Borba za slobodu je stvorila Srpsku

Piše: Ivan Stoilković

Govore i pišu o temeljima na kojima je sazdana. Ne interesuje ih kako je i zbog čega napravljena, bitno je da je mrze… I normalno u svojoj mržnji griješe, i ne samo da griješe nego i pristaju na sve moguće podvale protiv nje.

A danas je Sveti Stefan, dan kada ne samo da ne treba mrzjeti, nego i dan kada mržnju ne treba spominjati. Borbu je stvorila priroda, mržnju je pronašao čovjek. Borba za slobodu je stvorila Srpsku, a temelj te borbe je bila odlučnost, želja da budemo ono što jesmo! Da u toj borbi ne pokleknemo. Da ne pokleknemo bez obira na cijenu koju plaćamo.

A plaćali su je u osvit svakog novog dana i danas i jednom i nekada mnogi prije nas. Plaćaju je toliki i danas! Oni koji su u našim zdravicama, poznatim našim srpskim zavjereničkim pogledima prije nego što drmnemo po neku ljutu rakiju, opterećeni tajnom i tugom, naiskap. Oni za koje stalno pitamo kako su i jesu li odande zvali. Oni kojima i danas pokušavaju oduzeti slobodu. Oni kojima sude.

Sude njima jer njihovu vjeru ne mogu dotaći. Sude njima jer njihovim pjesmama ne mogu. A kada smo kod njenih temelja, njen temelj je vjera! Vjera da će jednom, nekada, prije ili kasnije, da se bude pod istim krovom. I njen najveći temelj je ljubav! Bezrezervna! Potpuna! Posvećena! Nekritička! Beskompromisna!

Nekada u životu postoji samo jedna staza. I to samo ona kojom se mora proći. I samo ona je prava. Jer ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da ljudi ostave tragove.

Na današnji dan, prije dvadesetak, skoro trideset godina, oni koji su sanjali o slobodi proglasili su Republiku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Krenuli su svojim putem, jedinim putem!

Prema onome što su bili, u šta su vjerovali, šta su činili oni prije nas. Oni bolji. I što će činiti oni koji dolaze posle nas. Nadam se opet bolji od nas!

Šta god govorili danas, govorimo o njima, svjedočimo njima… nakon toliko godina mi još uvek brinemo o njoj, iako je već odrasla. I jača! I moćnija! I ujedinjenija! Svaka riječ o njima danas je riječ o slobodi, riječ o nama. Riječ o ljubavi! Ljubav prema matici. Onoj koja je ponekad umjela i znala da zažmuri, da bude… i da ćuti! Ljubav onih koji se svakako ponose time da su dio srpskog naroda i da su kao takvi dio Republike Srpske. Ljubav nas koji smo ostali van njih. Kojima su ostale priče, uspomene, groblja, srušene i polusrušene crkve. Kojima su ostali snovi.

I može svih nas, malih i nevažnih, da ne bude sjutra. Možemo i da potrajemo… A ona… Ona će, daće Bog, biti vječna! I naš će se životi, između ostalog, mjeriti i po tome šta smo i koliko smo za nju učinili. I koliko smo je voljeli. Jer, „Srpsko je nebo plave boje, na njemu sedi Srbin Bog…“

Prije dvadeset i sedam godina, proglašena je Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine. Sanstefansko je jutro! Dan je naš, dan je Republike Srpske Dan svih Srba zapadno od Drine! Volimo je! Čuvajmo je! Srećan praznik!

Izvor: Novi Standard