Demokra(va)te

Kad god vidim mlado (golobrado) čeljade u odijelu sa sve krvatom, pomislim kako se neizbježno radi o hodajućoj formalnosti koja praktikuje ispraznu retoriku, onu što obavezno zahtijeva propratnu bučnost i podizanje autoritativnog – prijetećeg – prsta – kojim se političari koriste kako bi istakli svoju bitnost. I tobož kuražnost.

Evropske demokrate su, kako vidimo, odveć ležerne. Neopterećujuće. Počesto, čak, i razdrljane. Šik end frik… Britanski premijer ima frizuru a la Tramp, krajnje neobaveznu, razbarušenu, otkačenu… Sanjao jednom da postane rok zgubidan, zvijezde i sudbina stavile ga na veća iskušenja. Eto, njihov politički vrh se podizao na čupavcima Bitlsima…

Bečić, priča se čaršijom, ne podnosi elektronsku glazbu. Jok, ništa trens i industri, nedajbože psy, samo i tek starogradske smaračke spomenarke sa tradicionalnom ljubavnom petljavinom, između Sulja i lijepe Nele… (Žuti Serhatlić mu muzička ikona! Otud mu u sobi dreždi poster ovog bulbula!)

Nazad na stajling… Dakle, biće da je Bečić zbog gorenavedenog ubijeđen kako odijelo odaje ozbiljnost. Sa sve crvenom kravatom, što je jedan u nizu – ne tako zanemarljiv – razloga raskida koalicije sa Dritanom i ubrzo nakon toga Ćakijem, tipovima koji, e pa sad, priznaćemo, naginju soliranju i improvizaciji. Jeste klasika, međutim, ima i smjelih izleta, naročito Miodrag. (Lekić – da, misli se na ćaki-miodraga – eto, naprimjer, njeguje poststrukturalni stil, dakle, ne uštogljeni i profesorski, dočim Dritan frizurom nagovještava nešto od protivljenja konvencionalnom koje je u nas pride praćeno onim arhaičnim.)

Aleksa, ipak, voli da se drži standarda: ako je košulja, onda je i kravata! Takav mu i politički rečnik: vrlo, vrlo siromašan, tek i jedva da je iskoračio iz milićevskog, bogatiji ponekom frazom, a srđana pamtimo po praznom vikanju na praznu pojavu.

E sad, kad bi kojim slučajem Demokra(va)te nabacile šal, preko ruke prebile mantil, imale bi moj glas… A to je, građani, jedan subverzivni i prije svega glas nepristajanja! Podignut na uvjerenju da „sloboda nije nešto što podnosi nijedna zajednica.“ Pol Loran Asun

Međutim, budući da je Bečić made in Balabane, ne treba tražiti nemoguće, ali ni prihvatati osrednje. Što će reći: kad ti već nije išlo guranje lopte, čemu oprobavanje u demokratiji koja odbija biti definisana, tako egzistirajući kao pojam što se ne da praksom – u našem slučaju – materijalizovati…