Duh Ljuba Čupića u lancima menadžera kapitalizma

Lik revolucionara Ljuba Čupića se, poput groma iz vedra neba, pojavio na prošlim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori. Dobivši komercijalnu formu, Čupić je postao lajt- motiv u govorima domaće buržoazije i vatrenih promotera kapitalizma.

Da je to tako, svjedočile su riječi odlazećeg premijera Crne Gore, koji je na konvenciji svoje stranke u Nikšiću rekao sledeće: “Zar iko ozbiljan može i pretpostaviti da bi Nikšić mogao dati podršku ideološkim potomcima onih koji su hapsili i strijeljali Ljuba Ćupića.”

Time je poštovanom pubilikumu lider vladajuće partije otvoreno rekao da su on i njegova partija- „ideološki potomci Ljuba Čupića“.

Na drugoj strani, znamo da su ideološki potomci Ljuba Čupića izašli kao pobjednici iz Drugog svjetskog rata i, u skladu sa svojom ideologijom- izvršili konfiksaciju kompletne imovine imućnih ljudi.

U toj paraleli vidimo očigledni apsurd u poruci iz govora odlazećeg premijera! Jer, da bi sebe tretirao „ideološkim potomkom Ljuba Čupića“, odlazeći premijer i šef vladajuće partije treba da se politički zalaže za konfikaciju imovine onog društvenog sloja kojem i sam pripada, te da suvišnu imovinu prevede u državnu svojinu!

Ako to ne želi, ili želi samo u jednom slučaju- kada se radi o “šampionu demokratije, koji lunja po Platonovim pećinama”- tada on nije sledbenik ideologije Ljuba Čupića?

Elem, treba li podsjetiti da je Ljubo Čupić živio i postradao u vremenu- kada su njegove partijske kolege u tzv. “Lijevim skretanjim” brutalno likvidirale imućnije domaćine, čija je imovina potom konfiskovana?

Zbilja, gdje tada, u rasponu- od primjera likvidacije imućnih domaćinstava u “Lijevim skretanjima” do poslijeratne konfiskacije imovine bogatijih građana- vidi sebe politička buržoazna kvazielita, koja danas govori o svojoj ideološkoj ljubavi prema revolucionarima prošlih vremena?

Dakako, ne sporim da se likovi revolucionara mogu izgravirati na jahti, Bentliju ili Maseratiju, istetovirati na zadnjici starleta koje su ljubavnice šeika, ali odgovorno primjećujem da je to- apsurd!

Da li bi drugovi željeli da Crnu Goru zaviju u crno?

Možete li uopšte zamisliti situaciju da se iz prošlosti pojave Ljubovi drugovi iz „Lijevih skretanja“- i sa svojim grupama upadaju u kuće imućne oligarhije današnje Crne Gore?

Možete li pretpostaviti- šta bi se desilo da su na dotičnu konvenciju vladajuće partije u Nikšiću, sa svojim bataljonima- banuli šefovi Ljuba Čupića- Sava Kovačević i Radoje Dakić, sve sa Dragicom Pravicom pride? I to razgoropađeno, sa idejama iz „Lijevih skretanja“ koja su imala jasan ideološki sud i izvijesni završetak? Zaista, šta bi se desilo?

Naravno da nije baš jasno šta bi se desilo jer za takve odrede, koji se danas nazivaju teroristima, postoji protivteg u vidu: telohranitelja, SAJ- ovaca, policijaca- sve u četiri pojasa obezbijeđenja.

Doduše, u političkom smislu je jasno šta bi bilo, ma šta se na terenu desilo. Recimo, ne bi se više trg i ulice u Nikšiću zvale po vođama revolucije- koji su sudili kapitalistima po kratkom postupku, a Dragica ovjeravala presudu i tjerala narod da pjeva i igra kolo.

Premijer Crne Gore bi odmah preko TV Pink M optužio sve svoje političke oponente za terorizam, a premijer Srbije primjetio elemente inostranosti.

Specijalni državni tužilac Crne Gore bi, poslije kraće istrage, rekao javnosti sledeće: ”Bio je planiran užas do sada neviđen. Crnu Goru su hteli da zaviju u crno kao nikada u njenoj istoriji.”

Predsjednik Crne Gore bi opservirao pojavu Ljubove grupe iz Lijevih skretanja ovako: “Očigledno je da se, uz pomoć te grupe, Crna Gora željela pretvoriti u jedno anarhično i haotično društvo, koje će uz brojne žrtve biti označeno kao prostor na mapi Evrope koji je haotičan, anarhičan i nestabilan… Mogu da kažem da je država pokazala sposobnost da zaštiti građane, da je pokazala da terorizam ovdje ne može da prođe.”

Poslije toga bi pohvalio rad specijalnog tužioca, ovim riječima: “Dakle, Crnoj Gori nije samo Bog pomogao, kako je rekao tužilac, mada je i on dosta imao udjela sigurno, ali pomogli su i oni koji su shvatili da našem društvu i državi treba pomoć kako se ne bi pretvorila u jedno haotično stanje i da se, kako je to tužilac rekao, zavije u crno, što bi definitivno bilo, nakon Drugog svjetskog rata najtragičnije vrijeme Crne Gore”!

Crna Gora je mjesto krupnih apsurda, kojima kraja nema. Kao i u nedavnom providno- režiranom puču sa raspalim scenarijem, gdje „teroristički vođa Aleksandar Sinđelić“ umjesto da bježi put Rusije, “gdje vode pipci”, dobrovoljno bježi tužiocima u Podgoricu.

Pa da advokat Goran Rodić, apsolutno začuđen, preko TV ekrana kaže javnosti: “Neki događaji, kao što su dobrovoljni dolazak Aleksandra Sinđelića u Crnu Goru, su rariteti sigurno kada je u pitanju terorizam. Od Baden Majnkofa i Crvenih Brigada se ne sjećam takvog slučaja?!”

Vješala za građansko korišćenje naprave

Elem, da ne bi priča bila u pretpostavkama, iako su one realne jer imaju jasan logički spoj, postoje i neki čudesni primjeri iz svakodnevnog političkog života Crne Gore.
Naime, neosporno je da revolucionar i narodni heroj Ljubo Čupić ima mnogo fanova u sadašnjem, realnom vremenu. Ima mnogo grupa koje čuvaju lik toga revolucionara u svojim srcima, a jedna od njih je i NVO Alternativa Crna Gora iz Nikšića.

To je grupa nezaposlenih i obrazovanih mladih ljudi, ljevičarskih ideja, koji su danima i mjesecima stojali ispred zdanja Skupštine opštine Nikšić, mirno protestujući zbog pretvaranja grada u ekonomsku ruševinu i prostor neizmjernog beznađa.

Jednom su pojačali protest perfomansom gdje su postavili vješala na jedno drvo u centru grada, i objasnili smisao akcije ovako: “ Cilj performansa je da pokažemo građanima da imaju samo tri izbora – da iskoriste ovu napravu, pobjegnu iz zemlje ili da stanu sa nama i da se bore. Vrijeme je da se konačno svi suočimo sa sobom i napravimo izbor!“

Nikšićka Komunalna policija se pojavila devet minuta nakon postavljanja vješala i odlučila – „vješala moraju da se ruše“, jer su inicijatori perfomansa “uzurpirali drvo ispred opštine a nemaju za to odobrenje”.

Članovi Alternative su sledeći perfomans napravili ispred glavne kapije, prijavnice, Kazneno- popravnog doma u Spužu i uplatili 10 eura visokom funcioneru vladajuće partije Svetozaru Maroviću, koji se u zatvoru nalazio zbog milionske pronevjere državnog novca.

Povodom toga događaja, Alternativci su prisutnim medijima objasnili povod akcije: ”Slučajno smo se okupili i došli da damo skroman doprinos čovjeku koga su svi zaboravili. Uplatili smo koliko imamo, nije to nekakva cifra, 10 eura, nemamo više. Da imamo, dali bi da mu se nađe. Može to i da podijeli sa familijom, pošto ih ima više unutra.”

Zatim su se osvrnuli i na suštinu perfomansa, rekavši sledeće: ”Nas iz Alternative zanima šta će biti sa njegovim parama- za koje se sumnjiči da ih je nelegalno zaradio. Svi pričaju o njegovoj krivici, a niko ne pominje gdje će da ide novac koji je on nezakonito zaradio. Ne zna se da li će da vrate građanima, državi ili će novac ostati kod Marovića.”
Odgovor na to pitanje su dobili sjutradan kada su mediji javili: “Članovi nevladine organizacije Alternativa Veselin Savić i Vesko Pejak uhapšeni su juče, nakon što su na prijavnici spuškog zatvora pritvoreniku Svetozaru Maroviću uplatili 10 eura.”

Milovača za Paja Pozitivnog, histerija režima

Ipak, grupa Alternativa je uradila jedan perfomans poslije kojeg su postali meta za odstrijel režimskih medija i stranaka.

Naime, poslije odluke Paja Nejakog, lidera opozicione partije PCG, da onemogući pad vlade Mila Đukanovića, Alternativci su otišli u Podgoricu i ispred stana dotičnog političara ostavili na poklon bocu lozove rakije „Milovače“, ogledalce i stih iz Biblije. Javnost je sama trebala da zaključi o čemu perfomans govori.

Elem, kako je javnost sa grohotom ocijenila da se radi o kritici nedoličnog ponašanja opozicionog političara Pajovića, medijski napad režima je otpočeo žestoko.

Vladajuća partija je tu akciju okarakterisala “kao podmukao način zastrašivanja i ugrožavanja”, tvrdeći da je porodica političara Pajovića- bila “žrtva jeftinog politikantskog osvetništva” i – “crtanja meta”, te pozvala da “nadležni državni organi, prije svega Tužilaštvo i Uprava policije, pravovremeno i profesionalno odreaguju, kako se ovakve situacije ne bi ponavljale”.

Liberalna partija je u perfomansu vidjela “fašizam” i “militarizam”, i reagovala ovako: „Liberalna partija duže vrijeme upozorava da fašizacija i anarhija u crnogorskom društvu sve više uzimaju maha. Legitimisanje nasilja, agresije i militarizma kao sredstva političke borbe vrlo je opasno i počinje direktno da ugrožava građane i njihove predstavnike i obračunava se sa svima koji su drugačiji.”

Crnogorska demokratska unija je preko funkcionera Dragana Ivančevića tražila “hitno i neodložno procesuiranje od strane tužilaštva”, naglasila potrebu za obračunom sa “nalogodavcima NVO Alternativa”, objasnivši to ovako: “Oni koji treba da odgovaraju zbog ove prljave rabote su, prije svih, njeni inspiratori i nalogodavci. Krivi su oni, koji u svojoj mržnji i bijesu, ne prezaju od podsticanja na javni linč i izopštenje onih koji imaju i brane svoje političke stavove.”

Ocijenivši da je perfomans Alternative “napad i javni linč, koji promovišu i podstiču i neki mediji”, CDU je zaključila: “S druge strane, prema onima koji su naručili i poslali te momke osjećamo žaljenje i prezir. Red je da svi nabrojani potegnu iz boce koja je podmetnuta pred vrata porodice Pajović i da nazdrave svojoj hrabrosti i poštenju!”

Portal CdM se na ovu priču nadovezao “razotkrivanjem naredbodavaca”, istakavši: “Organizaciju ,,Alternativa Crna Gora“ vodi Vesko Pejak i poznati su po bliskim vezama sa Demokratskim frontom i zalaganjima za vojnu neutralnost Crne Gore”, iako je svima poznato da Alternativa i DF nemaju nikakvih međusobnih veza.

Dakle, optužbe od strane režima su sijevale prema Alternativi u histeričnom vidu, a potom standardno prevođene i na političke protivnike u vidu DF, koji nisu imali nikakve veze s tom akcijom.

Kako je režim urlao: “Nek’ visi Pedro!”- to je reagovala i policija.

Hajka nosi nemir i strast, dobija- ironiju i sarkazam

Poslije hajke, desilo se hapšenje članova dotične NVO Alternativa i davanje izjava policiji. Kao odgovor režimskim huškanjima na linč, članovi Alternative su policiji dali izjave prožete ironijom i sarkazmom.

Recimo, mediji su prenijeli da je “član nevladine organizacije Alternativa Vesko Pejak dao je izjavu u Centru bezbjednosti Nikšić- gdje je policijskom službeniku kazao da se par dana prije izglasavanja povjerenja Vladi Crne Gore kod njega javio unutrašnji nemir da će Vlada koja je vladala 27 godina izgubiti povjerenje.”

Izjava dalje ide ovako: „Taj nemir je eskalirao do te mjere da sam uzimao ljekove za smirenje i razmišljao da se konsultujem s psihologom. Primjetio sam da se kod još nekih članova Alternative javlja isti nemir. Sve je to trajalo do dana izglasavanja povjerenja Vladi Crne Gore, kad su Pozitivna Crna Gora i njen lider Darko Pajović izglasali povjerenje istoj.

Od toga trenutka nama je laknulo, kako meni tako i ostalim članovima Alternative. Bezbjednost Crne Gore bila je sačuvana. Da bi se na pravi način zahvalili Pozitivnoj i njenom lideru Darku Pajoviću odlučili smo da odemo na čestitku na njegovu adresu stanovanja. Većinu članova Alternative čine mladi ljudi bez posla, pa samim tim i bez finansijskih mogućnosti da kupe neki adekvatan poklon. Zato smo odlučili da kao poklon odesemo bocu domaće rakije, zvane u društvu „Milovača“ i poklon- ogledalo na čijoj pozadini sam napisao moj omiljeni stih iz Biblije“.

Ovakvo obrazloženje članova Alternative je izluđelo režimske medije. Portal CdM u utorak, 16. februara 2016., u revoltu zbog toga što proces suđenja ne ide po planu, objavio udarni naslov: “Ne shvataju težinu prekršaja: Alternativci dali izjavu, tvrde da je sve običaj!”

Taj portal je optužio člana Alternative Bojana Đurovića ovako: “Sudeći po tome šta je izjavio, ova NVO nije ozbiljno shvatila težinu prekršaja”.

Navodeći da je “Đurović, između ostalog, u policiji kazao da je kucanje na vrata Pajovića crnogorski običaj, te da iza performansa ne stoje bilo kakve strane sile kao što su Rusija ili neke druge, niti politički subjekti koji egzistiraju van granica Crne Gore, tipa stranke Vojislava Koštunice”, portal je u cjelosti prenio izjavu Đurovića, u kojoj figuriše i sledeći dio ispovijedi:

“Kao bivši glasač Pozitivne Crne Gore, a sada član grupe građana „Alternativa“ vidno uznemiren zbog mogućnosti izglasavanja nepovjerenja Vladi Crne Gore bio sam nezadovoljan zbog posledica koje bi mogle nastati ukoliko Vlada ne opstane.

Tada sam se i uplašio da se ne ponovi 1918. godina, a za koju svi dobro znamo šta se dešavalo. Nakon saznanja da je Pozitivna Crna Gora izglasala povjerenje Vladi Crne Gore, a kao njen bivši glasač, bio sam presretan pa sam zajedno sa svojim kolegama iz grupe Alternativa odlučio da za takav čin dođem na čestitku predsjedniku partije gospodinu Pajović Darku.

Čestitka je stari crnogorski običaj i tom prilikom smo za čestitku odabrali bocu domaće rakije, u društvu nazvana „Milovača“ kao i jedno ogledalo na čijoj je pozadini Vesko Pejak napisao poruku za gospodina Pajovića, a mislim da se radilo o citatu iz Biblije.

Nakon što smo izašli iz zgrade gdje živi Pajović- otišli smo do obližnjeg kafića, nakon čega smo se vratili u Nikšić svojim kućama. Napominjem da iza ovoga ne stoje bilo kakve strane sile kao što su Rusija ili neke druge, niti politički subjekti koji egzistiraju van granica Crne Gore, tipa stranke Vojislava Koštunice.”

Ovako koncipiranim perfomansom, a posebno načinom odbrane, Alternativa je dovela režimske medije i vazalne režimske stranke do nivoa da im se cijela javnost smije. To je bio još jedan dokaz da se hajka može razbiti pred talentom progonjenih, i pretvariti u smjehotresni spektakl.

Civilizacijska ništavnost vladajuće kvazielite

Da li treba, poslije svega, opaziti da je vladajuća partija, skupa sa vazalnim strankama i režimskim medijima, prilikom perfomansa NVO Alternativa koristila isti jezik hajke i iste etikete kao i u slučaju nedavnog režiranog puča, čiji se jadni teroristički scenario raspao- a akteri ispali smiješni.

Odnosom prema Alternativi, režim je pokazao i svoj odnos prema Ljubu Čupiću i njegovim fanovima. To što Alternativa traži socijalnu pravdu, „eksproprijaciju eksproprijatora“, spada u domen političke ideje koja ima pravo na postojanje.
Osim toga, Alternativci, kao fanovi revolucionara Čupića- u svojim akcijama ne nose vatreno oružje, kao što su nosili Čupićevi partizani, niti terorističke praćke i žilete- koje je nedavno pokazao specijalni državani tužilac Katnić, već: ideju, perfomans, ironiju i sarkazam.

Poslije svega, mora se zaključiti da vladajuća partija sa revolucionarom Ljubom Čupićem nema dodirnih tačaka. Dakako, osim ako ne računamo politički biznis plan DPS-a, gdje Čupić figuriše kao produkt kapitalizma planiran za prostore marketinga.

Sve je to što režim radi je ludo i nezaboravno, pravo pozorište, ali moram primjetiti da taj apsurd nije potreban društvu.

Pogotovo ne u vidu- potrebe za proizvodnjom konflikata na temelju civilizacijske ništavnosti manipulacija vladajuće kvazielite.