlo je prilikom turskog pohoda na Dalmaciju 1537. godine, kada je na Vraneš udarila velika vojska surovog sultana Selima F, koji je došao na mjesto Bajazita II 1512. godine. Poslije stravičnog i tragičnog obračuna sa muškim članovima porodice, naredio je Piri-paši ,,da sve crkve pretvori u džamije, da se zabrani hrišćanima javno vršenje vjerskih obreda po bogomoljama i da se pobiju svi koji ne pređu u islam“. Sultan je doznao da crkve i manastiri u Vranešu sijaju svom svojom svjetlošću, da su ukrašene zlatom i pokrivene olovom i da tamo nema raje. Naredio je da se u Vraneš pošalje kaznena eksnedicija. Tada je do temelja srušena Velika crkva u Pavinom Polju, poznata i po imenu crkva Ljuboviđa. Tada su izvršeni veliki zulumi nad srpskim stanovništvom, a ko je pretekao, masovno se iselio. Predanje kaže da je kolona izbjeglica bila dugačka pet do šest kilometara. Od tada je u Vranešu počela islamizacija, koja je vršena sve intezivnije tokom naredna tri vijeka. Znajući za nailazak kaznene ekspedicije, jeromonah Mardarije Joksimović sa manastirskom bratijom natovari šest konja crkvenih stvari i noću pobjegne. Tako je počelo masrvnije iseljavanje prema sjeveru u pravcu Podrinja, Šumadije i Kolubare. Neki su ostajali u okolini Prijepolja, Priboja i Nove Varoši, s nadom da će se vratiti u zavičaj.
Drugi put Vraneš je rušen i uništavan u pohodu Alipaše Stočevića, kada je izvršeno nezapamćeno nasilje nad srpskim stanovništvom u Vranešu. Tada je vršena nasilna islamizacija i narod se spašavao izbjeglištvom.
Treći veliki napad Turaka na Vraneš bio je 1821. godine, kada i na Moraču. Tada se iselio veliki dio stanovništva.
Najveća seoba srpskog stanovništva iz Vraneša u Vojvodinu bila je pod Arsenijem III Čarnojevićem 1690. godine. Ova seoba je uslovljena porazom austro-ugarske vojske u bici sa Turcima kod Kačanika, početkom januara 1690. godine. Vrhunac teškog stanja predstavljalo je totalno istrebljenje, jer srpski narod bio na strani Austro-Ugarske. Samog patrijarha Arsenija Turci su uhvatili i htjeli ga pogubiti da nije otkupljen zlatom. To preteško stanje natjeralo je patrijarha Čarnojevića da Srbe digne naustanak i dijelom i Arbanase koji se brzo širio. Tražena je pomoć od Rusije, ali su Turci došli do pisma iz Rusije Arseniju Čarnojeviću i poruke su propale. Nastupio je brzi preokret situcije na frontu, jer se austro-ugarska vojska morala brzo povući prema Beogradu, a sa njom i srpski ustanici i narod. Oko 100.000 Srba i nekoliko hiljada Arbanasa napustilo je svoja ognjišta i prešlo preko Save i Dunava u Vojvodinu i Mađarsku. Dio Srba iz Vraneša i Polimlja odselio je prema Vojvodini sa Arsenijem III Čarnojevićem.
Harun Crnovršanin u svojoj knjizi „Sinovi Sandžaka“ navodi činjenicu da se stanovnici sela Tomaševo žale kako ne mogu mirno da spavaju. Oni danas „čuju“ ezan iz temelja porušene džamije, a i muška djeca im se često rađaju kao bogalji.
Da li je „prokletstvo“ koje prati Tomaševce rezultat Božije kazne, ili griže savjesti koja se prenosi sa generacije na generaciju, ili možda i jednog i drugog, ne znamo, ali smo ubjeđeni da to ima veze sa događajima koji su se zbili u ovaj kraj u novemru daleke 1924.godine.
„posrbljeni crnogorci“, “ O genocidu u Sahovicima i Pavinom Polju“, „tamosnjim bosnjacima“, “ ovaj zlocin“
Adile, brate moj. Da li je u pitanju genocid ili zločin, odluči se!? Bošnjaci u sred Vraneša, znači da su došli iz Bosne u srpski Vraneš i okupirali ga? Ja mislim da je drugačije bilo. Vjerujem da su to naša braća Srbi, a tako su se i sami pisali, koji su prihvatili islam kao svoju vjeru. Bošnjaci i Crnogorci su nastali kasnije i upravo autor knjige koju pominješ je otac te nacije iako je i sam bio Srbin. Nisi uvjerljiv a bojim se ni dobronamjeran. Istina treba da nam je zajednički cilj. Prvo, u Vranešu su stradali nevini, a broj treba utvrditi. Braća Srbi dvije vjere su se pobili između sebe, tačnije pravoslavci su napali svoju braću Srbe islamske vjere i napravili zločin.
Evo vam malo informacija, da se informišete, posto je ovaj feljton napravljen sa namjerom da negira zločin u Sahovicima:
Sahovicka kapetanija se sastojala iz 4 opstine. U svim opstinama, izuzev Nedakusa, koje je bilo na lijevoj obali rijeke Lim, stanovnistvo je bilo bosnjacke nacionalnosti. Podsticani od velikosrpskih okupacionih vlasti, posrbljeni crnogorci su neprekidno trazili povoda da se obracunaju sa tamosnjim bosnjacima, stanovnicima tih opstina.
O genocidu u Sahovicima i Pavinom Polju skoro da niko nije smeo da pomene, a kamoli da napise ili objavi, u vrijeme SFRJ, ovaj zlocin se krio i zataskavao, o njemu ni danas mnogi ne znaju nista. Izuzetak cini pokojni Milovan Djilas koji je u svojoj knjizi „Bespravna zemlja“, prvi opisao Sahovicki pokolj ( Istragu poturica ). O tome da ovaj pokolj nije bio spontani cin krvne osvete, kako su ga srpska i crnogorska stampa opisivale, vec temeljito pripreman zlocin, govore mnoge cinjenice.
…
Prije nego sto je poceo napad na Sahovice i Pavino Polje (Vranes), izvrsena je opsezna priprema u organizacijskom smislu. U prilog tome govore i mnoga desavanja vezana za dogadjaj. Pouzdano se zna da je bilo organizovano oko 2 000 posrbljenih i dobro naoruzanih Crnogoraca iz Polja Kolasinskih, Kolasina i drugih mjesta, a na cijem celu su bili ugledni crnogorski funkcioneri kao: Nikola Djilas – penzionisani zandarmerijski major, Sekula Boskovic – rezervni major, Dimitrije Redzic – rezervni major i jos neki drugi prvaci na celu podivljalih plemena. Podrska im je data od bjelopoljskog poglavara Lazara Bogicevica, Milana Terica sefa finansijske uprave u B.Polju. Zatrazena su policijska pojacanja, koja su odmah stigla iz Pljevalja, Berana, Peci, a iz Pljevalja je bila pristigla cak i vojska.
Posrbljeni Crnogorci… Au! A da Vi niste „pobošnjačeni“ musliman? Ili Musliman? Ili, što je meni nekako najvjerovatnije, potomak islamizovanih Srba? Ili…
Te su godine Crnogorci bili Srbi. Potomci tih generacija su dijelom Srbi, dijelom (više) nisu. Tek, na Vašem mjestu, ja se ne bih bavio tuđim identitetom – morao bih da razmisim o svome. No, ja sam ja, Vi ste Vi – i dobro nam je tako, nije li?
E, sad – Srbi su ubijali Bošnjake 70 godina prije nego što je bošnjačka nacija prvi put pomenuta (a pomenuta je 1993., ako se dobro sjećam, a Vi me ispravite).
Knjiga Milovana Đilasa se zove „BESUDNA zemlja“.
Ne znam kakve su želje i namjere autora ovog feljtona, bar ne onoliko koliko sam siguran da poznajem želje i namjere g. Šerba Rastodera – pomenutom je gospodinu do istine o Vraneškoj dolini stalo taman onoliko koliko mu je bilo stalo kada je sliku Srba koje vješaju Austrijanci u Trebinju potpisao kao sliku Crnogoraca koje vješaju srpski vojnici nakon ujedinjenja.
No, autor feljtona ne negira zločin – takvo što mu se ne može pripisati,ma koliko zle volje čovjek pokazao.
U Šehovićima su ubijeni nevini ljudi i to se ne može opravdavati.
Mrtvima mir Božji i laka zemlja, za krivce pravda, za sve ostale istina, pa ma svijet propao.
A za Vas lično – au, prijatelju…Posrbljeni Crnogoci?! Mislim, stvarno…