Zanimljivo

Piše: Jovan Lakićević

Kada su, koliko juče, isplivale u javni opticaj navodne domaće vođe, inače uvezene, davnih dana, raznobojne revolucije, mnogi od nas koji se amaterski bavimo politikom i geopolitikom, bili smo, najblaže rečeno – začuđeni!

Možda ne toliko imenom Nataše Kandić, koja je bezmalo 4 decenije kraljica, odnosno neprikosnovena predvodnica u svakoj ozbiljnijoj antisrpskoj raboti. Pa ni advokata Boža Prelevića, kooministra u Prelaznoj Vladi nakon 5.oktobra, od strane izdajničkog ( za pare!) DOSa`:
Pravo iznenađenje je advokat Zdenko Tomanović, crnogorsko-hercegovačkog prezimena i ko zna čijeg imena (!), koji je u domaćoj javnosti proizveden u „vođu“ protestanata i blokadera! Pored ostalog i za sastav izbornih listi, pa vjerovatno, i moguće Vlade, u slučaju bezizglednih izbora!
Heroini svih antisrpskih trudbenika i nesuđenom kandidatu za odavno profanisanu Nobelovu nagradu, i bespogovornom kadroviku tužilačko-sudske vlasti, i još poneke, što se tiče ministarstava po dubini i širini, u najnovijoj distribuciji funkcija iz inozemstva, pripala je trećerazredna dužnost blagajnika tekuće operacije.
Kakva degradacija! Ova osoba je imala gotovo sve reference da i danas bude „šef“, osim, možda, školske spreme…
Koliko sam mogao da nađem u Vikipediji, nije završila ni jedan fakultet. Čak se nije snašla da na vrijeme, kao i mnogi njeni puleni, na vrijeme kupi diplomu.
Drugo, njen otac Branko, kao major OZNe, učestvovao je sa zemljakom, pukovnikom OZNe, Čiletom Kovačeviće, u strijeljanju crnogorsko-primorskog Mitropolita Joanikija, 1945. godine, podno Bukulje, nadomak Aranđelovca. To je dio pedigrea za svako poštovanje kod nalogodavaca!
Za one koji nemaju pojma, javni tužilac za zločine počinjene na tlu Jugoslavije, u ratnim devedesetim godinama, bio je Natašin kadar, Bruno Vekarić.. slučajno iz Zagreba! A opet, glavni sudija , koji je sudio samo Srbima, bio je , da se ne zaboravi, takođe Natašin kadar Branislav Vukčević. Njega je, inače, Advokatska srpska komora svojevremeno odbila da primi u advokate!
I zar poslije svega i tolikog truda i žrtava na satiranju srpskog korpusa, takvoj osobi da pripadne funkcija jebenog… hoću reći – jebena funkcija blagajnika! Drugovi Englezi i ostala družino, gdje je tu pravda? I ko je tu šef ove najnovije srpsko-inozemne pizdarije u kojoj je meta bila – država Srbija?
To je ono zbog čega pišem ovaj tekst. Zbog okolnosti da se, u ovoj, uslovno rečeno, aferi nad aferama, na opšte iznenađenje srpske javnosti, u funkciji „šefa“, našlo ime advokata Zdenka Tomanovića. I to u svojstvu njenog čelnika domaće Pete kolone!
Da budem iskren, teško mi je da u to povjerujem. Jer, riječ je o čovjeku koji je bio glavni advokat odbrane Slobodana Miloševića u Hagu!
Zar takva osoba može da ponese epitet izdajnika u bilo kojoj varijanti?
Ispostaviće se, kasnije, da je ovaj, do tada potpuno anonimni pravnik, bio advokat porodice Milošević i prije i poslije Haga. Vjerovatno po izboru drugarice Mire. Ne bih da se upuštam u nagađanja i pretpostavke kako je do tog „izbora“ došlo još u vrijeme kada je drugarica Mira, kako kažu, bila Fulbrajtov stipendista…
Teško mi je da povjerujem da je advokat i tada i danas bio „engleski čovjek od povjerenja“.
Ono što se zna jeste fakat da se Predsjednik odlučio na ličnu odbranu, ne sebe, nego Srbije i da je to radio briljantno, sve dok mu naši „prijatelji“, Anglosaksonci, nijesu na pretpostavljeni način skratili odbranu!
Nešto je, ipak, ostalo nejasno: zašto je Marko Milošević spomenutom advokatu oduzeo punomoćje tek prije pet godina? Bez objašnjenja.
Moguće slutnje i nagađanja ne mogu se, naravno, smatrati činjenicama . Zato bih se ovdje, čak i kad su u pitanju varljive aluzije, radije zaustavio.