Danas je Vidovdan: Nije važno kakva sila nas napada, već koliku svetinju branimo (VIDEO)
Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju Vidovdan kada crkva vjekovima daje pomen knezu Lazaru Hrebeljanoviću i srpskim ratnicima poginulim u bici sa Turcima na Kosovu polju 1389. godine.
Vidovdan, praznik sjećanja na kosovsku pogibiju, obilježen je crvenim slovom u kalendaru SPC, a za naziv praznika vezuje se Sveti Vid koji je, prema „Prologu“ vladike Nikolaja Velimirovića, porijeklom sa Sicilije, a hrišćanstvo je zadužio podvizma u vrijeme cara Dioklecijana, velikog progonitelja hrišćana.
Isti datum u kalendaru SPC se pominje i kao praznik starozavjetnog proroka Amosa – slave srpskog kneza Lazara koji je poginuo na taj dan, a u navečerje praznika se svojim velmožama pričestio u crkvi Samodreži na KiM.
Prema „Prologu“, SPC istog dana slavi i svog patrijarha Jeferma, koga je Sabor izabrao 1375. godine i koji je „1382. vjenčao kneza Lazara za cara“.
Kao što hrišćani u stradanju i vaskrsavanju Isusa Hristosa vide nadu za bolja vremena, tako je i ova bitka nosila nadu za neko buduće oslobođenje cijele nacije.
Za ime kneza Lazara Hrebljanovića, kosovske junake i bitku vezane su mnogobrojne legende, pa i kosovski ciklus srpske epske poezije koji je sačuvao od zaborava veliki dio srpske istorije prije i poslije pada Srbije pod vlast Otomanske imperije, u kojima se Kosovo, uz pravoslavlje i svetosavlje, slavi kao nepresušni izvor srpske duhovnosti.
Prema predanju crkve, uoči boja na Kosovu knezu Lazaru se javio anđeo Gospodnji, a njegove riječi zabilježio je narodni pjesnik: „Kojem ćeš se privoljeti carstvu dal’ zemaljskom ili nebeskome?“
Narodni pjesnik bilježi istovremeno i riječi čovekoljubivog i hristoljubivog Lazara koji poziva srpske vitezove da se „kao Hristovi ratnici“ suprotstave najezdi „Alahovih ratnika“: „Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka“.
Nadirućoj turskoj vojsci predvođenoj sultanom Muratom, na području rijeka Sitnice i Laba suprostavila se mnogo manja srpska vojska predvođena knezom Lazarom Hrebeljanovićem.
Duge pripreme i na srpskoj i na turskoj strani govorile su jasno da se radi o velikoj borbi. To se vidjelo već i po tom što su na bojno polje krenula i oba vladara lično – knez Lazar i sultan Murat sa dva sina Bajazitom i Jakupom.
Podudarnosti kosovskog i hrišćanskog mita su očigledne: knez Lazar između carstva zemaljskog i nebeskog bira ovo drugo, kneževa večera uoči boja jeste kao poslednja (tajna) Hristova večera, Vuk Branković proizveden je u Judu, Miloš Obilić, koji je ubio Murata, proizveden je u Svetog Petra koji brani Hrista u Gestimenskom vrtu, a Kosovka djevojka je novozavjetna žena mironosnica.
Nakon bitke tijelo kneza Lazara je sahranjeno u njegovu zadužbinu, manastir Ravanicu, da bi u seobi Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem bilo prenijeto u fruškogorski manastir Vrdnik.
Lazareva žena kneginja Milica, poslije muževljeve pogibije se monaši i uzima ime Jefimija, a po predanju, zajedno sa ženama poginulih srpskih vojnika, osnovala je manastir Ljubostinju.
Sveti knez Lazar, zadužio je pravoslavnu crkvu boreći se za hrišćanstvo i gradeći crkve i manastire. Njegove zadužbine su manastiri Gornjak i Ravanica, koja je posvećena Svetom Vaznesenju Gospodnjem, gdje danas počivaju njegove svete mošti, vraćene 1989. godine, na 600. godišnjicu Kosovske bitke.
Na srpskim pravoslavnim ikonama Sveti velikomučenik Lazar predstavljen je u carskom vizantijskom ornatu, bez krune, sa krstom u desnoj ruci i svojom odsječenom glavom u lijevoj, kao simbol mučeničke smrti.
Sjećajući se jedne od najvećih pogibji srpske vojske i srpskih velmoža na čelu sa knezom Lazarom Hrebeljanovićem, 1389. godine, srpski narod slavi moralnu pobjedu kosovskih junaka, koje je SPC svrstala u red velikomučenika koji su se kao poslednje hrišćansko uporište suprotstavili najezdi islama i nadmoćne Otomanske imperije.
Na mjestu bitke na Gazimestanu kao endemska vrsta postoji crveni kosovski božur, a po narodnom vjerovanju u ponoć, uoči Vidovdana, rijeke postanu crvene i poteku uzvodno.
Vidovdan nije praznik radosti, ne igra se i ne pjeva, a ljudi se prisjećaju palih ratnika i obilaze njihove grobove. Običaj zemljoradnika je da tog dana procjenjuju kakva će biti ljetina.
Vjeruje se da će najbolje roditi strana sa koje se prvo pojave oblaci. Ako nema oblaka, vjeruje se da godina neće biti rodna. U nekim djelovima Srbije seljaci se trude da poljske radove završe prije Vidovdana.
Po Fomenku i Nosovskom Ruskim matematicarima,autorima Nove Hronologije,koji uz pomoc analize starih zodijaka(utvrdjuju tacno vrijeme dogadjaja) i matematicko-statistickim metodama pronalaze ORGINALE u moru fatomskih istorijskih licnosti koji su se umnozili na hartiji „neznanjem“Skalingera i ostalih srednjovjekovnih reformatora,Kosovska bitka je fantomni odraz Kulikovske bitke koja se desila 1380 na prostoru danasnje Moskve i kojoj je pobjedio odnio Dmitrij Donski nad Hanom Mamajem,koji je predvodio tada mnogo brojniju i bolje opremljenu vojsku.U njoj se rjesavalo dali ce Apostolsko ili Rodovsko Hriscanstvo prevagnuti u tadasnjoj Ruskoj IMperiji(RIM).Rodovsko za razliku od Apostolskog zabranjivalo je ispovjedanje Hriscanstva ljudima koji nisu pripadnici viseg slojeva drustva(knjazevi i svestenici).U zvanicnoj istoriji mozemo naci podatak da je Dmitrij Donski umro 1389 i da je opelo na njegovoj sahrani drzao Carigradski patrijarh,a ne Moskovski,sto je malo cudno znajuci da je njegov stoni grad bila Moskva.Ljetopisi toga vremena pisali su se bez samoglasnika i cesto s lijeva na desno i obratno,tako da ih srednjovjekovni hronolozi nisu znali pravilno prevesti i cesto su neka slova mjenjala mjesta,Npr;Dmitrij se pisalo suglasnicima DMR a Murat MRD.Uz to i Dmitrije je umao sinove Vasilija i Jakova kao sto je Murat imao Bajazita i Jakupa..
Iz ovog sleduje da se ustolicenje Apostolskog Hriscanstva 1386 god.u cijeloj Mongolskoj Carevini(Mnogaя Cvrstva),ciji je sastavni dio bila i tadasnja teritorija Balkana je ONO sto su SRBI do reformacije(Vuk Karadzic,Dositej Obradovic,Jernej Kopitar) ustvari slavili i obiljezavali….a ne PORAZ u Kosovskoj bitci..pa smo „ludi“??!
Uz to,analizom Pashalnog kalendara matematicko- astronomskim metodama,Fomenko i Nosovski su ustanovili da je Prvi Nikejski(Pobjednicki) sabor odrzan u Moskvi(Damask,DMSK)1386.To isto dokazuju i brojne pravoslavne ikone na kojima cirilicnim slovima stoji napisano 878(Julijanski kalendar 6878,obicno se hiljade nisu pisale)..
Jos jedan jako bitan podatak od Fomenka i Nosovskog je podatak da u to vrijeme Islam jos uvijek nije postojao kao religija sto znaci da jos uvijek nema ni Turaka.Islam kao grana pravoslavlja pocinje sredinom 15 vijeka kada je Magomet predvodio Veliko Atamansko osvajanje i 1453 osvojio Carigrad,dok se definitivno odvojio tek krajem 16 i polovinom 17 vijeka kada je u Evropi zavladalo totalno ispiranje mozga pozbatije pod imenom „Mracna Reformacija“!!!!
Reformacija HARA i dan danas….Nek nam je Veliki Bog upomoc!
https://youtu.be/TbQMplPvA7k
Nikakva teritorija nije vrijedna ljudske zrtve…. RAT je najgore nesto sto se moze desiti, a oni koji idu u rat su budale…
Srećan vam Vidovdan !
Jes da vi iz Crne Gore nemate nikakve veze sa porazom na Kosovskom boju , ali ko slavi sretno mu bilo .
Naši preci su se borili u kosovskoj bitci a sa austrougarskim kopiletom iz 1878. , odnosno Crnom Gorom, nemamo nikakve veze.
Ha , ha , jesu vjerujem ti na riječ , borili su se i u bitkama kod Rovina i Nikopolja .
Jesi li čuo za skupine bratstava u Staroj Hercegovini koja se zajednički nazivaju Kosovčići? Jesi li čuo za vojvodu Đurjana koji ih je predvodio u kosovskoj bitci? Jesi li čuo nakotniče arbanaški? Nisi jer su ti preci sjargali s Prokletija prije dva-tri vijeka.
Na Rovinama se jesu borili Balšići kao turski vazali ali sam mislio da ih ne računaš u Srbe 🙂
Ma čuo sam ka nijesam , vele da je od Kosovčića i Miloš Obilić direktna linija ha , ha , ako je postojao uopšte ha , ha .
Shvaćam kad se neko trpa među pobjednike, ali među poražene je stvarno ha , ha , ha , smiješno .
Treba Sekula da slaviš bitku kod Nikopolja , tu si zajedno sa Bajazitom pobjedio ha , ha …
Aj’ ne trabunjaj…
“Što uteče ispod sablje turske,
što na vjeru pravu ne pohuli,
što se ne hće u lance vezati,
to se zbježa u ove planine,
da ginemo i krv prolivamo,
da junački amanet čuvamo,
divno ime i svetu slobodu“
Treba pomenuti svakako i velikog Gavrila Principa!!!
Kod Slovena se i Bog zvao Vid, u Poljskoj je na Vidovdan u „paganska“ vremena slavljen dan boga Vida, za kojeg su Sloveni i tada tvrdili da je jedan u trojici. Vidovdan kada je bila kosovska bitka je najtraumaticniji dan srpske istorije. Neki psiholozi cak vjeruju da su oni koji su prezivjeli dozivjeli kolektivni nervni slom, kad su ostali sami bez ikog vise da ih brani. Ali tu je i snaga ovome narodu: dosao je najcrnji dan srpske istorije i on se prezivio. Znaci da mozemo sve. Velika nam je snaga. Nekada i tragedija sluzi da se raskrije ono sto se drugiacije ne bi znalo – da smo jaki.
Sve su se bitnije stvari nase istorije desile na Vidovdan. I ne samo nase, vec i kod ostalih Slovena.
https://youtu.be/kx_Yhofedag?t=7