Damjanović: Progonom UPC diriguje se spolja, iste snage udarale i na crkvu u Crnoj Gori

Već danima traje borba Vladimira Zelenskog protiv UPC. Policajci naoružani automatskim puškama ušli su u Kijevsko-pečersku lavru prije dva dana.  To se dogodilo ubrzo pošto su članovi komisije za prijem i predaju imovine objekata koje koristi lavra otišli ne počevši sa radom. Prethodno se u lavri čuo „nabat“ – zvono za uzbunu za okupljanje naroda koji je okružio članove komisije i nije im dozvolio da rade.

Ukrajinsko tužilaštvo zatražilo je od juče suda da se Mitropolitu Pavelu, igumanu Kijevsko-pečerske lavre, odredi kućni pritvor u trajanju od 60 dana uz nošenje nanogice kao i zabrana obraćanja vernicima, saopštio je Savez pravoslavnih novinara.

Ranije je starešina Kijevsko-pečerske lavre, mitropolit Pavel izjavio da mu je uručeno obaveštenje o pokretanju postupka zbog sumnje da je odgovoran za raspirivanje međuverske mržnje i saradnju s Rusijom. Potom su pripadnici SBU izvršili pretres prostorija u kojima mitropolit živi, Ukrajinska pravoslavna crkva je saopštila da su mitropolita pozvali i na saslušanje u podne po lokalnom vremenu.

Ovu temu za naš portal prokomentarisao je Igor Damjanović, naš ratni reporter i analitičar .

Kako komentarišete jučerašnji upad policije naoružane automatskim puškama u Kijevsko-pečersku lavru i hapšenje njenog igumana mitropolita Pavela, koga optužuju za raspirivanje međuvjerske mržnje i saradnju sa Rusijom?

Jučerašnji upad policije sa dugim cijevima nije ni prvi, ni najdrastičniji čin nasilja režima Vladimira Zelenskog prema Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi. Tokom novembra i decembra pripadnici zloglasne Službe bezbjednosti Ukrajine (SBU), koja je bez suda poslednjih godinu dana ubila stotine, možda i hiljade ljudi, pod punom ratnom opremom, sa šljemovima, pancirima, maskama i naravno automatima upadali su crkve i manastire Ukrajinske pravoslavne crkve. Tokom ovih pretresa bilo je zaista gnusnih primjera maltretiranja i ponižavanja sveštenstva i monaštva. Agenti SBU su recimo monahe Černovicko-bukovinske eparhije primorale da skinu odjeću, fotografišu ih nage okrenute licem prema zide i te fotografije dostavili medijima bliskim vladi u Kijevu. Do 1825. godine ova eparhija nalazila se pod jurisdikcijom sprske Karlovačke mitropolije.

Tokom svih ovih preteresa, u nekoliko desetina manastira i crkava, agenti SBU nisu pronašli bukvalno ništa što bi im poslužilo kao povod za zadržavanje nekog klirika, ili lica vezanog za UPC. Nakon što ove akcije SBU nisu dale rezultate režim Vladimira Zelenskog krenuo je u formalni izgon UPC iz hramova, počevši od Kijevo-pečorske lavre, nastarije i jedne od najznačajnijih pravoslavnih svetinja. Njen starješina, mitropolit Pavel Lebed usprotivio se odlučno ovoj brutalnoj sili i momentalno je uhapšen pod toliko apsurdnim optužbama, kakve se na teritoriji Evrope nisu čule poslednjih 70 godina.

Mitropolitu se na dušu stavlja da je u pazite formulaciju – u privatnom razgovoru sa neimenovanim čovjekom izjavio „da je narod u Hersonu zadovoljan kada su se tamo razvile ruske zastave“, da je pred neimenovanom ženom izjavio da su „pripadnici terotorijalne odbrane fukara“. Kijevsi sud pred koji je doveden mitropolit ove optužve SBU okarakterisao je kao dovoljan osnov za pokretanje istrage za krivično djelo „pravdanja oružane agresije Rusije Federacije“. To što je Epifanija – poglavara raskolničke grupacije, koju je u međuvremenu priznao, odnosno pod svoju jurisdikciju uzeo patrijarh carigradski Vartolomej, nazivao „raskolnikom“ – osnov je još jednog krivičnog djela koje se pokušava staviti na dušu mitropolitu Pavelu.

Ćutanje na ove gnusne postupke režima Vladimira Zelenskog i njegove tajne služve od strane tzv. civilizovanog i demokratskog Zapad zapada kod mene budi sumnju da oni nisu samo nijemi posmatrači, već i inspiratori progona UPC.

Na što konkretno mislite kada kažete da sumnjate da iza progona UPC stoje Zapadne zemlje?

Gledajte, punih 8 mjeseci od izbijanja rata, sve do početka novembra, režim Vladimira Zelenskog nije preduzimao nikakve ozbiljnije akcije protiv UPC. Sveti sinod UPC u maju je de fakto prekinuo sve odnose sa Moskovskom patrijaršijom, a njen poglavar mitropolit Onufrije ruski napad još 24. februara opisao je kao „kainovski grijeh“. Sveštenstvo UPC slijedilo je u potpunosti politiku svog crkvenog vrha, o čemu mogu i lično da posvjedočim.

U aprilu prošle godine, na Vaskršnji ponedeljak, sreo sam u mjestu Sartana (DNR) grupu od 20-ak sveštenika UPC iz Kijeva. Oni su zajedno sa deputatom Vrhovne rade Ukrajine Aleksandrom Kovaljevim dovezli nekoliko autobusa punih hrane i ljekova za borce neonacističkog bataljona Azov opkoljene u Mariupolju. U konvoju su se nalazila i kola hitne pomoći, a obezbjeđivali su ga pripadnici ukrajinskih specijalnih snaga, koje sam takođe imao prilike da snimim. U zamjenu za hranu i ljekove Azovci su trebali da puste civile koji su se tada nalazili u Azovstalju, a ruska strana dala je načelan pristanak i dozvolila im da sa humanitarnom pomoći prođu do Sartane, 20 km otprilike od Mariupolja. Pregovori su poslije nekoliko dana propali, jer komandatni ruske vojske i Azova nisu mogli da se dogovore oko tačnog mjesta razmjene humanitarne pomoći za zatočene civile.

Bez obzira što sam imao materijal za malo je reći eskluzivnu novinarsku priču, na molbu sveštenika UPC snimke koje sam napravio nisam objavio. Sveštenici su se plašili da bi moji snimci mogli da im naprave probleme kada se vrate u Kijev. Znajući kakvu golgotu ti ljudi svakodnevno prolaze nisam imao dilemu da njihovu molbu uvažim. Kasnije su američki mediji pisali o ovoj neuspjeloj inicijativi i naveli da je deputat Kovaljev bio na direkntoj vezi sa načelnikom ukrajinske vojne obavještajne službe GUR, generalom Kirilom Budanovim. Dakle, sveštenstvo UPC od prvog dana rata bili su potpuno lojalni svojoj državi, a u svojoj pastirskoj misiji trudili su se da pomognu i onima poput Azovaca, koji su odbacili pravoslavnu vjeru i praktikovali paganske običaje. Stoga, nema nikakvog govora da su se u UPC radovali ruskom napadu, ili na bilo koji način držali stranu Rusije.

Tek u novembru počinje državni teror nad UPC. Indikativan je momenat da terorom SBU rukovodi Vasilij Maljuk, za koga dobro obaviješteni izvori tvrde da je veoma blizak SAD. Zanimljivo je da poslije nepuna 2 mjeseca od pokretanja akcije protiv UPC, 7. februara ove godine Maljuk biva imenovan načelnika SBU. Njegov na vrh zloglasne tajne službe korespondira sa početkom obračuna sa UPC kojim je neposredno rukovodi. Ostala je zapamćena cinična izjava Maljuka iz novembra: „Mantija i kadionica ne predstavljaju olakšavajuću okolnost u izvršenju krivičnog djela“.

Dakle, štićenik SAD postaje načelnik SBU nakon otpočinjanja sistemskog progona pravoslavne crkve. Godine 2018, tadašnji američki ambasador za vjerske slobode Sem Braunbek je bio glavni lobista u dodjeli tomosa i ograničene samostalnosti raskolničkoj grupaciji u Ukrajini od strane carigradskog patrijarha, postoje informacije da se čak 20 puta za 8 mjeseci sreo sa Vartolomejem. Podsjetiću da je Braunbek, nakon obavljenog posla u Ukrajini, 16. novembra 2019. posjetio Crnu Goru i da je nakon njegove posjete Milo Đukanović poslije višegodišnjeg odlaganja naložio vladi i poslanicima da usvoje Zakon o slobodi vjeroispovjesti.

Zbog čega mislite da SAD podstiču režim Zelenskog na obračun sa UPC?

Razlozi su politički, Zapad pravoslavnu crvku vidi kao ozbiljnu prepreku nametanju vrijednosti suprotnih duhu hrišćanstva i ostvarenju njihovih geostrateških interesa u državama sa pravoslavnom većinom. Raskolom i redukcijom uticaja pravoslavne crkve u društvu Zapad teži da trajno prekine veze, duhovne i političke, zemalja sa pravoslavnom većinom sa najvećom pravoslavnom zemljom Rusijom.

Bez obzira što je UPC potpuno lojalna državnoj politici režima Vladimira Zelenskog, što je u osudi ruskog napada zastupa gotovo iste stavove kao i raskolnička grupacija, ona nije obrisala svoje duhovno nasleđe i istoriju, koje je neraskidivo vezano sa ruskim. Pošto su ishod rata i njegovo trajanje nepredvidivi, Zapad ovaj momenat vidi kao pogodan za uništenje UPC, tj. rušenje jedinog mosta koji bi u budućnosti mogao da reguliše odnose opterećene razaranjem i krvoprolićem, pa čak i utre put pomirenju ruskog i ukrajinskog naroda. Uništenjem UPC Zapad vjeruje da bi Rusiju i Ukrajinu odvojio zauvijek.

Smatrate dakle da je i Zakon o slobodi vjeroispovjesti imao za cilj da i Crnu Goru odvoji od Rusije?

Svakako da je i taj momenat postojao, ali primarni cilj američkog pritiska na Mila Đukanovića da poslije godina odlaganja naloži usvajanje spornog zakona bio rušenje poslednjeg mosta ove njegove „nove Crne Gore na koju smo se trebali navići“ sa našim autentičnim nasleđem i istorijom, onim vrijednostima koje je Njegoš opisao u Gorskom vijencu. Nijesu uspjeli jer trećina populacije Crne Gore „u sred zime kad mu vrijeme nije“ kako kaže narodni pjesnik izašla na veličanstvene litije. Vidjevši snagu litija, zapadni nalagodavci su se napravili blesavi i ostavili Mila Đukanovića samog na ledini da 30. avgusta izgubi izbore. Ovo ne treba da znači da su oni trajno odustali i slične podlosti možemo očekivati i u budućnosti, kada procijene da je povoljan trenutak za novu aktuelizaciju crkvenog pitanja.

Da li vjerni narod u Ukrajini može odgovoriti nečim sličnim kao što je odgovorio narod na litijama u Crnoj Gori?

Podsjetio bih da je najaveću litiju, 29. februara u Podgorici kada se okupilo blizu 100.000 vjernika sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem predvodio poglavar UPC mitropolit Onufrije. U Ukrajini bilo šta slično u ovom momentu nije moguće, jer je ratno stanje. Obični ljudi u Ukrajini teško su živjeli i do rata, a koliko sada imaju mnogo nedaća i nevolja teško je i zamisliti. Takođe, treba istaći da raskolnička grupacija u Ukrajini ima neuporedivo veći autoritet i ugled od karikaturalne grupacije Miraša Dedejića u Crnoj Gori. Autoriet kod jednog dijela vjernika imali su i prije priznanja od strane partijarha Vartolomeja 2018. godine.

Da je režim Zelenskog odlučan i od svojih Zapadnih pokrovitelja ohrabren da silom uguši svaki otpor vidimo i na primjeru brutalnog progona mitropolita Pavela. Njemu je pod onim gorenavedenim otpužbama određen 60-odnevni kućni pritvor. Osim apsurdnosti djela koja mu se stavljaju na teret, paradoksalan je i momenat njihovog činjenja, nekoliko mjeseci unazad, Rusa u Hersonu nema od početka novembra. Dakle da je mitropolit Pavel ćutke pristao da napusti Kijevo-pečorsku lavru danas bi bio na slobodi i to je jasno svima.

Iz UPC upozorili su da među opsadnicima Kijevsko-pečerske lavre ima i satanista?

Po snimcima koje sam vidio sa lica mjesta, klika koja se okupila ispred Kijevo-pečorske lavre vizuelno podsjeća na masu koja se okuplja na festivalu Egzit u Novom Sadu. Juče nije bila naročito brojna. Na pojedincima su zaista bile vidljive majce i tetovaže sa satanističkim simbolima i porukama. Ukratko, po doživljaju religije ovi ispred Kijevo-pečorske lavre su istovjetni sa onim našim divljim plemenom koje je po Belvederu palilo gume, izgledaju samo urbanije.

* Vijesti, komentare i analize sa prve linije fronta možete pratiti Igora Damjanovića možete pratiti na Telegram kanalu RAT UŽIVO:

t.me/rat1uzivo