Feljton: Kad su vakat kaljali insani – nekad i sad (XV dio)

Za Rastodera ni dokumenta nemaju vrijednost

U izlaganju na javnoj tribini istoričar Rastoder navodi dalje šta „raspoloživi izvori potvrđuju“.

Poslije kratkog opisa šta se dešavalo u Vranešu tog kobnog novembra 1924. godine konstatuje: „Poslije pokolja ostalo je da živi samo jedno muslimansko domaćinstvo, koje je prešlo u pravoslavlje.“
To je, po Rastoderu, utvrdila istoriografija.

Interesantno je da je kompletan ovaj dio izlaganja sa javne tribine, gdje Rastoder navodi šta raspoloživi izvori potvrđuju, samo kopiran i prenešen u studiju „Kad su vakat kaljali insani“, kao dio predgovora. U cijelom ovom dijelu koji se našao, dvije godine kasnije, u predgovoru studije izmijenjena je samo jedna riječ. Iako su ovom istoričaru kroz reagovanje ponuđeni i dokazi koji ukazuju da izrečena konstatacija nije tačna on je jednostavno zanemaruje i u predgovoru studije tvrdnju mijenja na sledeći način: „Poslije pokolja ostalo je da živi nekoliko muslimanskih domaćinstava od kojih je dio njih prešao u pravoslavlje.“

Koje su to porodice koje su prešle u pravoslavlje se ne navodi, ali jedno je jasno – ovim istoričar Rastoder uvećava optužbu i zločin, sada je dodato i pokrštavanje muslimana u Vraneškoj dolini.

Poslije tribine, na tekstove objavljene u Almanahu 45-46, 2009., reagovao je Milan Bulatović, profesor u penziji iz Bijelog Polja, i između ostalog ukazao da tvrdnja da je u Vranešu poslije 1924. godine ostalo samo jedno muslimansko domaćinstvo koje je prešlo u pravoslavlje, nije tačna i ponudio materijalne dokaze.
„Neoboriv dokaz da su Muslimani živjeli na području Vraneša i poslije 1924. godine, pružaju podaci iz knjige Rajka K. Medojevića „Pavino Polje i njegove škole“, Pegaz, Bijelo Polje 2005, 164-189. Autor navodi „da pripada velika zasluga supruzi učitelja Mašana Radovića, što su sačuvali upisnice škole u Pavinom Polju od 1921-1931. godine.“

U upisnicama se, pored drugih, nalaze imena učenika muslimanske vjeroispovijesti po školskim godinama, koje s razlogom navodimo, od 1924-1931. godine“, piše Milan Bulatović.
Zatim slijedi spisak učenika muslimanske vjeroispovijesti koji su pohađali pavinopoljsku školu od 1924. do 1931. godine.

Rastoder je u predgovoru studije odgovorio Bulatoviću:
„Suprotne tvrdnje iznosi Mileta Bulatović“, zatim citira pasus vezan za upisnice i konstatuje „Ne želeći da u bilo čemu osporavamo pravo na drugačije mišljenje, moramo primijetiti problematičnost argumentacije iz kojeg se izvodi stav. Naime, upisnice u školi se ispisuju na početku školske godine koja je počinjala više mjeseci ranije od događaja koji je uzrokovao iseljavanje, pa se one kao istorijski izvor mogu koristiti samo za činjenicu da je na početku školske godine u određeni razred bio upisan…….., ali ne mogu biti dokaz da je onaj koji je upisan sve vrijeme bio u školi ili u tom mjestu.“

Rastoder toliko uzima u obzir drugačije mišljenje da ne zna ni kako se zove autor pa ga naziva Mileta umjesto Milan. A odgovor je prava gimnastika.

Naime, Milan Bulatović je za Rastoderovu konstataciju da je poslije 1924. godine u Vranešu ostalo samo jedno muslimansko domaćinstvo koje je prešlo u pravoslavlje, samo ukazao da nije tačna i ponudio relevantne dokaze – upisnice koje pokazuju da su đaci muslimanske vjeroispovijesti upisivani u pavinopoljsku školu i školske 1930-31. godine, kao i svih prethodnih do 1924. Što znači da su neka muslimanska domaćinstva u tom periodu živjela u Vranešu, a nije ostala samo jedna porodica koja je prešla u pravoslavlje, kako tvrdi Rastoder.

Da je Rastoder bar napravio napor da dođe u posjed upisnica i uvaži ih, lako je mogao da utvrdi i sledeće: ako je određeni učenik upisan u školu npr. školske 1924-25. godine, da li je po upisnicama taj isti učenik upisan i u sledeći razred sledeće školske godine, jer školovanje ne traje jednu školsku godinu, a ne odbaciti ponuđene dokaze tvrdnjom: „pa se one kao istorijski izvor mogu koristiti samo za činjenicu da je na početku školske godine u određeni razred bio upisan…….., ali ne mogu biti dokaz da je onaj koji je upisan sve vrijeme bio u školi ili u tom mjestu“.

Dakle, upisnice mogu biti dokaz da je određeni učenik završio u tom mjestu školsku godinu, ako ga u sledećoj opet ima u upisnicama.

Ali, izgleda da se to ne uklapa u sliku događaja u Vranešu 1924. godine, kako je zamislio Šerbo Rastoder i odlučio da je istorijski i naučno prokaže.

(nastaviće se)