IN4S

IN4S portal

Bogu: Znam da si skriven u morima sjanja, nebo i zemlja ne mogu te čuti, a u nama je tvoj glas od postanja

Znam da si skriven u morima sjanja, ali te stigne duh koji te sluti. Nebo i zemlja ne mogu te čuti, a u nama je tvoj glas od postanja. Jedino ti si što je proturečno - kad si u srcu da nisi u svesti. Na kom se mostu ikad mogu sresti svemoć i nemoć, prolazno i večno!
izložba, Dučićev dan

Jovan Dučić za svojim radnim stolom u poslanstvu u Rimu

Čovek govori Bogu

Znam da si skriven u morima sjanja.
Ali te stigne duh koji te sluti;
Nebo i zemlja ne mogu te čuti,
A u nama je tvoj glas od postanja.

Jedino ti si što je proturečno —
Kad si u srcu da nisi u svesti…
Na kom se mostu ikad mogu sresti
Svemoć i nemoć, prolazno i večno!

Vodi li put naš k tebi, da li vodi?
Kraj i početak — je li to sve jedno?
Ko pečate ti čuva nepovredno,
Ko tvojim strašnim granicama hodi?

Jesmo li kao u iskonske sate
Nalik na tvoje obličje i danas?
Ako li nismo, kakva tuga za nas,
Ako li jesmo, kakva beda za te.

Moj duh čovekov otkud je i šta je?
Tvoj deo ili protivnost od tebe —
Jer treće nema! Kraj tvog ognja zebe,
I mrkne kraj tvog svetila što sjaje.

Samotan svugde i pred svim u strahu,
Stranac u svome i telu i svetu!
I smrt i život u istome dahu:
Večno van sebe tražeć svoju metu.

*

Jovan Dučić

Nije crnogorski ako nije srpski; ilustracija: IN4S

Pročitajte još:

Otvaraju se oči svih živih, ponovo nevini krugovi… Ljudi se bude bez oružja

Podjelite tekst putem:

1 thoughts on “Bogu: Znam da si skriven u morima sjanja, nebo i zemlja ne mogu te čuti, a u nama je tvoj glas od postanja

  1. Kraj slomljenog mača
    Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača,
    Na poljima rodnim braneći ih časno,
    Kitio si cvećem svakog osvajača,
    Pevajuć mu himne,bestidno i glasno.

    Slobodu si večno ,zakržljala raso,
    Čekao da donesu tudji bajoneti,
    Po gorama svojim tudja stada paso,
    Jer dostojno neznaš za slobodu mreti.

    Pokaži mi redom viteze tvog roda,
    Što balčakom sruku slomiše ti lance,
    Gde je Karadjordje tvojega naroda,
    Pokaži mi tvoje termopilske klance.

    Sa tudjinskom kamom si puzio po blatu,
    Krvološtvom zvera,pogane hijene,
    Da bi mučki udar sledja dao bratu,
    I ubio porod u utrobi žene.

    Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
    A krvavu kamu u nedrima skrivaš,
    Sa vešala starih novi konop visi,
    U sumraku uma novu gazdu snivaš.

    Branio si zemlju od nejači naše,
    Iz kolevke pio krv nevine dece,
    Pod znamenje srama uz ime ustaše,
    Stavio si Hrista,slobodu i svece.

    U bezumlju gledaš ko će nove kame,
    Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
    Čiju li ćeš pušku obesit o rame,
    Ko najbolje ume da ti komanduje.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *