Živjela 117 godina: Nauka otkriva zašto je Marija Branjas pobijedila vrijeme

Na pitanje dugovječnosti, superstogodišnjaci – ljudi koji žive duže od 110 godina – često daju jednostavne savjete: umjerena ishrana, kretanje, mirna glava. Ali šta ako se njihova tajna može proučavati naučno, u samom genomu?

Upravo tim pitanjem bavio se rad objavljen u časopisu Cell Reports Medicine, u kojem je istraživan genom Marije Branjas Morere, Amerikanke rođene u San Francisku, koja je odrasla u Kataloniji i preminula u avgustu 2024. godine u 118. godini života, kao najstarija osoba na svijetu.

„Bila je veoma velikodušna i željela da pomogne, divno je bilo raditi s njom,“ kazao je za CNN dr Manel Esteler iz Instituta „Džozep Kararas“ u Barseloni, jedan od autora studije.

Istraživači su uzeli uzorke krvi, pljuvačke, urina i stolice, uporedivši njen genom sa genomima 75 drugih žena sa Iberijskog poluostrva. Zaključak je bio jasan: Marija je istovremeno „osvojila genetsku lutriju“ i vodila zdrav život.

„Ona je od starta imala sreću u genetici, a onda je dobila i dodatni plus svojim životnim navikama,“ rekao je Esteler, dodavši da se njena dugovječnost može pripisati podjednako genima i načinu života.

Nikada nije pušila, nije pila alkohol, živjela je na selu, kretala se svaki dan (najčešće jednočasovne šetnje), a ishrana joj je bila mediteranska – s maslinovim uljem, povrćem i, u njenom slučaju, dosta jogurta. Jela je čak tri porcije jogurta dnevno, što je po mišljenju naučnika doprinosilo zdravoj crijevnoj flori i manjem nivou upala u organizmu.

„Ipak, njen mikrobiom nije samo posljedica jogurta, već činjenice da je njeno tijelo bilo dobar ‘domaćin’ tim bakterijama, zahvaljujući i ostalim zdravim faktorima,“ objasnila je profesorka Kler Stivs sa Kraljevskog koledža u Londonu.

Branjas je imala i povoljne varijante gena povezane sa imunitetom, očuvanjem kognitivnih sposobnosti, metabolizmom masti i zaštitom mozga i srca u poznim godinama.

„Nivo detalja u ovom radu je izuzetan. Po mom znanju, ovo je prvi rad koji je ovako duboko ušao u različite mehanizme biološkog starenja kod jedne superstogodišnjakinje,“ istakla je Stivs.

Iako je riječ o jednom jedinom slučaju, a starenje je kod svakoga drugačije, naučnici smatraju da se na osnovu ovakvih studija mogu dobiti važne smjernice za razvoj lijekova koji bi usporili bolesti starosti.

„Cilj ne mora biti da svi živimo do 117. godine,“ kaže Stivs.

„Cilj je da vrijeme koje provedemo u bolesti i patnji bude što kraće. A upravo to je uspjela ova žena – da živi dugo i zdravo.“