Znakovite i ljekovite knjige razgovora

Piše: Perivoje Popović

Pavićević je, preuzimajući naslov iz Markesove misli, 2000. godine, objalno knjigu bliznakinju sa prethodnom ,,Varvarstvo NATO-a – Svjetski mediji o agresiji a CPJ“. Pavićević ne traži po namjenskim političkim buđavim i trošnim rečnicima, nikakve hipokoristike i ,,tepanja“ za krvavo milosrđe u vidu raketa i bombi sa tzv. osiromašenim uranijumom i to sa visine na samoj granici svemira. Kažu da je svemir beskrajan i da je bezgraničan. Pavićević (a ni ovaj autor) nije mjerio, ali je svojim knjigama izmjerio da je neljudsko zlo zaista bezgranično. Potvrđuje to i Rankov kolega Budo Simonović u Predgovoru sa naslovom ,,Javke probuđene savjesti čovječanstva“.

Autor Ranko Pavićević u svom iskazu, povodom ove jevanđeoske knjige, slične onoj o apokalipsi, kaže da je u varvarskom činu SAD i još dvadesetak moćnih i prebogatih evropskih zemalja ,,prva (i najveća, pr. PP) žrtva agresije bila istina“. A kada pogine istina, onda sve ostalo krene niz brdo i sliva se direktno u pakao.

Svi pomenuti i brojni nepomenuti tekstovi iz ovog Pavićevićevog dvoknjižja, iskreno vjerujemo, u vremenu slobode, a ona neminovno mora doći, biće obavezna literatura slobodara. Djelu Ranka Pavićevića i njemu sličnih sloboumnih stvaralaca i ta laca (ne)pravde predodređen je svakodnevni uspon na ljestvicama rodoьubla i istinoljublja.

Vrlo slična sudbina pratiće i Pavićevićevu (za sada) trilogiju ,,Znakovi vremena“. Ona se, s punim pravom, nalazi u duhovnom epicentru Rankovog stvaralačkog čipa. U formalnom smislu, to su zbirke intervjua, treća u nizu, u naslovu ima i polivalentni pojam razgovori, ali onaj koji čita i posebno onaj koji se usuđuje da analizira te razgovore, mora da bude svestrano pripremljen da shvati, doživi i osjeti snagu koju autorska pitanja eruptivno ispoljavaju i posebno na kakve odgovore ,,primoravaju“ birane stvaraoce, nobelovce, akademike, profesore univerziteta, pisce, umjetnike, naučnike, najčešće ljude koji jesu iz ovoga doba i svijeta, ali koji u isto vrijeme nisu od ovoga svijeta, niti samo za ovo doba.

Prva kniga iz ove Pavićevićeve znakovite trilogije naslovljena je ,,Znakovi vremena“, a objavljena je u znamenitom cetinjskom „Obodu“ 1994. g. Posvećena je, to je takođe nužno da se naglasi, ne samo kao bibliografski podatak, kćerki Jeleni i majci Stanislavi, rodom od znamenitih kučkih Golj(l)evića. Ova posveta nije samo poznata paradigma porodične ljubavi i pažnje. Njeno se značenje vozdiže i širi prema nebu i ljudima. Stvaralački prema Gospodu, a etički, pozitivistički i emotivno prema ljudima.

Druga knjiga ima naoko običan naslov, ,,Znakovi vremena – 2″, a objavljena je u Podgorici, u izdanju zavjetnog izdavča Kulturno-prosvjetne zajednice Podgorice, koju je u tom trenutku vodio agilni profesor Radojica Mićanov Popović. Ova knjiga jeste bliznakinja prethodne, ali sličnost je više u formi, nego u sadržini, budući da autor na zreliji, snažniji i slobodniji način vodi dijalog sa biranim stvaraocima postajući tako u isto vrijeme stvaralac kome velikani i javnost bespogovorno – vjeruju.

Najveći domet u tom smislu krajnje moguće identifikacije pitanja i odgovora u stvaralačkom dijalogu je bez dileme Pavićevićeva u svom žanru skoro nenadmašna kniga ,,Razgovori – Znakovi vremena“, koja je objavljena u tri izdanja, 2017, 2019. i 2020. godine. Rijetko se dešava da knige takvog sadržaja dožive jedan tako veliki uspjeh na javnom planu i to u vremenu koje je bilo praćeno raznim teškoćama.

Znači, bile su znakovite i lekovite.

Ovaj koji pokušava da zapiše makar koju valjanu riječ o ozbiljnom djelu, ozbiljnog stvaraoca, usuđivao se da više puta piše i govori o tom djelu i još uvijek se sam pred sobom i pred javnošću iskreno pita, otkud mu tolika hrabrost – valjda potiče iz zajedničkog kamenitog kučkog gena, i naročito od prvog susreta sa omladinskim liderom, danas jednim od doajena crnogorskog i srpskog novinarstva – Rankom Pavićevićem. Nije ni nakon više čitanja i razgovora nimalo lako da se suvislo odgonetne: Što je sve Pavićević pitao izabrane stvaraoce ili što bi, izabrano, pisac pitao žurnalistu Pavićevića!?