„Zapaljivi“ govori frustriranog Đukanovića i šovinista-kvaziintelektualaca „rađaju“ antipravoslavne istupe primitivaca na društvenim mrežama

Crnogorsko društvo, stegnuto „čeličnim zagrljajem“ trodecenijskog režima oličenog u Milu Đukanoviću, odavno se udaljilo od svoje suštine. Pravoslavlje, srpstvo, Kosovo, Sveti Sava, Njegoš… postali su teme za izbjegavanje u „ćakulama“ zaludne, korumpirane mase odane šefu režima; Janko Vukotić je proglašen za izdajnika, dok su u heroje „Nove Crne Gore“ oktroisani saradnici fašista. Srbofobija je uzdignuta na rang zvanične državne politike.

Veličanstvene litije „zaliječili“ su rane, koje je vlast sistematski „otvarala“. Svenarodna sabranja u slavu Gospoda, Krsni hodovi u odbrani svetinja preporodili su Crnu Goru. Ipak, odupirući se režimu, moleći se, pjevajući slobodi i ljubeći druge – previdjeli smo da ima tih drugih koji – ne ljube nas.

Zahvaljujući režimskim medijima, posvećenom radu „građanista“, piskaranju i falsifikatima podobnih kvaziintelektualaca, istoričara-naučnika bez objavljenih radova na SCI listi, te neskrivenim nastojanjima najistaknutijih predstavnika vlasti da getoiziraju čitav jedan narod – stasale su generacije mladih režimlija, kojima su neznanje, nevaspitanje i mržnja prema Srbima – zaštitini znak.

Otud, valjda, i u Nikšiću, gradu Svetog Vasilija, koji su klesali vjera i ljubav, nevolja i prkos u tvrdom hercegovačkom kamenu – stasavaju i „dukljani“, „patriote“ svih uzrasta. Otud i želja pojedinih da sugrađane srpske nacionalnosti pošalju na put bez povratka, po mogućstvu – na „traktorima“, kako bi se u nitkovluku izjednačili sa hrvatskim „bojovnicima“.

Ožiljci koje je Đukanović sa saučesnicima u zločinima svjesno nanio ovom narodu – duboki su. Vrijeme će pokazati da li i izlječivi.

Politički analitičar i kolumnista IN4S-a, Vojin Grubač, ocjenjuje da je ostrašćena režimska medijska propaganda, koja samo “u stopu prati”: nerazumne, zapaljive i frustrirane govore moralno posrnulog šefa režima, stvorila jadne i čemerne “nacionalne perjanice” gdje imamo na djelu totalno izopačenje režimskih ljudi, koji se pretvaraju u moralne gnjide i gmaze te rade ili „sanjaju“ ono što ne bi poželjeli da se njima (pa čak i djelić toga) desi ni u snu“.

Grubač smatra da je sve to logična posljedica sloma režimskih traktata o nezavisnoj državi Crnoj Gori kao projektu obećanog “istinskog raja na Zemlji”, gdje se desio sistemski slom gdje su neumjerena grabljivost i alavost režimskih prikaza i blavora od Crne Gore napravila lako uočljivi “pakao na Zemlji, i to najprimitivnijeg tipa.

Kao potvrdu te teze on navodi sljedeće: „Sve ove godine, od 2006. oni su ubijali ekonomiju države brutalnom pljačkom, rastrgli joj sve resurse, otjerali 100.000 ljudi preko granice.

Ti opskurni likovi su, svojim neumijećem rukovođenja državom, stvorili 50.000 nezaposlenih koje nikad neće zaposliti, krenuli u sukob s pravoslavnim vjernicima i stvorili državu gdje stalno raspiruju ideološke konflikte, služeći se nekakvim izopačenim i iskičmljenim monolozima bez ikakve želje za dijalogom, što je rezultiralo time da narod nema mira i spokoja jedan jedini tren. A kada narod nema prostog mira, pored svih socijalnih nedaća koje ima, to nije država već antiteza državi.

Javnost Crne Gore, recimo, režim plaši “silama koje žele okupirati Crnu Goru”?! Kada bi istinski (bar malo odgovorni) okupator banuo u Crnu Goru, vrisnuo bi od bola i pitao – Koji je najkraći put da izađemo iz ove spržene zemlje?! Poslije svega, jedno je nesporno- Crnom Gorom vlada, od prirodne logike i razuma „operisani“ monstrum sa đilkošima koje Bog nizašta nije dao.”.

Grubač naglašava da se zato ne treba čuditi antipravoslavnim ispadima na socijalnim mrežama pojedinih primitivnih egzemplara kada “prolupali režimski kvaziideolozi“, dominantno zastupljeni na „javnom“ servisu, propagiraju baš takve anticivilizacijske porive kod vonjajućeg taloga društva.

Posebno se osvrnuo na nedavni istup Rajka Cerovića, koji je „predskazao“ egzodus SPC i sveštenstva iz Crne Gore, uz savjet državnim organima da im pruže svu moguću logističku podršku prilikom preseljenja.

„Nemoguće je bez gađenja, prezira ili otvorenog podsmijeha čitati antiintelektualne publicističke metanije Rajka Cerovića, olinjalog i ostrašćenog lika iz dubina ideološke močvare u kojoj pliva gordeći se svojim raspuklim mozgom. S jednom nogom u grobu, pripremajući se da tamo stavi i drugu nogu, Rajko Cerović mašta o nekakvom “iseljenju SPC iz Crne Gore”, sigurno praveći aluziju na svakoga ko se režimu ne sviđa, pa se brine i o „prevozu za sveštenike“ koje bi, eto, baš on svakako „deportovao preko granice”, komentariše Grubač.

„Problem likova poput Cerovića je potpuno odvajanje od logike i zdravog smisla civilizovanog društva. Naime, ukoliko Cerović, ili bilo ko iz bilo koje opcije, javno izrekne misao da nekom želi nešto loše, obavezno potom mora dati ocjenu-kakve su pretpostavke da sam dođe u situaciju „pada u istu jamu koju drugome kopa” svojim očiglednim manitanjem!?

Samim tim, ako je Cerović, na primjer, poželio deportovati nekoga iz primitivnih ideoloških ubjeđenja i naznačava mu lokaciju deportacije, tada je odmah morao javnosti saopštiti gdje bi sam želio biti deportovan ukoliko se desi da njegova nakaradna želja, igrom čudnih okolnosti, promijeni vektor materijalizacije.

Zato bi se, poslije izrečenog, Rajko Cerović morao izjasniti: Gdje bi sam želio da bude deportovan ako se, daleko bilo, tako nešto desi, što jevnost zaista želi znati? Dakako, i kakva mu je situacija s „prevozom do nove destinacije” življenja, uz opredjeljenje da li mu odgovara autobus ili taksi, ili pristaje samo na uslov da to bude službeno vozilo države Crne Gore, sa diplomatskim tablicama i zastavicama!?

Kada odgovori na ta pitanja, vjerovatno će se stari ideološki gerelj dosjetiti da je opet napravio krupni šovinistički ekces, te da je poslije novog odvajanja od razuma pomalo zreo za liječenje od bolesti koja se zove metastazirana pomama.

Upravo zato se sve te recentne gadosti, koje imaju impuls iz vrha režima i od šefa režima, te preko režimskih medijskih šovinistih satrapa dobile animalni eho kod pojedinaca koji su umislili da su „mjenjači brzina traktora“, sada lagano mogu „okačiti mačku o rep“. Tačnije, bolje da su ti opskurni likovi svo vrijeme „korov jeli“, nego mlatili praznu slamu!“, zaključuje Grubač.

Pročitajte još:

U pojedinim opštinama 10-40% više GLASAČA nego GRAĐANA; Petnjica 140%, Gusinje 137%, Plav 132%