Zemljice moja, da si malo bolja, možda bih i ja bio bolji

Piše: Milorad Durutović

U mojoj zemlji:

1.Policija batina mladiće, novinare i automobile

2.Učenici svojim nastavnicima podmeću elektrošokove

3.Noću, dok moja zemlja spava, nepoznata lica, obično s crnim kapuljačama, polivaju benzinom automobile

4.Nema empatije za majke i ratne veterane

5.Ratni veteran jednu bombu baca u dvorište ambasade zemlje protiv koje se borio, a drugu na sebe i zemlju za koju se borio

6.Majke na ulicama traže svoja prava

7.Afera Državni udar omiljena je TV serija

8.Lična karta se prodaje za 20 evra

9.Otac i sin često nisu iste nacije, pa ni vjere

10.Do posla se najbolje dolazi po principu političke podobnosti

11.Uprkos tome, desetine hiljada na birou marljivo čeka na zaposlenje

12.Kad sam već god toga, zemljice moja, ima li neki posao za mene, ne mora u struci? Vratiću ti nazad sve tri svoje diplome!

13.Na specijalističke ljekarske preglede, ako imaš vezu ili sreće, čeka se više mjeseci

14.Djeca umiru zbog nedostatka adekvatne medicinske zaštite

15.Ima slučajeva da se umire i od gladi

16.Jednokratne pomoći za socijalno ugrožena lica (!) najrednovnija su uoči izbora

17.Desetine ubistava nije rasvijetljeno, iako je nivo bezbjednosti u mojoj zemlji na visokom nivou

18.Političari u skupštini toliko glasno pričaju da strecaju njihove kolege, a počesto starci i djeca ispred TV ekrana

19.Zemljice moja, kako bih te volio kada bi bila samo malo bolja

20.Najveći pjesnik je Njegoš, iako ga niko ne čita

21.Ćutanje i trpljenje je osnovna životna disciplina

22.Zemljice moja, šta da radimo s onima koji imaju duha

23.Pjesnicima se prikuplja pomoć, kako bi namirili elementarne životne troškove

24.Javni servis (RTCG) ne radi u službi građana

25.Zemljice moja, kada bi bila samo malo bolja, možda bih i ja bio bolji čovjek.

P. S. Zemljice moja, neki dan je bio Buletov rođendan, jesi li ga proslavila?

Sjećaš li se kako je u jednoj drugoj zemlji Bule, tvoj najluđi sin, počeo jedan svoj roman: „Domovino, ne treba mi više tvoje ime. Domovino, hajde da svedemo račune, ti i ja: uzmi sve što si mi dala, na prvom mestu ime, koje ti vraćam, pa me oslobodi svoje sudbine i svog mraka! Jer, domovino, protiv tebe sam, stoga što si, ti, ogromna i bez srca, a ja beznačajan i porocima načet, štetan u tebi, koja si velika, rumena jabuka! Domovino, prokletstvo moje, jabuko, pusti crva, da izađe iz tebe, a ti rasti i krupnjaj, budi najveća i najlepša među jabukama…“

Izvor: Fejsbuk stranica autora