Da nema Svetozara Marovića trebalo bi ga od blata praviti…Samo što ne znamo zašto?

Pitanje svih pitanja, koje sigurno (tajno) muči čak i sve „glavare“ u DPS-u,a o nama, ropskom narodu „kralja Lira“ Crne Gore, da i ne govorimo, sigurno jeste: ŠTO ĆE MAROVIĆ U POLITICI? „Želim da vjerujem“ (da budem u političkom izražajnom trendu) da u crnogorskom da u DPS-u ipak ima makar nekoliko glava sa pristojnim , pa i povišenim koeficijentom inteligencije koji se često u sebi pitaju (tiho i oprezno, iz straha da i sami sebe ne čuju) „što je ta „ideološka“ glava vladajuće diktature htjela reći nekim svojim misaonim „šamarom“ upućenim pritvniku?“! Smatram takođe da te galve,pak, brzo pređu preko takvog sopstvenog nedoumlja oslanjajući se na političku mudrost onog čije ime ne treba olako uzimati u usta. Kao što priliči odnosu prema svakom Bogu, pa i ovozemaljskom, čija je kazna neuporedivo brža i vjerovatno strašnija od one metafizičkog.

Kao što je Marovićevo shvatanje bavljenja politikom mazohistički Sizifovski posao, vjerujem da je veoma teško bilo kome kometarisati Marovićeve nebulozne moždane dragulje za koje mu, da bi ih ispilio, trebaju verovatno dani i mjesci mislilačkog „ležanja“ na njima da bi napravio retoričke mućkove koje je teško uhvatiti bilo za glavu bilo za rep.

Čitati dugačke „filozofske“ digresije Marovićevog nepredvidljivog i lutalačkog moždanog pravca i doći do onoga „što je pjesnik htio reći“ potreban je više fizički nego misaoni napor.

Marović je domaća varijanta nekadašnjeg italijanskog političara, ministra i predsjednika vlade, De Mite, od čijih su nerzaumljivih kvazi-dedukacija i mozgovnih serpentina drhtali svi novinari zaduženi da prate aktivnosti i tumače govore i izjave tog demohrišćanskog moćnika. To su same naše prekomorske (novinarske) kolege javno priznavale tek kada su De Mitu zajedno sa čitavom italijanskom partijskom koruptivnom kamarilom pomele s apolitičke scene milanske sudije 90-tih godina u aferi „čiste ruke“ (malobrojnih političara).
Uopšte nije vrijedno ikakvog moždanog napora pratiti mukotrpno odmotavanje misaono zamršenog klupka DPS-ovskog potpredsjednika sami tim što se njegov početak, nakon duuuugog puta, spaja sa sopstvenim krajem te, ako ste se upustili u avanturu da makar „iz inata“ shvatite ideološki i teški „bumbarov let“ Marovićevih misaonih utvara doći će te na isto mjesto od koga ni sam Marović nije ni mrdnuo.

Dopustite sebi gubitak vremena, živaca i nepotrebni utrošak inteligencije (bolje za vas kao vam je što manja jer ćete manje patiti i bolje ćete shvatiti tog partijskog „Ideologa“) pa pročitajte Marovićevu izbornu agitpropagandu objavljenu u političkoj rubrici IN4S. „Marović pozvao Medojevića da ošamari samog sebe“!
http://www.in4s.net/index.php/marovic-pozvao-medojevica-da-osamari-samog-sebe/
Marović je uspio da u premalo riječi smjesti misaone besmislice od 7 milja ili, ako više volite:da u premnogo riječi snagom obalskog radnika nategne patrljak misoanog konopca – od zalaganja za „fizički integritet“ Nebojše Medojevića, preko „samokažnjavanja“ i par „filozofskih“ zavrzlama o istini i laži dođe do KRUCIJALNOG ARGUMENTA KOJIM ĆE U BERANAMA POBIJEDITI DPS: PA, PRVI JE NA LISTI, LOGIČNO! ILI NIJE?
NIKAD NISTE SIGURNI KADA JE MAROVIĆ U PITANJU.

„…jer ako svi žele biti prvi, a prvoga već imamo, zašto bi krenuli od zadnjega da bi došli do prvoga, koji je već prvi“, kazao je Marović.

Samo sam znatiželjan koliko je pomenutih besanih dana i noći bilo potrebno gospodinu „Rata za Mir“ da smisli ovako UBITAČNU POLITIČKU PROPAGANDU?
Ipak se bojim da nije mnogo razmišljao za izbornu propagandu jer smo iz „Snimka“ čuli kako to DPS završava: bez mnogo misli ali sa nešto više para (za ovaj siromašni i gladni narod koji se pokušava potkupiti i otpisivanjem dugova za struju).

Gospodine Maroviću, može li jedan besplatni savjet moje malnkosti?
Metafora za laž se ne traži niti nateže od „šamara“ nego u Pinokijevom dugom nosu!