Crna Gora – državništvo protiv politikanstva

Piše: Aleksandar B. Đikić

Prođoše dva i po mjeseca od istorijske pobjede demokratije u Crnoj Gori. I to ne bilo kakve demokratije, ne one podobne čiji nivo ocjenjuje birokratija EU, nego stvarne narodne pobjede. Doduše ne bi Crna Gora vjekovima bila to što jeste, prva i jedinstvena, da i ta pobjeda nije jedinstvenija i veličanstvenija od sličnih. Ova pobjeda je izvojevana sa ikonama u rukama i svetinjama na usnama.

Ova pobjeda je izvojevana pod blagoslovom počivšeg mitropolita Crnogorsko-primorskog, Amfilohija. Ovom pobjedom, on je ne samo donio slobodu Crnoj Gori, nego i raspršio globalističke floskule o Crkvi kao nazadnoj instituciji, i nekakvom reliktu prošlosti. On je darovao pobjedu državi Crnoj Gori, ali i Crkvi. U tu pobjedu utkao je i sopstveni život, ispunjavajući biblijsku istinu da nema veće ljubavi od one: „da ko život svoj položi za prijatelje svoje“.

Posljednjih nekoliko nedjelja a naročito nakon odlaska mitropolita na mjesto njemu namjenjeno, iz pojedinih crnogorskih krugova i to „pobjedničkih“, dolaze izvjesni tonovi koji mogu da zabrinu. Naime, iz različitih razloga napada se mandatar za sastav nove crnogorske vlade, Zdravko Krivokapić. Različiti su povodi za napade, ali dominira nepovjerenje prema manadataru, u koga je gorepomenuti čovjek odluke, mitropolit Amfilohije, imao povjerenja i blagoslovio njegovo angažovanje, što se i pokazalo odlučujućim.

Za divno čudo, u napadima na Krivokapića ne učestvuje poraženi DPS, niti njen lider i predsjednik (još uvijek) Crne Gore, Milo Đukanović, nego baš ljudi sa ove strane barikade, takoreći njegovi saborci. Kako je to moguće? Da li je Milo naprasno postao fini tolerantni gospodin?

Na ovo pitanje možemo odgovoriti samo ako razumijemo da totalitarizam u Crnoj Gori nije počeo sa Milom Đukanovićem, nego jedno 40 godina ranije. Generacija Crnogoraca, rođena 1945, polako napušta ovaj svijet, a da nije imala prilike da živi u slobodnoj Crnoj Gori. Ona je samo preko literature imala prilike da živi u  petrovićevskoj, srpskoj Crnoj Gori. U realnom životu nije.

Austro-marksističko ustrojstvo Crne Gore uspostavljeno preko „pasjih grobalja“, a ozvaničeno Brozovom pobjedom, je tek sada, nakon osam decenija, na početku puta da bude srušeno. Na početku puta! A gdje ćeš bolje skrenuti nekoga na stranputicu ako ne na početku puta?

I to baštinici „crvenog hrvatstva“, sljedbenici Sekule Drljević i Sava Markovića, Sava Kovačevića, Jova Kapičića i Tempa, odlično znaju. Zato se ne oglašavaju javno, ali smutnja im ne ide tako loše. Taj su zanat ispekli za osam decenija.

Ono na šta oni igraju je naprosto genijalno. Oni igraju na kartu ogromnog očekivanja naroda u Crnoj Gori, a posebno obespravljenog srpskog naroda. Ogromno očekivanje, ma koliko bilo opravdano,  je lako iznevjerivo. 

Profesor Krivokapić se prihvatio jednog zadatka, a nije mu bilo nužda. Prihvatio se po blagoslovu. Ko god je vjernik zna da se blagoslov ne smije iznevjeriti. Iznevjereni i iznuđeni blagoslov znače prokletstvo. Da bi neko iznevjerio blagoslov, mora da bude neviđeno bezobrazan i đavoiman. A Zdravko Krivokapić ne liči na takvoga.

Pa otkud onda napadi na mandatara i to iz redova onih koje je on (po blagoslovu mitropolita) doveo na vlast, koju bi inače gledali iz poslaničkih klupa opozicije dok ih smrt ne rastavi? Odgovor leži u De Golovoj diferencijaciji državnika od političara: „DRŽAVNIK RAZMIŠLJA O NAREDNIM GENERACIJAMA, A POLITIČAR O NAREDNIM IZBORIMA“.

Stoga je u Crnoj Gori sada nastalo gunđanje, jer se pojavio neko kome po svemu sudeći ne liči da bude političar, ali očigledno da može da bude državnik. Stoga i bezrezervna podrška gospodinu Krivokapiću dolazi od strane intelektualaca i Crkve, ali i otrovne strelice od strane političara. To je možda i logično, jer intelektualaca i klira je malo, pa je i malo glasova, a političarima trebaju glasovi.

Gdje ti političari umaču strelice u otrov? E to već ulazi u sfere spekulacija, ali s obzirom da DPS i Milo Đukanović upadljivo mirno posmatraju proces, nije teško ni to zaključiti. Oni se rukovode Napoleonovom: „Kad vidiš da neprijatelj griješi, nemoj ga u tome ometati“!

U pamet se braćo Crnogorci! Prokocka li se ova šansa, naredne neće biti.

Pročitajte JOŠ:

Ko su ovi što napadaju Vesnu Bratić?