Zbogom, Dritane

Tvoja izjava o „genocidu“ u Srebrenici dokrajčila je moje početno poštovanje i biće najbolje da se oprostimo! Istina o mračnoj Srebrenici kao dobro plaćenoj laži i najvećoj podvali Srbima u minulom vijeku, ipak će jednoga dana biti otkrivena

Piše: Jovan Lakićević

Dritane Abazoviću, za razliku od mog kolege i brata, Mihaila Medenice, ja te ne mogu osloviti ni sa „poštovani“, a još manje sa „gospodine“, ni iz puke etikecije, jer si u mojim očima poodavno izgubio i jedno i drugo.

Dogodilo se ono što sam i slutio, konačno si pokazao svoje pravo lice izjavom kako oni članovi tvoje Vlade, koji ne priznaju genocid u Srebrenici, ne mogu u njoj ostati! (Da budem iskren i ja poodavno mislim, da ni ti ni pola tvoje Vlade, više ne možete tamo ostati. Znajući k od koga je i kako formirana, više puta sam na ovom časnom Portalu poželio da što kraće traje kako bi što manje štete nanijela mojoj postojbini!)

Pišući na ovom Portalu, sa dosta detalja, o onome što ti i tvoja pretplaćena družina zovete „bezuslovno“ genocidom u Srebrenici, rekao sam da svi oni od kojih to budem čuo, zaslužuju moj prezir, a svak ko pokuša da i jedan i drugi haški tribunal pomene kao sud, da ću mu pljunuti u lice. (Srećna je okolnost da mi je radijus kretanja u poslednje vrijeme smanjen, tako da će neki, uključujući i poslanike Poglavnikove mafijaške partije, koji su ovu priču zavrzli u Parlamentu, ostati pošteđeni ovih mojih spomenutih reakcija.)

Tekstove sam, inače, objavio pod naslovom: “Srebrenici kao najveća podvala Srbima u 20. vijeku“. Ti, Dritane, po prirodi svog posla (ne mislim na tvoju trenutnu funkciju) i prethodnih – moram biti direktan – obavještajno-špijunskih aranžmana, besramno služiš toj podvali! I to sa državnog vrha moje Crne Gore. I, uopšte me ne zanima da li si to morao da učiniš po nalogu tvoje Ambasade, (čija se zemlja baš potrudila, sve do ovih dana, da se „srpski genocid“ zakuje za sva vremena) ili tvoje organizacije Crno bez bijela , ili je to proizvod tvoje skromne političke pameti (znanja, očito, nije). Rekao si nešto što je, da ponovim, vrijedno mog prezira! Ti bi, s obzirom na tvoje fakultetsko obrazovanje, trebalo da znaš kakva je definicija genocida. I, vjerovatno, znaš, a znamo i ja i ti, ali to trenutno, ne služi svrsi…

Prije desetak dana, kad si se vratio iz Brisela, tražeći od tamošnjih korumpiranih briselskih činovnika, da pomognu u protjerivanju Kineza i Rusa iz tvoje Crne Gore, rekao sam da od tebe i tvojih izabranika u tvojoj Vladi, više ništa dobro ne mogu da očekujem! I dodao: Mogu, jedino, neku novu rezoluciju o Srebrenici!

Ispostavilo se, nažalost, da sam bio u pravu. Nije rezolucija, jer je jedna takva u Milovo vrijeme usvojena. Nije šija nego vrat, nije rezolucija, nego ultimatum članovima tvoje Vlade, sa početka ovog teksta.

Vjerujem da i ti, kao i ja dobro znamo za izvještaj tadašnjeg predstavnika Ujedinjenih Nacija u BIH, Filipa Korvina, da je u oslobađanju Srebrenice „ubijeno oko 700 muslimana i da je brojka do 8.000 propagandno-politička, da bi se srpski narod optužio i trajno zavadio sa svojim susjedima!“. To je tvrdio sve do svoje smrti, 2010. godine!

Dr Vojislav Šešelj, u svom troknjižju „Genocida u Srebrenici nije bilo“ došao je do brojke 1.2oo, ali mi je ostalo nejasno, i u jednom i drugom slučaju, da li je tu uračunato i onih trista zarobljenika iz Zadružnog doma u Potočarima. Tada je jedan musliman oteo automat policajcu stražaru , zapucao , ubio ga i još dvojicu ranio. Policijska patrola, koja je naišla, zapucala je i pobila oko trista zarobljenih muslimanskih boraca 28. Naserove divizije.

Izgovor da je to bila osveta za Bratunac, za Kravicu i strašne zločine Naserovih bojovnika u Podrinju, za mene nije opravdanje, već zločin za koji se moralo odgovarati! I to ide na dušu tamošnje srpske policije, a ne Vojske RS. Poznat mi je još jedan zločin u izvedbi „Kobri“ iz Srpske Krajine, koji su strijeljali pet muslimana zarobljenih negdje kod Srebrenice. I za ovaj zločin svi učesnici su odgovarali pred srpskim sudovima i osuđeni na višegodišnju robiju.
Kao novinar, propratio sam gotovo sva haška suđenja, generalima i komandantima Vojske Republike Srpske, od kojih su neki bili i moji lični prijatelji kojima se ponosim, ali uprkos velikoj ličnoj pažnji nigdje nijesam vidio da je bilo ko od njih izdao naređenje o strijeljanju zarobljenika. Većina od njih nije imala pojma zašto ih Haški sud (Pi!) optužuje, a pogotovo o „zajedničkom zločinačkom poduhvatu“!

A svi su osuđeni na kazne od više decenija. Čak i moj prijatelj, najmlađi general Vojske RS, doktor sociologije Vinko Pandurović i poslednji komandant parade Vojske Republike Srpske u Prijedoru 1997. godine, odležao je u Hagu 13 godina, uprkos tome što je stotine i hiljade Naserovih zlikovaca, propustio da pod oružjem iz Srebrenice odstupe prema Tuzli! (Ali, trebalo je osuditi sav vojni i politički vrh Srpske, a kasnije i Srbije.)

Više desetina bjegunaca mi je tih dana nekoliko puta pretrčalo cestu između Milića i Vlasenice. I kad sam nekoliko sati kasnije pitao na Palama Radovana – šta to balije rade nadomak Romanije, da nije u pitanju neka njihova vojna vježba, odgovorio mi je da – nema pojma. Radovan, kao ni ja, dva dana nakon zauzeća Srebrenice, nije znao da se to desilo. Ali i danas na NATO sudu u Hagu odgovara za „genocid“ u Srebrenici! Tako su to radili, a i danas rade, Dritanovi naredbodavci. No, da ne širim priču.

Na sramnom, nazovi sudu u Hagu, za čiji je zločinački rad NATO prvi dao pare, uz nekoliko arapskih zemalja, utvrđeno je da je u proboju boraca 28. muslimanske divizije prema Tuzli, poginulo između 2 i 4 hiljade Naserovih boraca. I svi su, kako to vojni udžbenici kažu, bili – legitimne mete. Ali, šta je sa onima koji su strijeljani na više lokacija?
Teško se mogao namaknuti zadati broj za tvoj „genocid“. Tu, otpočetka, nešto, a zapravo ništa nije išlo kako valja, odnosno kako su zamislili proizvođači „genocida“.

Sa dosta napora došao sam do dva „izvođača radova“ na tom zadatku. Jedan od njih je bio pukovnik Ljubiša Beara, čovjek neutvrđene nacionalnosti, prije toga čuvar Brozovih Briona čak 15 godina, sa svojim čuvenim Desetim diverzantskim odredom, sastavljenom od plaćenika Hrvata, Slovenaca , muslimana i nekoliko Srba, među kojima je najpoznatiji Dražen Erdemović. Riječ je o čuvenom „haškom svjedoku“ koji će kasnije odlučujuće uticati na presude većini srpskih generala! Izgovorio je pred „sudom“ šta mu je god rečeno i naručeno, a potom mu se gubi pasji trag u nepoznatom pravcu.
Dražen se pohvalio da je u jednom danu ubio 1.200 muslimanskih zarobljenika! Ispostaviće se da je ovaj plaćenički odred ubio tek nešto više od trista muslimana.

Uprkos tome što je Beara išao od jednog do drugok komandanta koji su osvajali Srebrenicu, tražeći da mu daju „pojačanje“ za navodni transport zarobljenika. Mislim da mu se nijedan nije odazvao! Dakle,u ovoj priči nikako se ne bi smjela isključiti uloga spomenutog Beare u zločinima oko Srebrenice! Tako nešto je mogao uraditi samo agent neke strane službe, ubače u redove Vojske RS. Slutim i koje. On i Dritan mislim da imaju iste naredbodavce!

Druga linija likvidacije zarobljenika išla je preko engleskih SASovaca. Shvatajući da nikako neće moći da namire onih naručenih 5 hiljada mrtvih srebreničkih muslimana ( po dogovoru između Klintona i Alije) da bi NATO mogao da bombarduje Srpsku, oni su se, odmah nakon osvajanja Srebrenice, tamo obreli da pomognu njihovom čovjeku, pukovniku Beari , da se bar približe ovome broju!

Može li mi neko reći, možeš li ti, Dritane, šta su engleski specijalci radili po zauzeću Srebrenice, po izvještaju Holandskog bataljona, koji su jutrom odlazili na teren, a uveče se vraćali čisteći odjeću, ali i oružje? Grobna mjesta strijeljanih zarobljenika kasnije će se naći na više lokacija! To učešće SASovaca gotovo niko i ne spominje!
Moja bivša politička simpatijo, Dritane… Od kad sam saznao kome služiš, rekao sam da možeš biti i predsjednik i potpredsjednik čega kod hoćeš, čak i ribolovačkog društva, ali moj više – nijesi!

Podsjetiću te da je u Podrinju, od Naserovih bojovnika, u tri godine rata, na najstrašnije načine stradalo 3.267 srpskih mučenika! Ili to, možda, nijesi znao? Kada sam na Palama gledao film o muslimanskim zločinima u Podrinju sa glavnim urednikom TV Srpske, Ristom Đogom, zamolio sam ga da to ni slučajno ne emituje! Silovanje majki pred mužem i djecom, naticanje djece na bajonet i na ražanj, to je bila svakodnevna predstava Alijinh bojovnika,. Pošto su potpuno opustošena, mnoga sela su potpuno spaljena!

Zna li Dritan da je muslimanski „heroj“ o kome će, u najavi da se snimaju i filmovi, Naser Orić, „osuđen u Hagu za paljevinu nekoliko srpskih sijena i ubistvo nekoliko govedi, uslovno“. Kakve li tužne ironije! To je taj tvoj, „neprikosnoveni sud“, Dritane! Taj isti „sud“ je, pod predsjedništvom američkog Hazara, osamdesetogodišnjeg Marona i predsjedavajućeg haškog „tribunala“, u drugostepenom postupku, sa tri prema dva u sudskom vijeću, oslobodio zločince iz „Oluje“, koji su bili osuđeni na po dvadeset i više godina, robije, Antu Gotovinu i družinu. U tom „sudu“ se i Haradinaj, srpski zlikovac u krvi do ramena, našao na slobodi!

Svi koji su, kao NATO pješadija ratovali protiv Srba i Srbije, bili oslobođeni! I tvoji sunarodnici, Šiptari! I ti ćeš mi, Dritane, reći da je to „sud“ koga moramo uvažavati! I, moram biti brutalan, Dritane, i tebe i taj „sud“…rado bih poslao na određeno mjesto! Možda mi ne priliči, ali je jasno šta hoću da kažem!

Da li ti nešto, Dritane, govori činjenica da u Dejtonu, koji mjesec kasnije, Srebrenica nije ni pomenuta, ne samo kao mjesto „genocida“, nego ni najobičnijeg zločina? Izgleda da su se Englezi i Ameri kasno sjetili da bi Srebrenica mogla da bude prava omča oko srpskog vrata za dugo vremena i na tome, naročito ovi prvi, i do danas revnosno rade!

Da te, Dritane, kao svjetskog putnika, put nije nanio do Starog Broda, na domak Višegrada, gdje je je u zimu 42. deset hiljada ustaša-muslimana, zvjerski pobilo preko šest hiljada srpske nejači iz podromanijskih i podrinjskih sela, koji su preko Drine pokušali da nađu spas u Srbiji? U tom užasu, nema sumnje je najpotresnija scena kolektivno samoubistvo, kada je 356 Srpkinja, djevojaka, zagrljenih u tri reda, zapjevalo: „Drino, vodo, kad budemo mrtve, čuvaj pomen na nevine žrtve!“ skočilo u mutnu i nabujalu Drinu, kako ih ostrvljene muslimanske ustaše ne bi galatile! I sve su se utopile!

To, naravno nije bio genocid! U skromnoj kapelici pored Broda, pročitao sam svih šest hiljada imena ovih srpskih nesrećnika, među kojima je bilo najviše djece.

Od tog susreta sa jednim od najstrašnijih ratnih užasa, ni do danas se nijesam povratio!

No, da se još jednom vratimo mračnoj Srebrenici. Zar ti, Dritane, nikad nije zasmetalo ovo pretužno licitiranje sa brojem žrtava, od tri , do pet hiljada, pa sada 8.200? I da li oni koji upravljaju „spomen grobljem“ vode evidenciju koliko je „dobrovoljaca“, koji su izražili želju da se sahrane u Potočarima, tamo našlo svoj mezar kao „žrtva genocida“?
Poznato mi je da su u poslednjih dvadesetak godina, familije širom Bosne ponosne, dobijale po hiljadu maraka za svaki sanduk naknadnih „srebreničkih pokojnika“. Mora da ni tebi, koji svašta znaš i u sve se razumiješ, to nije nepoznato. Znam nekoliko časnih muslimanskih porodica koje su te besramne ponude sa gnušanjem odbile!

Najzad, da li ti je poznato da je od nastanka priče o Srebrenici, srpskim forezničarima bio najstrožije zabranjen prisup Potočarima?

Istina o Srebrenici, kao dobro plaćenoj laži epohe i najvećoj podvali Srbima u minulom stoljeću, uprkos svakovrsnim zabranama onih koji su nas bombardovali, da bi nam potom sudili, jednom će, ipak, biti otkrivena!