Devetnaest godina

Piše: Batrić Babović

Devetnaest godina crnogorske nezavisnosti prošlo je kao devetnaest sekundi nekog običnog dana. Moj stric bio je jedan od najglasnijih pobornika crnogorskog samostalnog ishoda na političku scenu gdje stoluju evropske i neevropske zemlje. Prije par mjeseci govorio je mom mlađem bratu koji nije glasao na referendumu 2006.godine jer živi u Beogradu, da će Crnogorci uskoro doživjeti sudbinu Aboridžina. Jezički let za crnogorsku paralelu do predaleke Australije nije mu baš potreban, jer ima mogućnost da misao spusti na ravno polje s onu stranu Smiljevice, pa da na usudu tog naroda kome i sam podsvjesno pripada izgradi isti nivo sudbine za svoj politički narativ. On to ne čini iz njemu znanih razloga. A razloga je bezbroj! Imena su mrska!

****

Ernest Hemingvej napisao je roman “Za kim zvona zvone”. Hemingvej me podsjeća na Španiju koja nikad nije umrla. General Franko podigao je spomenik svim poginulim borcima za Španiju. Devetnaest godina kasnije u Crnoj Gori žive majski rovovi iz 2006.godine. Niko ne postavlja pitanje za kim zvona zvone? Možda je mnogima odavno odzvonilo. Gdje su Džordani, Anselmi i Marije? Ljubav oslobađa od svih demona.

****

Vidim bistro taj davni 21.05.2006.godine. Zatekao sam se u svom zavičaju zbog glasanja na referendumu. Mom dedi baš tog dana pukao je čir na želucu. Njegov sin-moj stric bio je na glasačkom mjestu čuvajući tadašnji tren za evropsku budućnost Crne Gore. Došao je u bolnicu čim je čuo šta se desilo. Sa hirurgom koji je bio dežuran tog dana ušao sam u operacionu salu, jer su sve kolege osim njega bile na referendumskim biralištima kao čuvari kutija ispred političkih blokova. Nakon završene operacije, stric je zagrlio hirurga i mene. Podjele su propale. Stric i deda nisu dijeliti iste referendumske vrijednosti. Pokojni hirurg i moja malenkost bili smo u istom referendumskom taboru. Sve je jasno.

****

Eho onih stričevih riječi o sudbini Crnogoraca još uvijek odzvanja u mom umu. Australija sa Okeanijama nikad dosta! Ima li nas istih a raznoimenih u Crnoj Gori? Brat je mio ko god bio!

****

Talum je dobio odbrambeni zid od poplava. Lim je vjekovima činio čuda. Hareme su spasene. Staze mog djetinjstva kojima sam godinama išao u osnovnu školu. Pješke. Danas ne sretam đake na istim stazama. Sa stričevima ne razgovaram na tu temu. Od porađaone postala je bijela kuga. Staza mog djetinjstva.

****

Na prste se mogu nabrojati događaji koji su obilježili epohu. Ustav iz 2007 godine, jednostrano priznanje južne srpske pokrajine 2008 godine, ulazak u NATO 2017 godine…. Mora se primijetiti da se pred svaku turističku sezonu pokrenu rekonstrukcije regionalnih i magistralnih puteva. Još da se Jelovica olabari pa da svi odahnemo. UAE. Spas za sve nas!

****

Ambicija da se svi aktivno bave politikom nigdje nije tako jaka kao u Crnoj Gori. Akademski tigar od milošte zovu Crnu Goru u našem neposrednom okruženju. Priča se da imamo najveći broj visokoobrazovanih ljudi sa enormnim brojem fakultetskih diploma. Imamo svega u izobilju. Imamo li sebe? Imamo li snagu za androide i novo doba u koje vučemo vagone starih neznanja i nesuglasica sa sobom?

****

Evropska Unija majka je snalažljivih Crnogoraca. Kopenhagen je majka za sve Vasojeviće. Planira se upućivanje specijalne radne grupe koja bi ispitala koji to faktori životne sredine spajaju Andrijevicu i Berane sa jedne i Kopenhagen sa druge strane. Amerika nema Lovćen, Berane…. Kojekude moj strašni usude…

****

Staza koja vodi od moje zavičajne kuće prema mjestu zvanom Šer( skraćenica od Šeher) zarasla je u šiblje i korov. Na putu imaju tri kuće u kojima noću gori upaljeno svijetlo. Srednja starosna dob domaćina viša je od 70 godina. Dio puta je asfaltiran a dio nije. Selo spava. Najljepša riječ za najteže stanje!

****

Tolkinovog “Gospodara prstenova” zatekao sam na stolu ispred jedne kuće u mom zavičaju. U unutrašnjosti kuće tražeći domaćina naišao sam na dva upaljena televizijska ekrana. U dvije zidom odvojene sobe. Na jednom ekranu bilo je zasijedanje crnogorskog Parlamenta, a drugi je emitovao reprizu emisije “Nikad nije kasno”.

Opredijelio sam se za Skupštinu Crne Gore. Nije mi jasno otkud Tolkin u ovom saboru sličnih vrijednosti? Vrijeme je za uljeze na svim nivoima!

****

Gradivna radnja pokrivanje kuće ovih dana aktuelna je u meni bliskom domu. Krov ne prokišnjava, ali je najstariji član domaćinstva koji je star oko 80 godina donio odluku da se isti pokrije novim crepom. Jedini problem pričinjava ko će da finansira taj poduhvat. Pitao me je da li će Alabar ulagati na Smiljevici? Kaže da parče njegove livade pokriva sve na kući. Davne 2006.godine glasao je zajedničku državu sa Srbijom. Zaboravio je na slogan “Crna Gora nije na prodaju”.Taj slogan bio je kruna njegovog referendumskog bloka. Bog će znati šta se zbilo za ovih devetnaest godina. Sve teče.

****

Od mještana jednog naselja sam čuo priču da kad oblak dolazi od onog visa može sa velikom izvjesnošću početi da pada kiša. Znake neba raspoznaju nezavisno od školske spreme, a znake života poslije referenduma skoro da ne primjećuju. Smetnje na vezama sa realnim stanjem su čudo neviđeno.

****

Dok budeš tamo budi spreman da narod zove. Dok budeš tamo pomozi sve što možeš. Dok budeš tamo pomozi sirotinji… I obavezno daj uput za Beograd ako neko traži….

****

Istina je samo jedna. Zato i boli. Devetnaest godina praznog hoda. Magli i sljepila. Tumaranja i tandaranja. Laganja sebe i drugih. Prodaje jedne vrste bubrega za druge. Kalabrija, Sardinija i Sicilija u komadu. Beogradsko-podgorički pjenušavi napitak po imenu šampanjac uz postajanje majke i tetke (ne)zavisnim deželama. Tokovi crnogorskih rijeka pameti otiču ka EU. Slično je i sa tetkićima. Deobe i seobe su naša karma.

****

Nameti nas čekaju. Nikad nije jasno! Baš ništa!

****

Ako Bog da i sreća junačka biće još bolje za dvadesetu godišnjicu nezavisnosti. Da je vječna.