Zapisnik sa razgovora predsjednika Komisije za vjerska pitanja SRCG Mijata Šukovića i mitropolita Danila

Posljednjih dana aktuelizovala se tema odgovornosti službenih lica koja su tokom 2020. godine, prilikom privođenja blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, prekršila zakon time što su mimo osnova i zakonskih ovlašćenja mitropolita zadržavali u policijskoj stanici u Podgorici.

 S obzirom na to da u ovoj godini obilježavamo tužnih pola vijeka od rušenja Lovćenske crkve Svetog Petra Cetinjskog i groba Njegoševog, ovom prilikom vašoj pažnji preporučujemo zapisnik sa razgovora predsjednika Komisije za vjerska pitanja SR Crne Gore Mijata Šukovića i blaženopočivšeg mitropolita Danila (Dajkovića), obavljenog 29. maja 1970. godine.

Razlog razgovora je bila tužba koju je Saveznom ustavnom sudu podnijela Mitropolija crnogorsko-primorska, pokušavajući da kapelu na Lovćenu zaštiti od varvarskog rušenja. S obzirom na to da je u zaštitu ovog vjerskog, istorijskog i kulturnog dobra ustao veliki broj naših uglednih ličnosti i crkvenih i kulturnih djelatnika tog vremena, te da je ova tema izazvala nebivalu polemiku u ondašnjem socijalističkom društvu, država je našla za shodno da „očita lekciju“ mitropolitu Danilu, zbog čega je i zakazan ovaj razgovor.

Iz sadržine zapisnika, može se zaključiti da predstavnici ondašnje vlasti nijesu prezali od otvorenih prijetnji prema Crkvi i mitropolitu lično, koristeći za svoj naum izvještaje doušnika iz reda sveštenstva i Svešteničko udruženje, osnovano od strane Komunističke partije sa ciljem razbijanja unutrašnje organizacije crkve. Istovremeno možemo vidjeti s koliko dostojanstva i hrabrosti mitropolit Danilo reaguje na ove besprizorne pritiske partijskog aparatčika.

Tekst donosimo u originalnom pravopisnom obliku. Dokument je zaveden kod Komisije za vjerska pitanja SR Crne Gore pod poslovnom oznakom Pov br. 51/70. O razgovoru dr. Mijata Šukovića, predsjednika Republičke komisije za vjerska pitanja i Mitropolita crnogorsko-primorskog Danila, obavljen 29. maja 1970. godine. Po povratku iz Ostroga Mitropolit Danilo navratio je u Komisiju. Poslije uobičajenih pozdrava Mitropolit je govorio o manastiru Morači. Dodao je „pošto ste Vi moračanin trebali bi da tu pomognete“. Govori o tome kako su temelji Manastira loši, da ih treba učvrstiti, da nema para za to a takođeni Zavod za zaštitu spomenika kulture. Kaže ako bi Vlada Crne Gore godišnje mu davala 4 – 5,000.000 starih dinara očuvao bi mnoge crkvene objekte.

Drug Šuković je govorio da mi veoma cijenimo njegove napore za očuvanje istorijskih spomenika, ali da smo ograničeni u mogućnostima. Predložio je da Mitropolit napiše zahtjev zavodu za zaštitu spomenika koji bi zahtjev Komisija podržala.

Mitropolit je govorio kako je svojevremeno radio u Makedoniji na opravkama manastira sa istaknutim stručnjacima Đurđem Boškovim, profesorom arhitektom Tadićem i drugim. Manastir Morača je, kaže Mitropolit isto što i Dečani, Studenica, Sopoćani i drugi srednjevjekovni manastiri – iste vrijednosti. Govorio je da nema dovoljno novaca a da kao arhijerej ima 60.000 starih dinara, penziju i 200.000 starih dinara za reprezentacije kao mitropolit. „Eto ja sam se ispričao, a šta Vi mene imate reći“ rekao je Mitropolit.

Šuković: Ovom prilikom moram sa Vama razgovarati o pitanjima koja su mnogo krupnija od toga da li će Vam se dodijeliti novac u iznosu o kojem ste govorili. Naime, u ime Komisije za vjerska pitanja hoću da Vam saopštim ocjene i stavove Komisije o aktivnosti i djelovanju Mitropolije crnogorsko-primorske i Srpske pravoslavne crkve; da Vam saopštim i zahtjeve koji logično proizilaze iz tih ocjena i da Vas obavijestim o tome što Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija i Vi lično možete očekivati u narednom periodu, ako se nastavi sa započetom aktivnošću. Te tri grupe pitanja želim da budu predmet našeg razgovora.

Komisija za vjerska pitanja je, u okviru svog djelokruga rada, razmatrala djelatnost pravoslavne crkve u Crnoj Gori i u vezi Crne Gore, i ocijenila: da su u skladu sa ustavno-pravno utvrđenim položajem crkve u Jugoslaviji nastojanja Srpske pravoslavne crkve i Mitropolije: da vrate u posjed i zaštite svoju imovinu, da poboljšaju materijalni položaj crkve, da očuvaju i renoviraju crkvene objekte, da održavaju i šire vjerske obrede, da školuju sveštenički kadar i druga nastojanja u okviru crkvene problematike.

Budući da ta aktivnost u skladu s položajem crkve u društvu, Komisija u odnosu na ovu aktivnost nema primjedbi. Istovremeno je Komisija sa zadovoljstvom konstatovala da u Crnoj Gori ne postoje problemi između crkve i države kada su u pitanju djelatnosti crkve koje imaju religiozni karakter, tj. djelatnosti koje po ustavnom sistemu spadaju u djelokrug crkve. Crkva nema smetnji za obavljanje obreda, za intenzivirenje vjerskog života i za aktivnost u tom smislu. Komisija je izrazila spremnost da utiče na odgovarajuće organe u opštinama da ubrzaju i rad na utvrđivanju činjenica neophodnih za konačno donošenje odluka o nekim još neriješenim imovinsko-pravnim pitanjima koja Mitropolija pokreće.

Komisija je, međutim, ocijenila da Mitropolija crnogorsko-primorska koja je sastavni dio Srpske pravoslavne crkve u poslednje vrijeme preduzima i aktivnost koja i po sadržaju, i po metodu, i po ciljevima, nema religijski karakter i za to izlazi iz vjerske problematike pa samim tim taj dio aktivnosti prelazi okvire djelovanja crkve utvrđen ustavnim i zakonskim propisima. Taj dio aktivnosti je politička djelatnost, „bavljenje politikom“. U ovaj dio aktivnosti Komisija uvršćuje naročito slijedeće:

1. Ocjene date i usmeno i u pismenim dokumentima, sa naglaskom da se daju u svojstvu predstavnika Srpske pravoslavne crkve i Mitropolije crnogorsko-primorske, u kojima se tvrdi da u ovoj zemlji nije vladavina Ustava i zakona, već vladavina „subjektivizma i sile vlasti“: da je samoupravljanje omogućilo rasipništvo, nered, da dovodi do prikrivanja odgovornosti; da vlast u našem društvu ima rušilački odnos prema kulturno-istorijskim vrijednostima i spomenicima k slične ocjene i djelatnosti.

2. Upoređivanje postupaka vlasti u Crnoj Gori sa onim što su činili Gebels, Hitler, italijani, što se u poslednje vrijeme nastavlja sa insinuacijama da organi vlasti u Crnoj Gori prihvataju postojenje određenih elemenata uspomeniku prihvataju i afirmišu ideje koje simbolizuje kukasti krst.

Komisija, naravno, sve ove ocjene i ova upoređivanja smatra i klevetom i nedopustivim ponašavem Crkve.

3. Aktivnost u kojoj Srpska pravoslavna crkva nastupa kao predstavnik naroda, kao njegov reprezentant, kao zaštitnik od organa vlasti, zakonitosti k na područjima izvan okvira djelovanja crkve, zaštitnik od vlasti etično – moralno – estetskih načela u društvu u cjelini, uz tvrdnju da vlast ugrožava zakonitost i ta načela.

4. Aktivnost nacionalictičko-šovnističkog sadržaja u odnosu na crnogorsku naciju, o kojoj je opširno govoreno u našem razgovoru u junu mjesecu 1969. godine.

U ovom momentu je Mitropolit upao u riječ i rekao: Da ja nijesam preduzeo mjere kad sam došao u Crnu Goru mnogi spomenici kulture bi vam bili u ruševinama. Mislio sam da su nam ti spomenici zajednički a evo vidim danas da nijesu. Da crkve nije bilo nebi bilo ni spomenika. Danas bi bili ruševine.

Šuković: Iznenađen sam ovom Vašom tvrdnjom. Ona potvrđuje jedan dio onog što sam rekao o sadržini ocjena koje ste dali. To što tvrdite nije tačno.

Mitropolit Danilo: Nijeste imali vremena da ih (spomenike) čuvate od drugih poslova. Zatim je Mitropolit govorio: Da je patriota, da nije manji prijatelj Jugoslavije od ma koga, na čak do Tita, ističući njegovo učešće u ranijim ratovima i da je njegova generacija postavila granice Jugoslavije od Đevđelije po Triglava. Dalje je govorio da se ne bavi politikom – „nije politika ako dajem neke primjedbe“. „U samoupravljanje se ne razumijem niti u reformu“. Samo je kaže jedino na nekom prijemu gdje su bili Kardelj, Stambolić, Patrijarh German i drugi o reformi rekao da bi to lako sproveo, i navodno na Kardeljevo pitanje, rekao je da bi reforma bila: rad, red i štednja. – „To sam se jedino o politici izrazio“. Dalje je Mitropolit govorio da on kao građanin ove zemlje ima pravo da daje svoja mišljenja dodajući da vaši „doušnici“ nijesu ga dobro i objektivno ocijenili. Kaže da je svještenički čin primio iz ljubavi prema crkvi, zatim iznosi svoju biografiju, zatim da je 1928. godine imao porodičnu tragediju, te je u kratkom vremenu izgubio 4 člana porodice itd. Nastavlja i kaže: „Došao sam u Crnu Goru da nešto pomognem i kao takvog me Vlada Crne Gore primila a Sinod odredio. Vi u mene niti možete niti smijete me gledati kao neprijatelja.“

Šuković: – Znam Vašu biografiju i način kako ste došli u Crnu Goru kao i kako je Vlada Crne Gore ocjenila Vaš rad. Nema potrebe na tome se zadržavati sada. To je prvo što Vam želim reći u vezi sadržine Vašeg izlaganja. A drugo, što moram reći je slijedeće: Mi nemamo i ne trebaju nam nikakvi „doušnici“. To je Vaše neosnovano tvrđenje. Sve što sam naprijed rekao sadržano je u tekstovima objavljenim u vjerskoj štampi, u dokumentima dostavljenim organima uključujući i pismo koje je Mitropolija uputila raznim institucijama i ličnostima u zemlji i u kojem još jednom potvrđuje za svoje sve poglede izražene u“tužbi“ dostavljenoj ustavnom sudu Jugoslavije, i u javnoj djelatnosti koju preduzimate.

A u vezi sa tim treba da znate: Skupština opštine – Cetinje i organi Crne Gore, za svoj odnos prema zakonima ove zemlje, prema etičko-moralnim i estetskim vrijednostima i na čelima i sada i istorijski polažu račun narodu, a ne crkvi!

Mitropolit Danilo: Poslije rušenja i upropašćavanja nekorisno je polagati račune. Zato je Srpska pravoslavna crkva ustala sa tužbom. Zatim je Mitropolit ispričao da je odlučio na pisanje tužbe kade je raspisan konkurs za izvođenje radova na Lovćeny; da tim se ponudilo 10 advokata da pišu tužbu; da je sa njima održao zajednički sastanak; da su oni na tom sastanku, poslije razmjene mišljenja, ocijenili da se piše tužba Ustavnom sudu Jugoslavije, da je zastupaju samo 4 advokata između njih, da su se dogovorili o osnovnoj sadržini tužbe; da su ova 4 advokata napisala tužbu, dostavila je Sudy, a od njega tražili la je dostavi Pravnom fakultetu u Beogradu i na još oko 20 adresa, i da je on to učinio.

Šuković: Zašto ste je dostavljali drugima? Nije li to političko djelovanje?

Mitropolit: Tražili su od mene adrokati i ja sam prihvatio. To nije političko djelovanje, već samo nastojanje da ljudima objasnimo što Srpske pravoslavna crkva traži.

Šuković: Upravo zbog toga što znam vašu biografiju, Vaše osobine nijesam siguran u to na ste dopustili da samo izvršavate zahtjeve advokata i da nastupate kako oni hoće. Naprotiv, više sam siguran da je sve to urađeno uz aktivno Vaše sudjelovanje, sa Vašom inicijativom i presudnom ulogom.

Mitropolit: Rekao sam kako je bilo.

Šuković: Vi znate da Crna Gora ima Ustavni sud. Zašto tužbu njemu nijeste dostavili? Nije li i u tome došlo do izražaja, u najmanju ruku, nepovjerenje a u krajnjoj liniji i negiranje Republike Crne Gore. Nije li i to potvrda za ocjene koje dajete: da u ovoj zemlji nije vladavina Ustava i zakona već subjektivizam i samovolja vlasti.

Mitropolit: Nijesam pravnik, a pravnici su odlučili kome će se tužba poslati.

Šuković: Kada već govorite o tužbi, želio bih da znam da li je na sjednici Sabora Srpske prevoslavne crkve, održanoj prošle nedjelje, bilo govora o toj tužbi, njenoj sadržini, ciljevima i posledicama, i da li je Sabor tu tužbu prihvatio kao svoju?

Mitropolit: Sabor je prihvatio tužbu onakva kakva jeste i ovlastio Mitropoliju ga nastavi rad po njoj u ime Srpske pravoslavne crkve.

I na upozorenje da je ovo zvaničan razgovor i da takav stav Sabora obavezuje Komisiju da se i Saboru okrene, Mitropolit je ponovio „da je Sabor prihvatio tužbu kakva jeste“.

Šuković: Umjesto puta koji ste izabrali, zašto se nijeste opredijelili da sa Odborom ili bilo kim drugim, povedete razgovor o mogućnostima ugrađivonja vjerskih simbola u mauzolej na Lovćenu, kakve su mogućnosti istaknute u izjavi druga Veljka Milatovića? Sa time bi pokazali da Vam je cilj da djelujete u okviru vjerskih djelatnosti, s ne bavljenje politikom.

Mitropolit: Znamo mi otkuda je ta inicijativa. Zašto ona nije prije data? Zar se to mora činiti preko novina.

Šuković: Ako Vam je, važno, osnovni cilj utvrđivanje prava Srpske pravoslavne crkve prema kapeli, ako ste spremni za razgovor o mjestu na koje kapelu treba izmjestiti, i o mogućnosti ugradnje religioznih simbola u mauzoleju, pozivam Vas da sjednemo i mirno, bez nervoze konfrontiramo saržinu dokumenata koje posjedujemo a odnose se na kapelu, i da nađemo zadovoljavajuće rješenje.

Mitropolit: To je prvi put da mi se zvanično uputi takav predlog. Već je kasno. Obratio sam se sudu i čekam njegovu odluku.

Šuković: Rekao sam Vam na početku razgovora, da pored ocjena koje sam iznio, želim da Vam saopštim zahtjev u ime Komisije, koji iz tih ocjena logično proizilazi.

Taj zahtjev je ustvari isti onaj koji sam izložio u razgovoru u junu 1969. godine, a glasi: Odlučno zahtijevamo da se djelatnost u ime crkve u Crnoj Gori svede i ograniči na ono što je njen djelokrug utvrđen ustavnim i zakonskim propisima.

Mitropolit: Možete me uhapsiti, protjerati iz zemlje, ubiti, to je vaša stvar.

Šuković: I sami shvatate i vidite da je riječ o drugom a ne o tom što Vi kažete. Nema smisla tako tumačiti ono što sam rekao. Takođe zahtijevamo da o sadržini ovog razgovora obavijestite Sinod i Patrijarha. Rekao sam na početku da ću Vas obavijestiti i o tome što možete očekivati u vezi sa tom djelatnošću. To obavještenje na kraju ovog razgovora ću takođe istaći.

Možete očekivati, naime, da ćemo u narednom periodu učiniti ono što sam Vam u razgovoru u junu mjesecu 1969. godine kazao da će biti neminovnost ako se u ime Srpske pravoslavne crkve nastavi aktivnost koja nema karakteristike vjerskog djelovanja, tj. javnu i otvorenu ocjenu tog djelovanja, direktno javno suprostavljanje toj djelatnosti i preduzimanje aktivnosti da se ta djelatnost onemogući, spriječi. Intenzitet te aktivnosti njen domet i zahvat zavisiće od ponašanja i postupaka Srpske pravoslavne crkve i Mitropolije u periodu koji predstoji.

U okviru toga, da znate, ocijeniće se i Vaš odnos prema Udruženju svještenika i njegovim članovima koji je došao do izražaja u pismu koje ste ovih dana uputili svještenicima.

Mitropolit: Pismo sam uputio i ako hoćete dostaviću ga i Komisiji.

Šuković: Sveštenici su kas upoznali sa sadržinom tog pisma i nije potrebno da nam ga dostavite.

Mitropolit: Sadržina pisma se odnosi na naše unutrašnje odnose; to je naša interna stvar; ja imam pravo lćda pratim kako se sveštenici ponašaju, de znam što misle i samo sam to tražio. Onaj ko je sveštenik, mora se uvijek ponašati po propisima crkve.

Šuković: U pitanju je Udruženje, njegov rad i rad članova Udruženja kao građana. Udruženje je društvena organizacija, kao i svaka druga i ako sa specifičnim zaduženjem svog djelovanja. Kao društvena organizacija ona ima svoja pravila, svoje zadatke i ne može raditi po crkvenim pravilima. Pravilnost rada njegovih članova na sjednicama Udruženja i na sjednicama organa udruženja ne može se mjeriti po crkvenim propisima, već po pravilima o ciljevima i zadacima Udruženja. Pošto je to Udruženje sastavni dio SSRN izražavam uvjerenje da organi SSRN moraju se založiti da se omogući rad tog Udruženja, kao i drugim, te njegovi članovi slobodno i bez ikakvih teškoća i posledica mogu djelovati u Udruženju i ostvarivati zadatke koje imaju. Ovo je neophodno učiniti utoliko prije što je Udruženje doprinijelo razvijanju i jačanju bratstva i jedinstva trasiranju pozitivnih odnosa između crkve i države i što je najveći broj članova tog Udruženja zaista patriotski i konstruktivno orijentisan prema našem socijalističkom društvu i negovim ciljevima.

-Mitropolit: Oni su popovi i svuda se moraju ponašati kako propisuju i nalažu crkveni propisi. Zatim je rekao: do sada samnom ovako nije nikada razgovarano. Mislim da je razgovor završen i da više nemamo što razgovarati. Je ćy se postarati da više i ne dolazi do razgovora, jer su odnosi toliko poremećeni da nema uslova za razgovore.

Šuković: Da. Vašim radom i ponašanjem zaista ste sebe onemogućili da ostvarite saradnju sa organima države. Što se nas tiče iz toga ćemo izvući odgovarajuće zaključke i u skladu sa tim postupiti. Dobro bi bilo da i Vi izvučete zaključke iz toga.

Sa ovim je razgovor završen.

Titograd, 29. maja 1970. godine

Izvor: Etos