Zrak svjetla u tami Javnog servisa

Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Da se po pitanju ljudskih i medijskih sloboda čak i na TV Crne Gore ponešto mijenja, usamljeno i dalje pokazuje debatna emisija „Argumenti“. Voditelj, novinar Saša Klikovac, ne želeći prije svega da dezavuiše samog sebe, kao profesionalca, čovjeka i građanina, a time ni svoju ustanovu, uporno nastoji da povrati već dugo godina srozavani imidž Javnog servisa svih građana, koji je još uvijek Javni i Tajni servis jednog građanina. I, naravno, okupljene interesne kamarile profitera oko vlasti, koji su uz patriotske osmijehe i retoriku pelješili Crnu Goru da je čudo što je od njenog finansijskog bića išta preostalo.

Autor ovog priloga ima osjećaj građanske satisfakcije time što je neki mjesec ranije već ukazivao javnosti na demokratsko „soliranje“ Klikovca na Javnom servisu, očekujući da će novinar ekspresno biti razriješen dužnosti i poslat na Grmožur. Ali se to, za divno čudo, ipak nije desilo.

Skoro u donkihotovskom maniru nepokolebljivo, iz emisije u emisiju, on i dalje nastoji da dokaže da emisija s njegovim gostima, „Argumenti“, makar kao oaza profesionalne korektnosti i otvorenog ljudskog dijaloga, najavljuje neku novu medijsku eru Javnog servisa.

Ali ostaje pitanje: da li je ponašanje Klikovca izmaklo kontroli Druga generalnog, ili najzad i u samom vrhu dižu ruke, tim prije što se nekima smiješi i lagodna penzija, možda otpremnine, i sl. A ispiranja i prepiranja mozgova građana, pa i centrifuge, bilo je previše, i jeftine glume koja više ne prolazi.

Osnovni učinak debatnog serijala „Argumenti“, koji uporni novinar vodi, jeste da se kod građana Crne Gore pomalo, ali ipak, vraća povjerenje u mogućnost otključavanja zakatančene medijske Bastilje, koju je, kao takvu, vrijeme odavno pregazilo, pa može služiti kao muzej diktature.

Kako god, gledaoci TVCG su i sinoć mogli prisustvovati kuturnom, otvorenom, kritičkom polilogu Klikovca s gostima emisije, bez uobičajenih floskula, namještenih osmijeha, flertovanja sa vlastima preko TV-ekrana…

Tako smo imali rijetku priliku da ne gledamo samo režimski podobne goste, poluintelektualce, pažljivo selektovane u nekom sjenovitom kabinetu Javnog servisa, kojima su pitanja unaprijed doturena. Zato su zatečeni gledaoci sa zadovoljstvom mogli pratiti, naprosto, pošteno vođenu, i korektno intoniranu emisiju, u kojoj su zablistali i gosti i domaćin, što budi nadu i u sveukupne promjene u Crnoj Gori.

Uz sve ovo, interesantno je da zbog načina vođenja emisije Klikovac u javnosti, slično iskoracima, ili „iskoracima“ nekih drugih lica iz medija, ne doživljava nikakve prijetnje poznatih i anonimnih, niti ga ko satanizuje! Očito, javnost je „Argumente“ prepoznala kao korektnu emisiju od opšteg građanskog interesa, u kojoj novinar korektno iznosi kritičke stavove i prema odlazećim, i prema dolazećim vlastima, a to je to, „ono malo duše“, tj. esencije, koja fali Javnom servisu tokom proteklih sto godina medijske samoće građana.

Istine radi, Klikovac ni tokom ranijih godina rigidne programske politike Javnog servisa nije ljeporječio režimu na štetu urušavanja svog ličnog i profesionalnog digniteta, te njegovo sadašnje postupanje nije plod naknadne pameti u dodvoravanju novim snagama. Riječ je naprosto o odgovornosti poslenika javne riječi da na novinarskom zadatku istraje beskompromisno, i po cijenu udaljavanja s posla, što mu se ipak nije desilo.

Interesantno je i da su u ovim novim danima neki voditelji-provokatori, tzv. skandal-majstori, sve skupa sa svojim bizarnim gostima, nekako sami sebe otpisali s ekrana Javnog servisa, jer su postali strana tijela u novom medijskom prostoru. Zato, kao ovještali branitelji lika i djela velikog Vođe, doživljavaju sudbinu onih koje je TV-ekran pregazio, i za njih se ugasio. Medijsko služenje neistini, u cilju finog tretmana i finih honorara, kad tad se vrati kao bumerang.

Uostalom, kad je Javni servis preživio tektonski odlazak mog druga Darka Šukovića, kad se sjutradan zgrada TVCG nije ambisala u sinje more ‘iljadu lakata, onda se Javnom servisu to neće desiti ni odlaskom bilo koga drugog sa funkcije.

U emisiji Saše Klikovca interesantan je bio i odabir gostiju. Pozvani su naša poznata rediteljka Ana Vukotić, izvršna direktorka CRNVO Ana Novaković Đurović, književnik i novinar beogradske “Politike” Novica Đurić, i Zoran Vujičić koordinator ljudskih prava i pravde u NVO Građanska alijansa.

Uz pretpostavku da je voditelj u dobroj mjeri i lično uticao na izbor svojih sagovornika, ukupna rasprava bila je jedna od najboljih u potonje vrijeme na našim TV-kanalima.

Ana Vukotić, čiji uspješan rediteljski put odavno pratim, nije se u posljednje vrijeme, eufemistički rečeno, baš najbolje snašla u nekim izjavama o vjerujućem narodu. Ali je ove večeri nastupila kao vrstan polemičar u “Argumentima” pokazujući svoju pravu intelektualnu stranu, određujući se korektno po brojnim aktuelnim pitanjima, u čemu nema zamjerke.

Ana Novaković Đurović, kao mlada osoba, na teme upravo bliske njenoj struci i magistarskim studijama međunarodnog javnog prava, suvereno je učestvovala u raspravi, a njen kolega Vujičić bivao pomalo suzdržan u dužini iskaza, uz sasvim korektne i znalački donesene sudove o novoj realnosti u nas.

Posebno interesantan bio je nastup na Javnom servisu Novice Đurića, jednog od najznačajnijih savremenih pisaca u Crnoj Gori, predsjednika UKCG i vrsnog novinara beogradske “Politike”. Kao dobitniku više od dvadeset nagrada iz književnosti i novinarske struke, trebalo mu je da prođu tri i po decenije da ga u njegovoj Crnoj Gori neko napokon pozove da gostuje na Javnom servisu! A u svom nastupu je pokazao i ljudsku i literarnu širinu, uz razumijevanje različitosti stavova političkih subjekata u Crnoj Gori, uz sofisticirane zaključke kojima nema mane ni prigovora.

„Živjeće ovaj narod“, što bi rekao Branko Ćopić u naslovu istoimenog čuvenog filma po njegovom scenariju. Pa će živjeti i Javni servis, ali u novom, demokratskom ruhu, gdje odgovorni postupci novinara neće biti stvar pojedinačnog čina i rizika, nego ustaljena praksa. Gdje više nikad ne smije biti gajen kult ličnosti bilo koga i čega, osim kult profesionalnog odnosa prema medijskim zadacima i slobodama. A je li to mnogo, ili malo, vidjećemo. Pred nama su Vlada i svatovi.