Žigon: Gusle nas i danas pozivaju na sabranje i slogu, a bez sloge nema ni spoznaje o našim korijenima

U životu Ivane Žigon, kao i na pozorišnoj sceni, izmiješali su se svi žanrovi. Ipak, bilo je i ostalo najviše poezije. S njom je branila svoja umjetnička, politička i nacionalna uvjerenja, stvaralačke izbore, estetske stavove, lične principe… Pa i pravo da bude drugačija, mimo svih aktuelnih (i poželjnih) društvenih tokova.

I oni koji je poštuju, ali i oni koji je osporavaju, moraju se složiti u jednom – oduvijek je bila hrabra da pliva uzvodno. Samo svojom strujom.

Nedavno se sa autorskim projektom „Desanki u čast“ vratila iz Herceg Novog, a 19. novembra će s istim naslovom nastupiti u Narodnom pozorištu.

– To je ujedno i bajka za djecu i odrasle, i čas iz poezije Desanke Maksimović, i moderni performans, mini-spektakl koji pršti od muzike, svijetla, efekata. Željeli smo da pokažemo ljepotu Narodnog pozorišta, koja je i u zajedništvu velikog broja ljudi, umjetnika, tehnike. Jedan poseban, čaroban svijet. Zato sam se prihvatila režije – kaže, za „Novosti“, Ivana Žigon.

Da je s „žigom“ izlazila iz mnogih svojih bitaka, ličnih iprofesionalnih kriza, svjedoči i sama:

– Mene život, zaista, nije mazio. Ponosim se što još opstajem. I to ne samo fizički, već i kao stvaralac. Takvi gorostasi kao što su Njegoš ili Desanka, koji su inspirisali moje predstave – on toliko epski, ona toliko lirska – bili su potrebni da ponudim lijek ne samo publici, već sebi samoj, priča ona.

Ipak, Ivani je posebno drag jedan, kako kaže, čaroban poziv. Svake godine, 13. decembra, gost je na velikom koncertu Fondacije „Sveti Andrej Prvozvani“ u Kremlju, kao dobitnik njihovog ordena.

– Posle Kremlja odlazimo na turneju sa ruskim bardom Aleksandrom Curkanom, između ostalog i u Kalušku oblast. A ja u svemu tome vidim prisustvo čarolije: Desanka je bila u braku sa Sergejom Slastikovom, pjesnikom, čiji je pseudonim bio – Kalužanin. Mnoge njene pjesme plod su ove velike srpsko-ruske ljubavi. Dramatizacija stihova Desanke Maksimović prevodi se na ruski. Namjeravamo da već sledeće godine upravo u Kalugi otkrijemo Desankino bogatstvo ruskoj publici, saopštila je Žigon.

Ljubav je Ivanin motiv i pokretačka snaga u svemu što čuva i brani.

– Neki ljudi mi se zbog toga mnogo podsmjevaju… Ali i oni, kad dođu na naše predstave, iznenade se, zagriju. Uvide da nisam baš onakva kakvu me zamišljaju: ozbiljna i sva dramatična, već da moje predstave odišu optimizmom, smijehom, radošću. Shvate da je moj tradicionalan pristup ujedno i veoma savremen – naglasila je.

Ipak, kako kaže, teško je hodati po žici, tankoj liniji između istoka i zapada, opstanka i nestanka:

– Ta tanana struna je poput osovine oko koje se mi Srbi okrećemo od praiskona, ne brojeći vjekove. Na toj jednoj jedinoj žici, bez suvišnog bola i radosti. Zato se u rezonantnu kutiju gusala sažeo čitav naš geografski prostor. I kao što nema tijela bez duše, tako ni zvuk gusala nije mogao bez ljudske riječi. Gusle nas i danas pozivaju na sabranje i slogu. A bez sloge nema ni spoznaje da smo od istoga korijena. Da smo ljudi, poruka je srpske glumice.