Demokratija na papiru, profit u džepovima: Slika Crne Gore danas

Piše: Jovo Pejović

Nema promjene čovječanstva na bolje dok se ne promijeni trenutni globalni model u kojem je profit glavna pokretačka snaga civilizacije. Dok je borbe za profit biće i osvajanja i ratova i krađe i eksplatacije i ljudske patnje i ucjena, ali i nametanja stavova sa pozicije sile. Biće sve više enormno bogatih i ekstremno siromašnih. Bogati će uvjeravati siromašne kako je postojeći sistem idealan za sve.

U takvom svijetu Crna Gora luta bez cilja više vodeći računa da se dodvori Zapadu koji sve više gubi korak u borbi za primat pred ostatkom svijeta, nego o interesima svoga naroda. Zato se decenijama vrtimo u krug igrajući po notama onih kojima ništa nije sveto. I kada bi nam se otvarao put i izlazak iz začaranog kruga, pojavljivali su se sijači mržnje i podjela, koji su uvijek imali da poruče još nešto jedni drugima, samo da se nikada ne bi zaliječile stare rane i krenulo dalje.

Za to vrijeme članice Evropske Unije bi postavljale nove uslove, a neke od njih čija su usta puna demokratije kao recimo Hrvatska promovisali zakone kojima se srbima u Hrvatskoj zabranjuje ispisivanje cirilice na grobovima. Javnost u Crnoj Gori je zatrpana poplavom nebitnih informacija, samo da ljudi ne bi razmišljali o pitanjima od kojih zavisi njihova budućnost. Političke elite se preko noći enormno bogate, što pokazuju podaci o njihovom imovnom stanju, dok na drugoj strani obični građani posle 40 godina radnog staža odlaze u penziju, a da nijesu uštedjeli ni jedan euro.

Veliki lopovi koji su stekli enormno bogastvo, šepure se na slobodi i ponašaju kao da je Crna Gora njihova lična svojina, tako da se stiče utisak da se hapse mali lopovi, dok veliki lopovi flertuju sa djelovima nove vlasti. Za to vrijeme suočavamo se sa sudskim presudama, koje svjedoče o sunovratu pravosuđa i to u predmetima u kojima je sve dokazano. Praksa je pokazala da se iza svakog velikog posla u Crnoj Gori u posljednjih nekoliko decenija kriju moćni pojedinci koji na narodnoj muci grade svoje imperije.

Zato najnoviji sporazum koji je Vlada Crne Gore potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima nosi sa sobom puno nepoznanica i to najmanje iz dva razloga. Prvo: što se podrška sporazumu može tumačiti kao borba nekih moćnih pojedinaca da na nezakonit način ostvare lični profit, kao što je to rađeno prethodnih decenija na sličnim poslovima i drugo: što se protivljenje ovom sporazumu može tumačiti kao pokušaj da se neke teritorije sačuvaju etnički čistim zbog nekih dugoročnih planova pojedinih politika i teritorijalnih pretenzija iz vana.

Zato razumijem oprez jednog broja pojedinaca na najodgovornijim državnim funkcijama i partija iz vlasti koji traže dodatna objašnjenja u vezi sa ovim sporazumom. U javnosti se sve više komentariše da u ovom poslu postoji neka tajna veza između bivšeg šefa režima i djelova nove vlasti, ali ne samo u ovom poslu nego i garancijama za slobodu. Javnost bi do detalja morala znati ko su vlasnici zemljišta koje je predmet sporazuma i da li među njima ima bivših i sadašnjih funkcionera i njhovih bliskih srodnika kumova i prijatelja, kao i da li postoji mogućnost da se ponovo neko ugradi u ovaj posao kao što je to rađeno u prethodnim periodu.

Možemo mi da promovišemo ovu ili onu stranu, ovu ili onu partiju, da nam je neko bliži, a neko dalji, ali prostakluk, kukavličluk, lopovluk, bahatost, nepoštenje i bezličnost ne smiju izbjeći sud naroda. Mali je broj političara koji se istinski bore da nam vrate smisao života. Hod po besmislu i strah od polaganja računa to je život koji se decenijama kreira u Crnoj Gori. Veliki srpski pjesnik Jovan Dučić je svojim stihovima:”Čuvaj se, moj rode, svojih stramputica. Jer put neizvjestan uvijek je put vražji. Ne boj se jastreba nego kukavica. Ne boj se lažova, nego njine laži”, poslao poruku svome rodu koja je aktuelna danas, koliko i tada. Zato moramo uvijek voditi računa o tome koga i zašto podržavamo, jer ako naprijed nemaš s kim, a nazad nema povratka onda ćemo kao i mnogo puta u svojoj istoriji kako je govorio naš narod biti ni na put ni u dom.