„Crnogorski sindrom“ – zanos sopstvenom propašću
1 min read
Đukanovićeva era u kojoj su proizvedeni Šarići, Kalići i mnogi drugi „heroji“, širi i nesnosan zadah truljenja jednog divnog mita o etici Crne Gore, u koji je, kao i u Boga, valjalo vjerovati po cijenu opasnosti da je sve samo fikcija!
Hapšenje Safeta Kalića na bečkom aerodromu svakako je glavna vijest u Crnoj Gori ove nedelje, čemu će se najviše obradovati politička arena uzburkana brojnim međustranačkim i unutarstranačkim prepucavanjima kojima obiluje i od kojih neizlečivo boluje medijski prostor Crne Gore.
S obzirom na rang Kalića u svijetu narko-biznisa, ne čudi što se za njega zanima široka javnost, ali je za hroničare društvenih fenomena važno sagledavanje aspekta kroz koji se ovaj kriminalac predstavlja na raznim forumima, društvenim mrežama i dijelu medija, gdje sve vrvi od veličanja i pohvalnih izjava.
„Baš me briga čime se bavio, bio je dobar čovjek i nema toga ko mu se obratio, a da nije pomogao. Učestvovao je u gradnji crkve i džamije, pokrenuo privredu i donio mnogo radnih mjesta za Rožajce. Da ga nijesu sklonili, Rožaje bi danas bila najnaprednija opština u Crnoj Gori!“, ovako bi otprilike glasio stav većine Rožajaca, koje smo čuli ili čitali prethodnih dana.
Da Rožajci nijesu izuzetak, mogli smo vidjeti i na primjeru obračuna sa Šarićima, kada je iz Pljevalja krenula lavina hvalospjeva na račun Darka Šarića, trgovca kokainom u svjetskim okvirima. Pljevljaci su čak upriličili i proteste kojima su tražili „pravdu“ za braću Šarić i njihove kompanije, a takođe je kružila peticija podrške imperiji koju su sagradili kokainskim novcem.
I Kalić i Šarić predstavljaju sliku nove Crne Gore, a velikim novcem koji su napravili na trgovini narkoticima, u svojim sredinama su, umjesto osude, dobili epitete savremenog „Robin Huda“.
Tako bi neko, ko ne zna bekgraund ovih storija, ostao zapanjen rijetko viđenim primjerima filantropije i bio oduševljen njihovom pažnjom i brigom za potrebe naroda i bližnjih, religijskih zajednica, opštinskih struktura, sportskih i drugih asocijacija i, naravno – svoje drage države, čijem su otcjepljenju, svako na svoj način, a obojica silnim novcem, itekako bili od koristi.
Ređe ćemo čuti da su njih dvojica, među djecom širili bolest narkomanije, vodeći je u izvjesnu preranu i duhovnu i fizičku smrt i u konačnu neupotrebljivost za socijalnu zajednicu.
Štokholmski ili „crnogorski“ sindrom
Da se ne čudimo ovakvim prikazima najgorih kriminalaca, pomogle su nam bolne tekovine 25-godišnje vladavine komunističkog mutanta DPS-a, koje su nam anestezirale i upokojile vrednosni sitem, kaljen vjekovima
Ono što bi u nekom drugom vremenu bila delegitimišuća stavka: politički zaokreti, preumljavanja, prevare, laži, pljačka, nepotizam, kriminal…. pred našim očima se pretvara u razloge obožavanja i divljenja za čelnika takvog sistema, koje dobija ozbiljne obrise religijskog zanosa. Time je jasnija i šira slika moralne propasti cijele zajednice.
Iako i ptice na grani znaju da je Đukanović na mnoge načine involviran u visoke krugove globalnog kriminala, to mu ne smeta da i dalje bude na čelu Crne Gore. Naprotiv.
No, nije to najirititantnije, niti činjenica da uvijek uspije da ukrade dovoljno potrebnih glasova i potkupi dovoljan broj političara iz suprostavljenih tabora kako bi opstao na vlasti, koja mu je jedini garant nedodirljivosti. On radi ono što zna i kako zna, pa će kao dokazano inteligentan čovjek znati da se suoči sa posledicama svojih (ne)djela.
Kao i u Rožajama i Pljevljima i ovaj primjer nam pokazuje da ekvivalentno zbrajanju Đukanovićevih grehova, raste glorifikacija njegovih nepočinstava.
Značajan broj ljudi u Crnoj Gori se udruženim ličnim silama, po svaku cijenu trude da ga održe na vlasti, nijednog trenutka ne postavljajući sebi moralnu, ali ni razumsku dilemu: u čemu oni to učestvuju i koga održavaju na vlasti?
Poput štokholmskog sindroma, sociologija i psihologija će u nekim osvešćenijim godinama, koje neminovno slijede posle ovih, dobiti novu kategoriju za personifikaciju poistovjećivanja žrtve i vinovnika nedjela.
Bezdušje koje vlada pod aktuelnim režimom i koji cijepa duhovne okvire, kulturološke posebnosti i civilizacijske šavove ovom narodu, a sve pod firmom „demokratičnosti“, „liberalizma“ i ljudskih sloboda, doveo je Njegošev narod na samo dno moralne lestvice, u kojoj se ne preza ni od, do juče, najneoprostivijih djela, koje su u našem epskom i mitskom pamćenju zasluživali samo prezir.
Đukanovićeva era u kojoj su proizvedeni Šarići, Kalići i mnogi drugi „heroji“, osim toga širi i nesnosan zadah truljenja jednog divnog mita o kodeksu Crne Gore, u koji je, kao i u Boga, valjalo vjerovati po cijenu opasnosti da je sve samo fikcija!
Kada je tako, treba li se čuditi lokalnim fascinacijama Safetom Kalićem i Darkom Šarićem?
Podržavaoci, članovi, potpisnici peticija, glasači i upravljači… u suštini samo vojnici Sodoma, važan su stub jednoj novoj Crnoj Gori, koja nema veze sa istoimenom istorijskom kategorijom, ni u državnom ni u vrijednosnom smislu.
To govori o mentalitetu i tog dijela naroda, kojem nije važno da li su na „mrvicama“ tragovi heroina, kokaina, ili pak krvi iz trgovine ljudskim organima, ubistvima i širokim opusom najgnusnijih zločina!
Zaboga, novac je novac!
A mi smo to što smo…
Politicari u Crnoj Gori govore sto narod rado slusa i pokusavaju izaci u susret svojim biracima,bilo na nacionalnom ili nekom drugom planu.
Uspjesno su rijec PRIVATIZACIJA iskoristili koliko i rijec DRUG,
Imali sto ljepse od rijeci DRUG i u ekonomiji privatna sopstvena proizvodnja.
Sigurno da nema,u Austriji savremeni ekonomisti idu dotle da je sve moguce privatno finasirati sem izvrsne vlasti u stvari sudstvo jer to vec nije vlast i policiju.
Roland Bader novinar i naucnik je zastupnik Austriske skole ekonomije koja uci da je glavna kocnica u ekonomiji drzava koja se mijesa u tokove poslovanja i razvoja drustva,naravno ovdje se polazi o svijesti ljudi u drzavi koji bi sproveli to ucenje.
Ako se malo pogleda tok te skole nijesmo mi daleko od tog ucenja koje Austriska skola zastupa ko najsavremeniji model funkcionisanja drzave,jeste ima malih iskakanja koja odudaraju od te misli Kod nas je drzva u sudstvu i policiji privatna,sto mozda ima nekih sporednih posledica ,ali za funkcionisanje ekonomije nema tu nekih problema.
Sve je privatizovano i sve funkcionise do perfekcije kako se samo zamisliti moze,lijecenje saobracaj bankarstvo ,jedino procenti kod nas nijesu na zadovoljavajucem nivo jere se ovdje zaovoljstvo naroda krece do !,5-1,7% sto vjerovatno samo pocetna faza koja ce uz pomoc svijeti ovoga naroda biti prevazidjena,ja se u to duboka nadam ili bar se malo nadam.?
Prvo se cisti svoje dvoriste, pa se poslije kritikuju drugi.
Svaka čast za tekt. Hirurški precizna analiza stanja svijesti čuvenog crnogorskog naroda poslednjih decenija. Ipak,dodaću i jedan svoj stav koje se takodje vremenom samodokazivao : Ogroman broj crnogorskih „intelektualaca“ vec dvije decenije disciplinovano odbija da konstatuje makar nelagodu, zbog svega sto se desava sa Crnom Gorom i njenim istorijskim i drugim nasledjem. To će mi uvijek biti dovoljan razlog da za degenerisanje ovog drustva i ove države okrivim prvo njih i njihovo ćutanje , odnosno davanje prećutne podrške. Živim za to da i njih jednog dana stigne pravda za sve ovo što tolike godine trpi ovaj jadni , napaženi, poniženi i opljačkani narod .
Svako dobro…i samo nastavi….
E PA STA RECI, OSIM DA JE OVO JEDNA TUŽNA I ISTINITA PRIČA KOJA OKRUŽUJE I CG, ALI I SVE DRUGE ZEMLJE U EX JU. GENERACIJE ĆE ISKIJAVATI OD OVE POŠASTI.
Gorane, kao i uvijek odlična analiza i nažalost bolno tačna brate
Kalić, Šarić, Đukanović, Krivokapić… ima ovdje prostora za još nabrajanja metafora vremena koje će se pamtiti po beščašću.
Pitanje je da li će stubovi ovog sistema, oličeni u njihovim satrapima, ikada odgovarati zbog uloge koju danas obavljaju za, kako autor reče „mrvice“ sa gospodarevog stola, dok ostatak sunarodnika grca u gladi i nemaštini, ali i beznađu i duhovnoj pustoši koju ova kataklizmična vlast ostavlja iza sebe.
Veseline, uzaludan ti je trud da, za rad političkog profitiranja, pomiješaš babe i žabe, da spojiš i u jedan koš staviš nespojivo. Otkud (pri tom ne mislim na političke činioce koji su kod tebe, imam osjećaj, presudni) Krivokapića stavi u ovaj kriminalistički milje?
U kakav je on to posao sa drogom umiješan? Prosvijetli nas i kaži što znaš o tome. Nijesam čuo da ga iko zbog toga proziva. Nijesam čuo ni da je aktivno, čak ni neposredno učestvovao u nekoj sumnjivoj privatizaciji. Nešto drugo je mali Vujica. On je sklapao ugovore (pretakao med i ponekad, olizao prste) i radio projekte ali Krivokapić..?
Njega, očigledno, mrziš zbog toga što nije dozvolio da svinje (na slici) budu veprovi iz susjedne nam države. Čini mi se da je to po tebi, dragi moj Veseline, njegov neoprostiv grijeh.
Pa da ne vodim računa o rječniku, zaista bih ti „odgovorio divno“ za sve oko Krivokapića, ali neću da upotrebljavam zaslužujuće izraze i poganim ovaj rijetki prostor slobodne Crne Gore. Je li to onaj Krivokapić koji je na privatni račun dobio 400 hiljada evra za posao oko kotorske luke? Je li to onaj Krivokapić, koji zbog toga odustade da ruši DPS, jer mu je Milo iz malog džepa izvadio cjenovnik? Je li to onaj Krivokapić koji je suvlasnik novog i najvećeg lanca kladionica u Crnoj Gori? Siroti Krivokapić!!! Tu ću da stanem. A ima još… Dakle, ili si totalno naivan, ili si veoma pokvaren kada si me to pitao. Hoću da vjerujem u ovo prvo i želim ti svako dobr od Gospoda!
Odavno smo mi poprište na kojem će se napisati mnogi doktorati iz raznih društvenih nauka. Na našem primjeru će profitirati i đavo, ali i oni koji će svoj narod htjeti da zaštite od đavola. Mislim da jeste suština u „čmintićima“, a ne u samoj Ćminti i da ovaj sistem podržavaju sitne duše, koje jedino tako mogu da se probiju na društvenoj lestvici. zato ih ne treba amnestirati kada i ako dođe dan da se svedu računi.
Najtužnije je to što je na sceni bespovratni proces preinačavanja svih vrijednosti. Zlo se prikazuje dobrim i obratno. Teško da ikada povratimo stvari! Ovom poštenom i tačnom pogledu fenomenalno je legla i ilustracija koja kao da je pravljena na temu o kojoj je riječ, a koja bi se mogla nazvati tužnim degradacijom i propascu ljudskosti! Bravo!