Beograđanin za godinu dana baci 108 kilograma hrane: Evo kako da se ovaj otpad smanji

Ilustracija
Prosečan stanovnik Beograda za godinu dana 108 kilograma hrane baci u otpad, što je 300 grama dnevno po stanovniku prestonice, rečeno je danas na predstavljanju istraživanja radjenog po metodologiji UN.
Predstavljajući istraživanja Centra izvrsnosti za cirkularnu ekonomiju, profesor Bojan Bjeletić istakao je da oko 165.000 tona otpadne hrane ili prehrambenog otpada završi u oko 600.000 tona komunalnog otpada godišnje u Beogradu.
U otpadnoj hrani 38 odsto je povrće, sledi voće, meso i riba, pa kategorija hleba i peciva, a četvrtina ukupnog prehrambenog otpada još uvek je jestiva.
Bjeletić je istakao da otpad od hrane utiče na životnu sredinu kroz zagadjenje vode i emisiju štetnih gasova – metana i ugljendioksida.
Kao jedno od rešenja on je naveo uvođenje sistema kompostiranja otpadne hrane, odnosno anaerobne digestije u kojoj bi se uz kompost dobijao i metan kao energent.Istraživanje o otpadnoj hrani i navikama Beogradjana urađeno je uporedo sa velikim gradovima Ugande, Tajlanda, Kolumbije i Katara, a dobijeni podaci su važni kao uporišna tačka za preuzimanje akcije, istakla je stalna predstavnica UN u Srbiji, Fransoaz Žakob, saznaje Blic.
Ona je navela da se u Srbiji godišnje generiše 700.000 tona prehrambenog otpada, uglavnom u domaćinstvima i sektoru ugostiteljstva.
Za Beograd je navela podatak da 80 procenata od 165.000 tona takvog otpada završi u Vinči gde dalje zagađuje.
Žakob je istakla da se trenutno samo deo problema rešava preko banki hrane, i naglasila da se ovim problemom Srbija mora pozabaviti na strateški način preko prilagođavanja propisa, subvencija i podrške, do promene svesti i podizanja nivoa odgovornosti svakog pojedinca za više održivu potrošnju hrane.
Ona je istakla da rešavanje ovog problema može biti šansa za cirkularnu ekonomiju, a kao ideje šta sa takvom hranom navela je primere proizvodnje hrane za životinje i energiju.
Gradonačelnik Zoran Radojičić istakao je zadovoljstvo po prvi put urađenim istraživanjima na ove teme, o kojima je neophodno razgovarati i pronaći održiva rešenja.
On je istakao da je pored ekološkog značaja prepuštanje hrane otpadu i moralno i etičko pitanje, od izuzetne važnosti. Radojičić je istakao da je od velikog značaja dizanje svesti o odgovornosti kod svakog građanina.
On je naglasio da je Grad Beograd posvećen rešavanju važnih ekoloških pitanja i istakao da se govori i radi što dovodi do jačanja svesti Beogradjana. Kao primer, naveo je da se po prvi put u 50 godina konstruktivno radi na rešavanju pitanja komunalnog otpada kroz javno privatno partnerstvo u Vinči.
Predstavljajući rezultate istraživanja navika i stavova Beograđana oko propadanja hrane u otpad, direktor Centra za unapređenje životne sredine Vladan Šćekić istakao je da se potrošačke navike jesu promenile početkom pandemije ali da su se u međuvremenu brzo vratile na staro.
Istraživan je ciklus koji obuhvata planiranje, pa kupovina hrane i njeno čuvanje, a utvrđeno je da gotovo 45 posto Beograđana ponekad kupuje hranu neplanirano, te da 64,5 posto hranu čuva zamrzavanjem.
Nešto više od polovine ispitanika jestive delove hrane baca ređe od jednom nedeljno, a samo tri posto manje njih navodi da izbegava bacanje hrane jer dobro planira kupovinu i obroke.
Gotovo dve trećine Beograđana uviđa da je bacanje hrane veliki društveni, a zatim i ekološki problem, pa bi se, sa više informacija o zagađenju koje prehrambeni otpad donosi, potrudili da ga imaju manje.
Beograđani su uvereni da bi, ako bi postojao odgovarajući sistem prikupljanja ovakvog otpada, prihvatili da ga primarno razvrstavaju u svojim domaćinstvima.
