Bjelopavlići i 610 godina prvog pisanog pomena plemena (6): Vojvoda Radoslav Branislavov (Raslav Bubin) i Ivan beg Crnojević
Miljan Stanišić,; foto: Srpska 24
Piše: Miljan Stanišić
U prethodnom nastavku feljtona naveli smo da je Radoslav Branislavov (Raslav Bubin) bio starješina jednog od četiri džemata u Bjelopavlićima. On je bio praunuk Bijelog Pavla. Radoslav je jedno vrijeme živio u Martinićima, gdje je njegov otac došao iz Sretnje.
Odatle je poslije izvjesnog vremena prešao da živi u Vražegrmcima u mjestu Kalina Glavica. Sa njim je pošao i njegov otac Branislav (Buba) koji je bio unuk Bijelog Pavla. Pominje se da je Radoslav bio oženjen kćerkom Ivan bega Crnojevića. U narodu je urezano vjekovima duboko sjećanje kako je Branislav (Buba) stradao i to pod neobičnim okolnostima.
Naime, prilikom izdiga na planinu Topolovo njihovom konju se zaglavila kopita u jednom kamenom procjepu u mjestu Jovanovići. Kada je već ostarjeli Branislav (Buba) uspio da mu izvuče nogu iz kamenog procjepa i namjesti mu olabavljenu potkovicu, konj ga je tada udario svom silinom u čelo pa je na mjestu ostao mrtav. Sahranjen je ispod brda Gradac Jovanovića (kod sadašnje seoske crkve). Do nedavno na njegovom grobu bila je na kamenoj ploči uklesana fugura u obliku potkovice, kao simbol njegovog stradanja. Ta kamena ploča sada se nalazi uzidana u crkvenoj ogradi pri ulaznom dijelu crkve.
Ivan Crnojević, tast Radoslavov (Raslavov), proglasio je svoga zeta vojvodom i dao mu da upravlja svojim velikim posjedom u Dobrom Polju. O tome postoji „s koljena na koljeno“ prenošena priča kako je Raslava prevario pobratim, što je njemu i njegovoj brojnoj porodici došlo glave. Radoslav (Raslav) je imao pobratima Sokolovića, koji je bio beg iz Bosne, a često je kod njega boravio kada je dolazio iz Bosne ili se tamo vraćao. Pri jednom takvom boravku kod pobratima Raslava, Sokolović je u prisustvu više lica zatražio da mu od tog velikog posjeda pokloni parče zemlje, koliko volujska koža može da pokrije. Raslav ne sumnjajući u rđave namjere svog pobratima, pristade na to. Beg Sokolović, smislivši podli plan prevare, nabavi volujsku kožu i okroji je u minijaturnoj oputi i njom opaše Dobro Polje. Kako je zadata riječ bila svetinja, Raslav obećanje ispuni i begu predade prostrano Dobro Polje.
Kada je Ivan Crnojević saznao šta je njegov zet uradio, pošalje vojnike da pobiju njega i njegovu porodicu. Kada su došli na Slap na Zeti naiđu na jednog Gosaljića i zatraže da im pokaže put do Kaline Glavice. On im ispriča da radi kod Raslava na posjedu Dobro Polje i povede ih do odredišta. Tu su vojnici Ivan bega ubili Raslava i 23 člana njegovog domaćinstva (tada se živjelo u velikim kućnim zajednicama).
Slučajno je spašen jedan Raslavov unuk, koga je tetka neposredno prije ovog događaja bila povela izvjesno vrijeme kod sebe. Jedino nijesu ubili Raslavovu snahu, koja je bila u poodmakloj trudnoći. Ali, da bi ispoštovali naređenje i u „vraga ne ostavili traga“, to su se vojnici dosjetili da jedinoj preživjeloj Raslavovoj snahi unište još nerođeno dijete, tako što su joj stavili dasku na stomak i svi vojnici su preko nje prešli. Time su mislili da će uništiti dijete u majčinoj utrobi. Ona je sve te muke izdržala i poslije njihovog odlaska napustila je poprište krvavoga pira. Slomljena srca vratila se na Sretnju kod najbližih, koji joj pružiše svu pažnju. Ubrzo je rodila zdravo muško dijete, kojemu su dali ime Staniša.
Staniša je čitav životni vijek proveo na Sretnji. Saznavši za zlu kob svoje porodice, pa kada je odrastao kovao je plan da se osveti. Tako je početkom 16. vijeka prilikom izdiga Gosaljića na planinu, sačekao ih na Žurimu u Jovanovićima i uspio da više njih pobije, jer je smatrao da je izdajom Gosaljića, koji je odveo vojsku Ivan bega do Kaline Glavice, pobijena njegova porodica. Preostali Gosaljići su se nakon ovog događaja odselili za Romaniju (od njih je proslavljeni košarkaš Dejan Bodiroga).
Gospodar Zete Ivan beg Crnojević je imao velike posjede u Brijestovu, koji su se protezali do blizu sela Morakovo u Župi nikšićkoj. U Brijestovu su bili i njegovi vinski podrumi (vinštice) u mjestu Komardi, čiji se ostaci i danas poznaju. Vinova loza tada se gajila čitavim tim pojasom, sve do kraja Vražegrmaca. Pojedini stručnjaci smatraju da i danas ovdje uspijeva jedna vrsta vinove loze, koje nema drugdje i pretpostavka je da se ona očuvala još od toga doba. Koliko se tada gajila vinova loza i od nje proizvodilo „rujno“ vino, dokaz je da je selo Vinići upravo po njemu dobilo ime (ovo selo se pominje u turskom defteru iz 1570. godine).
Ivan Crnojević je na svom posjedu imao mnoge sluge, koje su se bile toliko osilile da su „izigravale bega umjesto bega“ i pravile velike zulume okolnim Bjelopavlićima, što je i bio razlog da su se oni organizovali i razurili imanje Iva bega u Brijestovu. Pominje se da su i Turci iamali udjela u razurenju tog imanja. Nakon ovoga Bjelopavlići su se proširili i na tu teritoriju.
(nastaviće se)
Pročitajte JOŠ:
Naš narod je znao da uljepša legende, i da pominje bega Sokolovića iz Bosne. No će prije biti bratstvo sa Ahmedom Dukađincom. Između Lješa i Skadra, nalazi se mjesto, sa starim mostom, podignutim u vrijeme vladavine Jelene Anžujske. I taj most šiptari zovu pogrdno Škijski most. Mjesto se zove Buba. Moguće je da se vojvoda Raslav naselio u Vržegrmce kasnije sa ostalom družinom iz četiri džemata. Postoji mogućnost da su mu posjedi bili u Bubi, i da je Raslav od Bube mjesta, a ne Bube oca. A moguće je da je i mjesto dobilo ime po nekom Bubi. Od rođenja Bjelog Pavla do Raslava ima sigurno oko 150 godina, pa mu je Pavle bio čukunđed ili navrdeda. Po najnovijimo analizi gena iz yfull Bubići i Mitrovići imaju zajedničkog pretka prije 650 godina. Dakle oko 1370te.
U knjizi Wilkinsona se pominje susret njegov s popisom Ivanom Knezovićem u Ostrogu. To je bilo neđe 1844 godine. On je mu kazao da 12 koljeno od Pali Bardhija. Ako je jedno koljeno u prosjeku 25 godina to znači daje Pavle živio prije 25 x 12 = 300godina odnosno oko 1544 ili bolje računajući popove godine oko 1500 godine.
Još jednom, bravo Miljane!
Zanimljivo je preplitanje motiva volujska koža i prevara sa njom! Na taj način je Pivski Branilo dobio imanja u Pivi. Od njega su pivski Branilovići i Ruđići-najveći dio Pivljana. Istorijski, takođe, preklapa se vrijeme kada se dešavaju događanja a tu je i Ivan beg Crnojević od koga su, po jednoj verziji (za koju ne vjerujem da je tačna), pivski Branilovići i Ruđići. Za Branila neki autori kažu da se prezivao Lužnica (ili, Lugonja), a ovdje vidimo da se pominju Lužani, staro srpsko pleme.
dome miljane …kuca gori a ti srpskom svetu ceses bradu ….