I dok jedni tvrde da je srpski general Ratko Mladić Iz haškog tribunala otišao pravo u legendu, drugi žale što drugostepena presuda nije rezultirala usvajanjem tužilačkih zahtjeva da se Mladiću „pripišu“ zločini genocida i u nekim drugim mjestima, a ne samo u Srebrenici.

Građanski rat u bivšoj Jugoslaviji iznjedrio je mnoge heroje i zločince. Zločinci su uvijek iz redova „onih drugih“ dok su heroji po pravilu pripadnici „mog naroda“.

U tom smislu treba posmatrati i pravosnažnu presudu generalu Ratku Mladiću. On je već šesti Srbin osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Takvih presuda nije bilo protiv Hrvata i Muslimana. Mnogi njihovi prvaci su, iako prvostepeno optuženi na dugogodišnje zatvorske kazne, u drugostepenom postupku, odlukom Tribunala  oslobođeni. Jedan od njih je i hrvatski general Ante Gotovina, te muslimanski i albanski ratni komandanti  Naser Orić i Ramuš Haradinaj. Oni su kao slobodni građani mogli da posmatraju izricanje presude srpskom komandantu, dok su u međuvremenu srpski vojni i politički lideri  osuđeni na ukupno 1138 godina zatvora.

Građani Srbije i Republike Srpske, gotovo bez izuzetka, ubijeđeni su da je ovo još jedna u nizu presuda protiv srpskog naroda i da je njihov ratni komandant, general Ratko Mladić, ustvari heroj, nepravedno optužen pred haškim tribunalom. Za Bošnjake i pripadnike drugih naroda on je zločinac koji je dobio zasluženu kaznu za djela koja mu se stavljaju na teret. Po njima je kazna doživotnog zatvora, iako nije bila jednoglasna od strane Sudskog vijeća,  najmanje što je Mladić zaslužio, zbog stradanja hiljada muslimana tokom jula 1995. godine u Srebrenici, što je Tribunal u Hagu okarakterisao kao „zločin genocida“. Mala utjeha Srbima je što je predsjednica petočlanog Sudskog Vijeća Prisca Matimba Nyambe iz Zambije, u svim tačkama optužnice izdvojila svoje mišljenje, ne slažući se sa kvalifikacijom djela.

Iako je u presudi Žalbenog vijeća Mehanizma za međunarodne krivične sudove ( MICT ) jasno istaknuta „individualna odgovornost generala Mladića za zločine, genocid i nehumano postupanje prema pripadnicima muslimanskih vojnih formacija i civila u enklavi Srebrenica“, Srbi su ubijeđeni da je presuda politički motivisana od strane onih sa Zapada koji su im namijenili ulogu „remetilačkog faktora“ na Balkanu.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, ne krije sumnju u dobre namjere onih koji su istog dana zakazali izricanje drugostepene presude generalu Mladiću i sjednicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, ali da je „uprkos selektivnoj pravdi Haškog tribunala Srbija okrenuta budućnosti, a ne prošlosti“.

Hrvatska i BiH pozdavile pesudu Mladiću

Predstavinik BiH pri UN Sven Alkalaj je istakao je da su zadovoljni konačnom presudom, jer je Ratko Mladić „najveći krvnik na Balkanu„, te zahvalio Savetu bezbjednosti što je konačno „pravda zadovoljena„.Ostaje nejasno u čije ime je govorio Alkalaj, budući da nije imao saglasnost Republike Srpske za takav stav. Naime, predsjedavajući Predsjedništva BiH, Miload Dodik je čak naglasio da je „nepravedna presuda Mladića odvela direktno u legendu“. To je stav koji bez izuzetka dijele i vladajuće i opozicione stanke u Republici Srpskoj, što je rijetko viđena situacija.

I hrvatski predstavnik u UN Ivan Šimonović se, takođe, pozitivno izjasnio o presudi, naglašaavajući „da je pravda uvek dostižna, te da je uvijek jasno ko je bio đavo„, aludirajući na nekadašnjeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića. Za okvir zločina koji su počinjeni na BiH, Kosovu i Hrvatskoj današnja presuda je pružila pravdu nekim od Mladićevih žrtava – rekao je predstavnik Hrvatske.

Da li je pravda zadovoljena? Da li je pesuda Mladiću približila stavove o našim i njihovim zločincima? Da li je Balkan sada bliži pomirenju i okretanju budućnosti? Sve su to pitanja na koja nema odgovora. Ustvari, nije teško zaključiti da je odgovor negativan i da je ovo bila samo još jedna stranica u ružnoj balkanskoj stvarnosti koja nikako da postane prošlost.

Izvor: https://de.rt.com/europa/118884-zwei-gesichter-der-haager-un-gerechtigkeit/

Autor: Marinko UČUR