Da se ne zaboravi: 22 godine od masakra nad Srbima
1 min readProšlo je 22 godina od masakra nad civilnim stanovništvom u selima Ponikve, Trpinje i Šapići u opštini Čajniče. Za ovaj zločin još niko nije odgovarao, niti se ikada povela istraga o zločinu, u kojem je ubijeno i izmasakrirano 25 civila, uglavnom staraca i dece, a sela opljačkana i spaljena.Ona danas skoro da nemaju stanovništva.
Organizacija za zaštitu ljudskih prava i međunarodnu saradnju Amnesty i Centar za ljudska prava i demokratiju, kancelarije Pljevlja i Priboj i ove godine, podsjećaju javnost i državne organe Crne Gore na zločin koji se desio u Čajničkim selima Šapići, Trpinje, Ponikve, Glamočevići i Trojan 14 februara 1993 godine.
Tog četrnaestog februara 1993 godine, u ranim jutarnjim časovima započela je agresija od strane muslimanskih paravojnih jedinica i Armije Bosne i Hercegovine, na teritoriju Čajničke opštine, tačnije na sela Šapići, Trpinje, Ponikve, Glamočevići i Trojan, iz Crne Gore, koju su predvodili muslimani – crnogorski državljani iz sela Bukovica koja graniči sa BiH.
Preživjeli očevidci ovog zločina tvrde da su u pokušaju da pronađu spas krenuli u bjekstvo prema teritoriji Crne Gore, ali su u selu Trojan i drugim mjestima stradali od muslimanskih snaga.
“U Trojanu je za samo sat, i u prečniku od sto metara, ubijeno deset civila. Na istom mjestu ranjena je šestogodišnja devojčica Ivana Mašić, koja je zajedno sa majkom Polkom zarobljena i odvedena u zarobljeništvo u Goražde”, navode preživeli iz ovog masakra.
Kako tvrde Srbi iz okoline Čajniča, zločinu koji su sa muslimanskim snagama iz Goražda počinili i muslimani iz pljevaljske Bukovice, po svojoj bestijalnosti nema ravnog.
U selima Ponikve ubijeni su Njegoš, Dušanka, Branko, Trifko, Božo i Stanojka Dačević, Duško Katana, Vučko i Stevo Kovačević, Čedo Popović, Dušan Čokorilo, Darinka Pjević, Željko Mašić i Mirko Krnojelac.
U Glamočevićima su ubijeni civili Milan Vujović, Ratko Krezović, Radovan Staničić, Aleksa Tanasković, Todor Janjić i Mirko Lasica. U Bučkovićima su masakrirani Mlađen Drakula, Nikola Pljevaljčić i Vlado Ćuković.
“U zoru 14. februara 1993. godine napali su naše selo. Gorele su kuće u susjednim selima i pucalo se sa svih strana. Mi smo, pokušavajući da spasemo djecu, krenuli prema selu Ponikve da bismo prešli na crnogorsku teritoriju u Bukovicu. Nas četiri žene i četvoro djece na putu prema Trojanu upali smo u zasjedu. Na licu mjesta ubili su mi trinestogodišnjeg sina Željka, a mene su ranili u glavu, nogu i u ruku”, kazala je tada Dana Mašić i napomenula da je tom prilikom poznala komšije, muslimane iz pljevaljske Bukovice.
Tokom agresije na pomenuta sela brutalno je likvidirano 25 civila, a celokupno pravoslavno stanovništvo je bilo izloženo organizovanom progonu, zatvaranju, zvjerskom mučenju, ponižavanju, silovanju i besomučnom ubijanju… Dokaz o direktnoj odgovornosti Crne Gore za zločine u ovim selima sa etničkim Srpskim stanovništvom je i činjenica da su svi relavantni državni organi Crne Gore, prvenstveno MUP i Vrhovni Državni Tužilac upoznati sa svim detaljima ovog stravičnog zločina u kome su likvidirani uglavnom starci, žene i djeca.
Osim što nadležni državni organi Crne Gore uporno skrivaju ubistva koja su počinile paravojne formacije bosanskih i crnogorskih muslimana, oni postaju suizvršioci tih zločina, na način što uporno drže u fijokama predate krivične prijave sa dokaznim materijalima o ovom zločinu, koje im je upravo dostavila naša organizacija još davne 2008 godine, gjde smo, kao i uvijek, u svojim izvještajima imenovali pojedinačno ubijena lica, kao i ko se za ista sumnjiči da ih je počinio.
Nekim od osumnjičenih da su učestvovali da su 14. februara 1993. godine učestvovali u napadu na srpska sela Opštine Čajniče, preko teritorije Crne Gore odnosno Bukovice, kada je na zvjerski način ubijeno dvadesetpet srpskih civila, većinom žena, staraca i djece, Vlada Crne Gore je sagradila kuće u Bukovici, novcem svih građana Crne Gore, vjerovatno kao nagradu.
Izostanak ozbiljne tužilačko-sudske akcije u slučaju likvidacije i zverskog mučenja i masakriranja Srpskih civila u Čajničkim selima se pretvara u farsu, ali dio farse su i državni organi Crne Gore koji uporno odbijaju da zločince koji se danas slobodno šetaju Crnom Gorom izvedu pred lice pravde.
Specijalno odeljenje za organizovani kriminal i ratne zločine još uvijek oklijeva da donese odluku da li će podići optužnicu ili odustati. Ali isti organ odugovlači, punih dvadeset godina, da podigne optužnicu za ratni zločin koji su počinili državljani Crne Gore, ili tačnije stanovnici sela Bukovice, nad srpskim civilima u selima Ponikve, Šapići, Trpinje i Trojan. Sada dolazimo u situaciju da se novcem svih građana Crne Gore zločincima grade kuće.
Zašto o ovom zločinu koji su počinili crnogorski državljani niko iz nevladinih organzacija, koje svake godine pomenu žrtve iz Štrbaca,Višegrada ili Sjeverina, nikada nije progovorio ni jednu – jedinu riječ, nije teško pogoditi?
Važnije od toga je da će predstavnici građana u Crnogorskom Parlamentu danas plesati sa predstavnicama ženskih organizacija, protiv nasilja nad ženama i na taj način na kratko zabaviti građane koji ih dobro plaćaju, dok će zločinci i dalje uživati u blagodetima slobode koja im je pružena upravo od strane tih ljudi, rugajući se zajedno žrtvama i njihovim samo pukim slučajem, preživjelim članovima porodica.
Krtica dostavila lozinku i odziv
Oficir vojske Republike Srpske koji je upućen u ove događaje, potvrdio je ranije, sumnje ljudi koji su preživjeli ovaj egzodus, da je muslimanska vojska znala odziv i lozinku, koja se koristila u komunikaciji između pripadnika Vojske Jugoslavije, koji su bili na granici sa Bosnom i pripadnika Vojske Republike Srpske, koja je upravo bila promijenjena 13 februara 1993 godine, dan uoči zločina.Sumnjaju da je u Vojsci Jugoslavije bila „krtica”, koja je odala lozinku ili je prodala muslimanskim paravojnim formacijama .
Sve ove podatke mnogi zanju u Pljevljima i Crnoj Gori, samo ih izgleda ne zanju oni, koji bi ih po prirodi svoga posla morali znati, ali i reagovati.
Zaštitnici ljudskih prava, u međunarodnoj mreži REKOM nikada nisu pomenuli ovaj zločin
U Pljevljima je registrovano nešto manje od dvjesta nevladinih organizacija, većina od njih u svom Statutu ima ciljeve i misiju zaštitu ljudskih prava, neke od njih su i članice, još čuvenijeg REKOM-a, koji se bori i zalaže za otkrivanje ratnih zločina i suočavanje sa prošlošću, ali ni jedna od tih nazovi (ne)vladinih organizacija nikada nije ni jednu jedinu riječ napisala ili ne baj bože, osudila zločin, koji im se desio na pragu, ili ispred nosa, niti su ikada javno pomenuli žrtve koje su pobijene na pravdi boga.
Zli jezici pričaju da su neki od „lidera” tih NVO, kroz projekte dobili novac da bi ćutali o zločinu nad nedužnim građanima ovih sela.Neki su obilazili institucije po Beogradu i sakupljali novčana sredstva za aktivnosti objelodanjivanja ovog zločina, ali od tih aktivnosti nije došlo jer izgleda, da nisu sakupili onoliko koliko su planirali i koliko im je trebalo, a sakupljeni novac je završio u njihovim džepovima.
SIROTOM MALOM BOŠNJAKU SA SEVERA KOJI ČITA I PIŠE JEZIKOM SRPSKIM VUKA KARADŽIĆA ČIJI SU PRECI PRIMILI ISLAM
SALIH SELIMOVIĆ: OGROMAN BROJ MUSLIMANA U BIH I RAŠKOJ JE SRPSKOG POREKLA!
Salih Selimović, profesor, istoričar i publicista iz Sjenice, čovek koji godinama, iako se suočava sa brojnim problemima, neumorno istražuje, objavljuje i otvoreno govori o svom srpskom poreklu i o islamizaciji na prostoru bivše Jugoslavije, bavio se i fenomenom Svetog Save i muslimana, a nedavno je dobio Vukovu nagradu.
Jedan ste od retkih Bošnjaka koji javno govori o svom srpskim korenima i istražuje proces islamizacije na prostorima bivše Jugoslavije, tvrdite da je većina današnjih muslimana ima srpsko poreklo.
– Ne vidim nijedan razlog zašto bi krio svoje srpske korene. To isto mislim i za druge ljude bez obzira o
kakvom i čijem se poreklu radi. Što bih to ja bio ono što nisam, a da ne budem ono što jesam. Dakle, hoću da budem ono što jesam. Mojim višegodišnjim istraživanjima relevantnih istorijskih izvora, kao i radom na terenu, došao sam do zaključka da je većina naših muslimana, sada Bošnjaka, srpskog porekla i da su pre islamizacije najčešće bili pravoslavci, mada je bilo i katolika. Islam se prihvatao iz raznih uzroka. Pre svega treba znati da je to bila dominirajuća vera osvajača.
– Prihvatiti tu veru značilo je obezbediti određene privilegije kao što su ekonomske i uopšte društvene. Malo je bilo onih koji su islam prihvatali iz ubeđenja da je to jedina prava vera. Musliman je bio oslobađan nekih poreskih obaveza, a mogao je napredovati na društvenoj lestvici sve do najvišeg društvenog sloja, državnih, vojnih i verskih položaja. U 15, 16. i 17. veku, pa i nešto kasnije, bilo je mnogo naših muslimana koji su postali begovi, sandžakbegovi, beglerbegovi, paše, veziri i veliki veziri. Islamizacija je počela u 15. veku da bi u 16. i 17. veku poprimila masovniju pojavu.
– U početku islam su prihvatali predstavnici vlastele počevši od one najsitnije pa do najkrupnije. Nešto kasnije su islam prihvatali i trgovci, stočari vlasi, zanatlije. Sela su se uglavnom kasno islamizirala i uvek je u većini sela živelo hrišćansko stanovništvo.
Nedavno ste izjavili da dr Mustafa Cerić i Bakir Izetbegović imaju srpsko poreklo.
– Da, rekao sam to, jer imam nepobitne dokaze. Mislim da i gospodin Bakir Izetbegović i efendija dr Mustafa Cerić to znaju. Druga je stvar da li će to i javno da priznaju. Oni mogu da se na mene ljute, ali ne mogu da pobijaju. Ako imaju druge dokaze neka ih iznesu. Preci Cerića su bili srpsko plemstvo pre islamizacije. Izetbegovići su poreklom iz Beograda, a u Bosanski Šamac su se naselili posle napuštanja Beograda 1867. godine.
Neki muslimani su se vraćali veri pradedovskoj, nedavno je to uradio i profesor Muhamed Bušatlija iz Beograda, objasnite ovaj fenomen.
– Mnogo je više naših muslimana/Bošnjaka koji ne kriju svoje srpske korene nego što se misli i javno ističe. Profesor Mahmut Bušatlija ima sjajan pedigre, jer potiče iz srpske vladarske kuće Crnojevića. Iz te dinastije, koja je vladala Crnom Gorom u 15. veku, Staniša, sin Ivana Crnojevića, je islamiziran i bio je skadarski sandžak-beg i gospodar velikog dela Crne Gore. Taj čin Mahmuta Bušatlije, sada Stanka Crnojevića, može da ima i neku drugu konotaciju.
Kako objašnjavate tvrdnje većine muslimana da su poreklom Turci?
– Sigurno je u našim zemljama bilo etničkih Turaka kao vojnih i civilnih starešina, sveštenika i raznih činovnika, ali su se po završenoj službi najčešće vraćali tamo odakle su i došli. Bilo je i toga da su se Turci, u narodu pežorativno nazivani Turkuše, ženili našim meštankama i ostajali ovde, ali je to bilo zanemarljivo. Ima istine za tvrdnju da će se naši muslimani ili Bošnjaci pre izjasniti kao Turci, Iranci, Saudijci, pa čak i Nemci samo ne da su Srbi iako sa tim nacijama nemaju nikakve ni etničke ni jezičke srodnosti. Mislim da su za ovakve pojave kriva i jedna i druga strana.
Da li postoje bošnjačka nacija i bosanski jezik?
– Da bi se konstituisala neka nacija moraju se ispuniti određeni i naučni, a ne samo politički uslovi ili kriterijumi. Nije dovoljna samo politička želja i volja određenih političkih krugova. Može se političkim aktom, aktom domaće političke elite podstaknute i spolja, proglasiti nacija, ali takvi akti po pravilu donose velike nesporazume i sukobe, pa i ratove, što je najtragičnije.
– Ne osećam se dovoljno kompetentnim, ali smatram da su srpski, bosanski, crnogorski i hrvatski jezik jedan isti. Pitao bih te tako „stručne“ političare, a i neke naučnike, da li im prilikom komuniciranja sa Srbima, Crnogorcima i Hrvatima trebaju prevodioci. Mislim da je na sceni „narcizam malih razlika“ što bi se moglo reći i za stvaranje sintetičkih nacija, a ne samo jezika. Sve to postaje tragikomično.
Bavili ste se kultom Svetog Save i odnosom muslimana prema najvećem srpskom svetitelju, sta ste otkrili?
– Prilikom mojih višegodišnjih terenskih istraživanja u Staroj Raškoj bio sam iznenađen koliko je kod naših muslimana bilo tradicionalnog poštovanja kulta Sv. Save. Najstarije žene obavezno su za Savindan 27. januara pravile posebno jelo koje se zove masenica. Kada sam najstarijoj ženi, koja je tada imala 96 godina, rekao zašto to radi kada je ona muslimanka, kratko mi je odgovorila da je to jelo spremala i njena majka i bijača (baba). Jedna druga stara žena od 89 godina mi je rekla da uvek „za Savicu sprema masenicu“.
– U razgovoru sa Bošnjakom, koji je imao 94 godine, na moje pitanje zašto na neki način obeležava Savindan kao i neke njegove komšije, samo mi je kratko odgovorio „Ovo je zavetna zemlja“. Muslimani su uvek štitili i bogato darivali manastir Mileševu kod Prijepolja, jer je tu bilo grobno mesto Rastka Nemanjića, potonjeg arhiepiskopa Save i kasnije Sv. Save. Zabluda je da su se naši muslimani brzo i lako odricali svojih srpskih i hrišćanskih tradicija.
Nedavno ste dobili i Vukovu nagradu.
– Naravno da i dalje istražujem i pišem. Da, dobitnik sam Vukove nagrade za 2013. godinu kao istoričar istraživač. Trenutno radim na novoj knjizi koja će biti nastavak prethodne „Prilozi prošlosti Stare Raške“.
Šta biste poručili Srbima i Bošnjacima u Sandžaku?
– Predložio bih relevantnim društvenim i političkim faktorima i kod Srba i kod muslimana/Bošnjaka da ozbiljno i odgovorno porade na jačanju poverenja, iskrene saradnje i prijateljstva. Ne može nama biti niko bliži od nas samih. Samo tako možemo da računamo na lepšu i izvesniju budućnost, jer je na sve nas, što bi običan narod rekao, skočila i ala i vrana. Na kraju krajeva, mi smo isti narod bez obzira na našu, često i tragičnu prošlost, pa sviđalo se to nekome ili ne.
Begovi i intelektualci
Da li je čest slučaj da se muslimani izjašnjavaju kao Srbi?
– Mnogo je muslimanskih intelektualaca, begova i trgovaca koji su se osećali Srbima i to nisu krili ni kada su ih zbog toga progonile i turske i austrougarske vlasti. Ovom prilikom ću pomenuti samo neke: Husein-beg Gradaščević, Derviš-beg Ljubović, Omer-beg Sulejmapašić-Despotović, Avdo Karabegović Hasanbegov, Avdo Karabegović Zvornički, Hasan Rebac, Mustafa Golubić, Smail-aga Ćemalović, Mustafa Mulalić, Ismet Pupovac, Džemal i Šukrija Bijedić, braća Pozderci, Skender Kulenović, Meša Selimović, Emir Kusturica, Dževad Galijašević…
Seobe i islam u Raškoj
x Salih je rođen 25. oktobra 1944. u Tešnju, BiH. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studije u Sarajevu. Radio je kao nastavnik istorije i direktor škole u Kladnici i sekretar SIZ za osnovno obrazovanje u Sjenici, zatim kao direktor u Gopdijevu i Sušici (Bijelo Polje).
x Istorijom kao naukom počeo se baviti skoro odmah po završetku studija. Oblast njegovog posebnog interesovanja je poreklo, islamizacija, demografski i migracioni procesi na Sjeničko-pešterskoj visoravni i u celoj Staroj Raškoj ili Raškoj oblasti.
x Aktivni je učesnik mnogih naučnih skupova i stalni saradnik više naučnih zbornika i revija. Do sada je objavio šest knjiga i 70 naučnih radova koji su publikovani u naučnim zbornicima istorijskih muzeja i arhiva u Srbiji i Crnoj Gori. Autor je studija „Sjenica“ i „Kladnica“ i jedan od autora antropogeografske studije „Sjenički kraj“. Nova knjiga Saliha Selimovića „Prilozi poreklu, islamizaciji, migracionim i demografskim procesima u Raškoj oblasti“ je pravi istoriografski dragulj.
Svaka čast za tekst. Ovo je zločin o kojem niko ne govori a radi se možda o najvećem zločinu koji su počinili državljani Crne Gore u ratovima devedesetih. Željko Mašić je recimo bio dječak od 12 godina a masakriran je od pljevaljskih muslimana iz Bukovice na najmonstruozniji način.
E đe se nađe ti da posvjedočiš da se u CG vodio rat? Ko će tebi, običnom č. xxxxx povjerovat da si istinit kad si čitav ogrezao u primitivizmu i mržnji? Nije tačno da je u CG bio rat, al je tačno da su četnici vršili teror u Pljevljima i okolini! Mora doći dan da se tim zlikovcima sudi za teror nad Bošnjacima koji su morali da bježe iz Bukovice! Zna se tačno po imenu i prezimenu ko je nosio bradu, ko je bio vojvoda, kjo je krao i pljačkao, ko je pokušao da CG uvuče u vjerski rat!
Sin Sefera Halilovića je napisao knjigu o tome, list Dan je objavljivao neke transkripte iz nje. Iz njih se vidi kako današnji ministar i medijski tajkun Fahrudin Radončić, takođe crnogorski musliman, organizuje napad balija na Čajniče preko teritorije Crne Gore. U njima su poimenično nabrojani muslimanski državljani Crne Gore koji učestvuju u napadu kao i Pljevljaci koji špijaju za Armiju BiH kretanje jedinica jugoslovenske vojske.
Nas optužuju za Morinj gdje je neko nekoga ošamario a ne govori se o najvećem zločinu koji su u ratu počinili državljani CG, ne govori se o klanju i masakriranju žena i djece po selima oko Čajniča od strane pljevaljskih poturica.
https://www.youtube.com/watch?v=U14JAO7vgvg#t=19
Siroti mali Srbi !? Da je sreće ko što nije i da je država CG ko što nije, autor ove ogromne laži bi odgovarao za potpirivanje , podrivanje i širenje nacionalne i vjerske mržnje. Sve u ovom pamfletu je izmišljotina i laž! Đe su imena krivaca? Naravno nema ih jer bi mogao da odgovara i to sa pravom za klevetu! Trebalo bi za primjer pozvat ovog autora na odgovornost jer bismo tako bolje sačuvali CG!
a sto ustaso nesto nije istina?ja sam tad bio tamo,a ti reci da nije bilo tako,lazove…