Zastranili u nečojstvu
1 min read
U maloj državi na Balkanu u periodu kada je vrijeme da se slave pobjede naših predaha nad zlom, mi ovako maleni ogrizavamo u zlo koje smo sami stvorili. Pitamo li se nekada koliko smo se odaljili od našeg slavnog imena, da li uopšte zaslužujemo da hodamo zemljom kojom su hodali oni koji nam podariše slobodu?
Još jedna bahatost i pogrešna procjena crnogorskih doktora dovela je do smrti jednog djeteta, dovela je do gašenja jednog nedužnog malenog bića. Potresno pismo njegove majke nije ostavilo nikog ravnodušnim, ali prije svega postavlja nam pitanje: Čije sledeće dijete može biti? Danas je jedan dom zavijen u tugu, danas Crna Gora plače nad usudom malenog anđela! Bahatost, ništavnost, egoizam u mnogome dominira u našem zdravstvu, naravno uvijek tu postoji izuzetak. No, taj izuzetak polako napušta ovu bezudnu zemlju iz dana u dan i ostavlja nas u milost i nemilost onih koji svoj sveti poziv obavljaju tek onako, rutinski, čekajući vikend kao što je čekala doktorica iz pisma majke umrlog dječaka.
Pitamo li se: Odakle pravo nekome da nam olako uzima djecu, odakle pravo nekome da izigrava Boga?
Smatram da ime Marka Miljanova i svo njegovo učenje treba da se izbaci iz ovog naroda, odavno mi nijesmo Markovi i Marko nije naš. Crna Gora odavno nije junačka, a još manje čojska. Primjera za toj je beskraj.
U istom ovom danu kad društvene mreže potresa ispovijest nesrećne majke koja stoji nad odrom svog djeteta, mafija mučki puca na jednu ženu, na jednu majku, na jednu hraniteljku koja svojim perom govori ono što ostali ne smiju. Par sati nakon tog skandala, jedan momak u društvu sa svojom prijateljicom biva pretučen samo zato jer ne izgleda onako kako to „norma nalaže da treba da izgleda“.
Toliko o čojstvu, toliko o zaštiti slabijeg od sebe. Da mogu da putujem kroz vrijeme rado bih pošla u Crnu Goru Petrovića, da pitam tadašnje Crnogorce šta misle kakvi će im potomci biti? Kad bi imali priliku da samo jedan od ovih primjera vide zastiđeli bi se oni, jer se mi ne umijemo stiđeti. Mi nemamo obraz jer je on potreban da bi se osjetila sramota!
Jesmo li zaboravili šta nas je sve potreslo od početka ove 18-te godine? Da li smo zaboravili koliko nam je djece umrlo pod nerazjašnjenim okolnostima, da li smo zaboravili kako policija tuče grupu omladinaca, jesmo li zaboravili tolike bombe i toliko žrtava koje su samo bile na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme???
Tako nas je malo, tako nas više nema, okrenite se oko sebe vidjećete da svi odoše, pogledajte se, pitajte se koliko znate osoba koje su zauvijek napustile Crnu Goru. Pitajte se zašto je najunosnije ići za Ameriku, Evropu ili na kruzer? A, kako neće, boriš se i boriš, onda vidiš da se ništa ne mijenja, utihneš, spakuješ kofere i odeš, boriš se sa nostalgijom, ali bolje i sa njom nego sa svim ovim jadom koje je slika i prilika današnje Crne Gore.
Na kraju ovog 9. Maja smatram da nemamo mi šta da slavimo sve dok smo ovakvi, sve dok se istinski i korjenito ne promijenimo ne postoji razlog za slavlje.
Izvor: ladydragond.blogspot.com
BRAVO GOSPODJO DRAGANA!!! JOS SI MOGLA. NADAM SE DA HOCES, UBRZO.
Napisa Dragana „Zastranili u načojstvu“. I upeca se izvjesno Komlen – glavni lik.
Dtagana, sjajno si uočila naše genetske deformacije. Uz dužno poštovanje rijetkim pojedincima možemo sa punom odgovornošću reći da je ISTINA bila uvijek strana na ovim prostorima. Ne kaže NJrgoš tek onako „Ove gore ne trpe regule“. Ovdje vlada samo LAŽ, KRAĐA i ŠPIJUNLUK. To su jedine privredne grane.
Kao gođ … Eto, sve drugo da joj osporiti neću i ne mogu, valaj, nije da ama baš svi nijesmo Markovi, ni Marko naš!?
Nije, Bogu hvala!
Proćerivati, u bilo čemu prećerivati, najmanje je poželjno!!!
Da je samo jedan po Miljanovoj mjeri, nije malo!
Još je taj jedan je počešće vrijedan kao stotine, iljade …
Nije za podcjeniti!
JEDAN, KA’ NIJEDAN. JEDNA LASTA NE CINI PROLJECE. NIJE MARKO PISAO O JEDNOME I ZA JEDNOGA.
Naćićemo ih ponešto više u Katunskoj, meni se čini.
… Još i svuđe drugdje!
Svaki vrijedi desetinu, ako ne i stotinu, pa ti vidi rođače koliko ih je!
… Čudo je račun između čojka i fukare.
Viša je to matematika!
Mnogo mlatiš Komlene imadni malo savjesti.
Autorka ne širi priču, već govori o stvarima koje su se desile zadnjih dana. Znači sasvim je uredu pucati na novinarku? Prebiti mladića i da djeca umiru zbog nebrige doktora???
Nijesam čuo za taj slučaj navodne nebrige ljekara, ali sve i da je bilo tako to je nečija lična odgovornost. Šta reći o epidemiji boginja u Srbiji? To nije lična odgovornost već posrnuće cijelog društva koje je potonulo u primitivizam i prekinulo vakcinaciju.
Otkud vam ideja ko je pucao na novinarku? Definitivno neka budala, možda neko od prodavaca cigareta ispred Gintaša koje ti novinari nedeljama progone. Ne bi me začudilo ni da je Željko Ivanović pucao na nju, koliko je samo zapalio auta svoje firme da bi se predstavio žrtvom. Otkud Ivanović tu da joj prvi ukaže pomoć posle napada?
Komlenčiću jadovčiću dođi sada vamo, tableticu pilicu da ti jednu damo..
Ovaj čovek već duže vremena ne pije terapiju i ovo što trabunja posledica je rano preležane upale zdravog razuma i karaktera i zaista mu treba stručna pomoć jer ko bijesna džukela kidiše na sve što ima srpski prefiks. Zamisli paralelu koliko ljudi je umrlo od epidemije boginja u Srbiji, prodavac cigareta ispred Gintaša kao atentator i Željko Ivanović kao drugi mogući pucač. Ovaj je zaista puko od mržnje i neka konzilijum portala vidi šta će sa njim. Bar neka promijeni masku više se usmrđela.
Juče smo slavili dan pobjede nad fašizmom, pobjede kojoj je najveći doprinos dala Crvena armija a mali doprinos i jugoslovenske partizanske jedinice. Prekretnica je bila bitka za Staljingrad. Podsjetimo se da je srpska opsada Sarajeva trajala 1.425 dana, tri puta duže od opsade Staljingrada. Kad priča o onima koji su zastranili u nečovještvu, autorka ima o čemu da piše da ne izmišlja takva djela po Crnoj Gori. O srpskim junacima, snajperistima, koji su pucali na djecu po sarajevskim ulicama, koji su granatirali trgove i stambene zgrade. Odakle njima pravo da olako uzimaju djecu, odakle njima pravo da izigravaju boga? Da li oni zaslužuju da hodaju zemljom kojom su hodali njihovi slavni pretci iz I sv.rata? Crna Gora se može zamjeriti dubrovačka avantura, a za ostala nečovječna djela se pogledajte u ogledalo. Je li autorku potresao broj umrlih u Srbiji prošle godine od epidemije boginja, kao da žive u srednjem vijeku? Neka misli o jadu u koji je danas zapao srpski narod i njegovim jadnim i žalosnim političkim predstavnicima.
Aman, čoveče, dokle više?!
Ko o čemu, Vi o Srbiji i Srbima!!!
Vaši komentari su krajnje primitivni, provincijalni, skoro psihopatski, i utoliko ih je teže tolerisati i ignorisati!
Gostu, što persirate ovoj tranji!?
I ne postoji “ skoro psihopatski „!
Ili jesi, ili nijesi!
… Mislim čovjek.
A to što vi persirate je sve, samo to nije.
Ništo ono nije!
Bolje mu je majci da je kamen rodila!
… Kamen mu u vilice, kada prestalo nije da truje i baljezga!
Kako mu ja kraja vidim, nevjesela.
U pravu ste!
Treba bataliti svaku raspravu!
U ovom slučaju, persiranje nema nikakve veze sa uvažavanjem.
Ima raznih ljudi, nekima je persiranje manir, a nekima način da drže distancu.
Meni je prirodno da persiram ljudima koje ne poznajem dovoljno, sa kojima nisam bliska.
Ako je neko ,, Ono“, on je ,,Ono“ sa persiranjem, kao i bez njega.
Ja poštujem ljude koje cenim, volim, koji su mi bliski, bez obzira na godine i titule. Neke sa titulama ne cenim ni malo… Isto tako neke vremešne ne cenim… Cenim mnoge ljude kojima ne persiram …
Evo, na primer, Vas cenim, pa opet persiram, jer Vas ne poznajem …
Dobri Gostu, zdrav ti meni bio, a za ostalo se sam staraj!
… I ne persiraj. Dovoljno se dobro znamo, još od prvog onog tvog posta.
U svemu bliski.
Komlene ti si nato slihtara a samim tim i ljubitelj fasizma.