Zapad umoran od rata, Ukrajina ostaje bez teritorije?

Piše: Igor Damjanović

Niko sa Zapada od početka rata nije uzburkao duhove u Kijevu kao Stian Jensen, sekretar za štampu prvog čovjeka NATO pakta Jensa Stoltenberga, izjavom da “Ukrajina može prihvatiti da se odrekne dijela svoje teritorije u zamjenu za prijem u NATO“. Bijes najbližeg okruženja predsjednika Zelenskog danima ne prolazi. Odmah je NATO je pokušao da objasni da to što je rekao njihov glavni čovjek za odnose sa javnošću nije zvaničan stav alijanse, a sam Jensen tvrdio je da je izjava „istrgnuta iz konteksta“, iako ono što je rekao toliko konkretno da se u nikakav širi kontekst i ne može staviti.

Pošto glavni čovjek za medije NATO pakta nije za svoju nije snosio nikakve sankcije nameće se zaključak da to što je rekao nije bilo slučajno, a zanimljivo da je nešto slično prije nekoliko mjeseci predlagao i Henri Kisindžer. Mnogi poznavaoci prilika iz same Ukrajine, poput nezavisnog novinara Anatolija Šarija, koji još od vremena Janukoviča zbog istraživanja o korupciji živi u Španiji, tvrde da Jensenova izjava predstavlja probni balon upućen prema javnosti i rukovodstvu Ukrajine. Rukovodstvo je reagovalo burno i nije se zadržalo samo na riječima. Ekspresno u Vrhovnoj radi pripremilo poseban zakon koji zabranjuje da se pod bilo kojim okolnostima teritorije Ukrajine mogu predati drugim državama. Pošto Ustav Ukrajine, a i bilo koje druge suverene države predviđa isto, ovaj zakon neće proizvesti nikakve pravne posledice i jedina mu je svrha konsolidacija raspoleženja javnosti.

Od početka rata prosječan Ukrajinac živi u iluziji da je pobjeda nad Rusijom izvjesna i da će kada je izvojuju na bojnom polju NATO će sve što uništetno pozlatiti. Takođe vjeruju i da će njihove zasluge za „odbranu slobode i demokratije u Evropi“, kako često ističu u okruženju Zelenskog, Zapad trajno klanjati.

Živjeći u iluzijama Ukrajinci su lakše podnosili teške materiajlne gubitke, ali i ono nenadokandivo, pogibije svojih najmilijih. Stoga, ne treba da čudi zašto je Jensenova izjava izazvala takvu paniku u okruženju Zelenskog, koje je Zapad navodio na direktnu konfrontaciju sa Rusijom, ne samo do rata, već i godinama ranije.

Gorepomenuti nezavisni novinar Anatolij Šarij prije nekoliko nedelja u svom video blogu analizirao je slučaj Denisa Kirejeva, poznatog bankara, učesnika prvih pregovora predsatvnika zaraćenih strana na teritoriji Bjelorusije, zvjerski ubijenog 5. marta u Kijevu. Tok dana automobilu Kirejeva put su presjekli 2 kombija Službe bezbjednosti Ukrajine (SBU), razoružali obezbjeđenje, strpali ga unutra i nakon sat i po njegovo izamasakrirano beživotno tijelo bacili na Žitomirski trg u Kijevu. Nakon nekoliko dana Kirejev je sahranje uz vojne počasti kao “heroj pavši pri izvršenju specijalnog zadatka“. Sumnjive okolnosti pod kojima je stradao postaće poznate široj javnosti tek nakon 9 mjeseci.

Američki Vol strit žurnal otkriva u januaru da je Kirejev na dan smrti išao na sastanak sa generalom Aleksandrom Pokladom, načelnikom kontraobavještajne uprave SBU. Presretanje njegovog automobila od strane specijalaca izvršeno je nekoliko svega stotina metara od glavne zgrade SBU, gdje je bio i zakazan sastanak. Američki časopis tvrdio je da se Kirejev godinama ranije nalazio na vezi sa načelnikom vojne obavještajne službe GUR generalom Kirilom Budanovim čiji su ga ljudi i obezbjeđivali u momentu hapšenja. Na pisanje Vol strit žuranala reagovali su i savjetnik Zeleskog Mihail Podoljak, ali i general Budanov. Prvi je varvarsko ubistvo bez suda pokušao da objasni floskulom “problem u komunikaciji dvije službe“, a drugi da Podoljak ne govori istinu i da onu koji su ubili Kirejeva “odlično su znali da on nije ruski agent“ i da isti “ne žele pobjedu Ukrajine“.

Anatolij Šarij smatra da je upravo Kirejev bio ključni posrednik koji je mogao pomoći da se rat zaustavi na njegovom početku, ali da to Zelenski i njegovi spoljni pokrovitelji nisu željeli. On tvdi da je ubistvo Kirejeva naredio sam general Poklad, koga Šarij godinama naziva i «lični ubica Zelenskog». Inače u početnim pregovorima u kojima je učestvovao Kirejev Rusija je tražila da Kijev prizna Krim kao dio Rusije, verifikuje specijalan status DNR i LNR koje bi u ostale u sastavu Ukrajine kao dvije konfederalne jedinice, trajno odbaci ideju o ulasku u NATO, eliminiše ofanzivno naoružanje i zabrani djelovanje esktremističkih i neonacističkih grupa. O aneksiji Hersonske i Zaporožske oblasti tada nije bilo ni riječi.

Godinu i po kasnije Rusija je pored Krima de fakto odvojila još 4 oblasti Ukrajine, američki Nju Jork Tajms tvrdi da je do sada poginulo oko pola miliona vojnika i civila, a sekretar za štampu provog čovjeka NATO govori o predaji teritorije u zamjenu za člansto u alijansi.