EKSLUZIVNO iz HERSONA: Jedini regionalni centar koga je zauzela ruska armija!

Piše: Igor Damjanović

Kada je 24. februara počeo rat između Rusije i Ukrajine oklopne kolone ruske armije iz pravca Krima upale su u Hersonsku oblast. Na tom frontu postigle su brz uspjeh, oblasna prestonica pala je poslije svega nekoliko dana.

Herson je i dalje jedini glavni grad nekog ukrajinskog regiona koga je do sada zauzela ruska vojska. Tragovi borbe vidljivi su tek na prilazima gradu, uništenih 20-ak oklopnih vozila i manji broj privrednih i stambenih objekata. Situacija u Hersonu danas je mirna i stabilna, bez obzira na povremena raketiranja grada od strane ukrajinske vojske. Novinari tokom obilaska grada nisu imali obavezu da nose pancire. Prvo što upada u oči na hersonskim ulicama su sveprisutni bilbordi u čast Dana pobjede 9. maja, čije je praznovanje u postmajdanskoj Ukrajini bilo zabranjeno.

Vlada u Kijevu za brz pad Hersona okrivila je lokalnu strukturu Službe bezbjednosti Ukrajine (SBU), čiji je vrh pobjegao iz grada još 24. februara. Vladimir Zelenski je zbog toga Sergeja Krivoručka, načelnika hersonske SBU lišio generalskog čina, dok je potpukovnik Igor Sadovkin, rukovodilac antiterorističkog centra SBU uhapšen pod optužbom za saradnju sa neprijateljem. Ipak, nameće se pitanje, koliko je logično da oficir tajne službe pobjegne iz grada u koji ulazi strana vojska sa kojom je sarađivao i dovede sebe u rizik da bude uhapšen i razotkriven.

Po zvaničnim podacima u Hersonu je do rata živjelo oko 300.000 stanovnika. Ipak, pitanje je koliko je zvanična statistika odgovarala realnom stanju. Pored subjektivnih procjena, zvaničnu statistiku u pitanje dovodi i odziv od svega 24% na lokalnim izborima održanim 2020. godine. Tri decenije ukrajinske nezavisnosti zbrisalo je gotovo svu industriju koja je u ovom gradu bila uspostavljena u vrijeme SSSR-a. Stoga, izvora egzistencije u samom gradu bilo je malo. Zbog toga je veliki broj stanovnika Hersonske oblasti nakon ukidanja EU viza za građane Ukrajine pohrlio na trbuhom za kruhom na Zapad, gdje su radili na crno za gotovo dvostruko manje plate od recimo Poljaka.

Gorepomenuti izbori pokazali su da su građani Hersona imali slabo povjerenje u centralnu vladu u Kijevu. Najviše glasova osvojile su dvije lokalne liste, treća je bila «Opoziciona platforma za život» Viktora Medvedečuka, dok je grupacija «Sluga Naroda» predsjednika Vladimira Zelenskog» osvojila samo 10% glasova. U drugom krugu izbora za gradonačelnika Igor Kolihaev pobijedio je Vladimira Saljda, koji se na funkciji gradonačelnika Hersona nalazio duže od decenije. Kolihaev je nakon ulaska ruske armije ostao lojalan vladi u Kijevu, dok je Saljdo od strane Rusa imenovan za prvog čovjeka «Hersonske oblasne vojno-civilne administracije».

Tokom boravka u Hersonu imali smo priliku da posjetimo 2 strateška objekta, vodovod i Kahovsku hidroelektranu, udaljenu 100-njak kilometara od grada. Ni vodovod, ni hidroelektrana uprkos vojnim dejstvima nijednog sekunda nisu obustavljali radni proces. Gotovo svi zaposleni u oba objekta su uglavnom ostali na radnim mjestima, uključujući i rukovodeće funkcije. U blizini elektrane protiču 2 za razvoj poljoprivrede važna kanala Kahovski i Sjevernokrimski, koji nakon referenduma na susjednom poluostrvu 2014. bio zatvoren. To je dovelo do problema sa vodosnadbijevanjem gradova na jugu Krima, Krasnoperikopska i Džankoja, te onemogućilo poljoprivrednu proizvodnju u okolini. Ulaskom ruske armije u Hersonsku oblast voda je ponovo potekla Sjevernokrimskim kanalom.

U Hersonu gradski prevoz funkcioniše na sličnom nivou kao i prije rata. To nam je saopšteno u gradskom trolejbusnom depou, koji smo takođe imali prilike da posjetimo. Razgovarali smo i sa privremenim gradonačelnikom Aleksandrom Kobcem, bivšim operativcem KGB-a i kasnije, nakon nezavisnosti Ukrajine, SBU.

«Sa svojim saradnicima se trudim da olakšam život građanima, koji sa jedne teško dolaze do svojih penzija i plata, a sa druge zbog rata porasle su cijene osnovih životnih namirnica» – ispričao nam je Kobec i dodao da planiraju građane rasterete obaveza plaćanja za komunalne usluge, posebno gasa i struje, za koje je kako kaže «predviđeno smanjenje cijena do 60%».

Optužbe vlade u Kijevu da lokalna administracija «pomaže u odvoženju žita u Rusiju» Kobec je odbacio kao «totalne besmislice i laži» i negirao da žito iz Hersona uopšte odlazi u Rusiju. «Sve što vidite u ovom gradu napravljeno je za vrijeme SSSR-a. Za 30 godina nezavisnosti oni koju su upravljali Ukrajinom nisu bili u stanju ni da organizuju elementarnu preradu sirovina, kao što su žitarice i metal» – navodi gradonačelnik Hersona i dodaje da je «ekomoski pogubno bilo izvoziti sirovine, jer se tako značajna dodatna vrijednost koja je mogla biti stvorena u Ukrajini odlila se u džepove stranaca».

Strateški značaj Hersona prevazilazi njegove ekonomske potencijale i nema sumnje da Rusija neće dobrovoljno odustati od kontrole nad gradom i cjelokupnom oblasti. Kontrolom Hersona zaokružilo bi se krimsko pitanje, ne samo vodosnadbijevanje, već i kopnena veza poluostrva sa Rusijom. Putni pravac od ruske granice sa Donjeckom oblasti do Krima, dug oko 850 kilometara pod potpunom je kontrolom ruske armije. Upravo tu trasu Donjeck – Mariupolj – Berdjansk i Melitopolj (Zaporožska oblast) –Herson – Krim prošli smo na ovoj presturi.

Herson, grad čija je infrastruktura potpuno sačuvana i u kome život teče normalno suprotan je primjer od razorenog Mariupolja. Stanovnici Mariupolja, sa kojima sam prije mjesec dana razgovarao navodili su upravo primjer Hersona i postavljali pitanje koliko je bila čovječna odluka ukrajinske armije da odbranu organizuju iz gradskog jezgra i fabričkih kompleksa na obodu.

Izvor: Alo